LEPTIROV UZLET (haibun)
Godine 1997. pojavio sam se na EX-TEMPORE-u, medjunarodnom natjecaju slikara u organizaciji Zajednice Talijana u Vodnjanu, kao sudionik izlozbe slika. Izmedju ostalog posjetio sam crkvu Sv.Blaza. U kracem razgledavanju unutrasnjosti crkve, u jednom trenutku iza oltara pojavila se dva leptira. Kruzili su oko oltara i onda nestali. Odusevljen vidjenim, spjevao sam haiku:
Da ne vide oci
igraju se leptiri,
tu iza oltara.
Dvije godine kasnije, u subotu 11. rujna 1999., kao sudionik XII-tog po redu EX-TEMPORE-a, nakon nacrtane i predane slike posjetio sam po drugi put crkvu Sv.Blaza. Na samom ulasku u crkvu bio sam zatecen vidjenim! Dvadestak djevojcica deset do petnaest godina do oltara u prvim redovima klupa, bez nadzora i prisutnosti starije osobe samostalno i spontano, uz pratnju dvije djevojcice na klaviru pjevale su duhovne pjesme. Zadrzao sam se u crkvi pola sata razgledavajuci eksponate. U kracem razgovoru sa zupnikom crkve Sv.Blaza msr. Marijanom Jelincicem, kupio suvenir i izmedju ostalog ispricao pricu o mom susretu sa leptirima, i odrecitirao haiku:
Da ne vide oci
igraju se leptiri,
tu iza oltara.
Sto je svecenik uz odobravanje prihvatio. Pozvao me u obilazak mumija i eksponata, a kako novca nisam imao odgodio sam za drugu priliku. Na samom izlazu iz crkve zastao sam. Djecji zbor djevojcica, jedna pa druga dizale se pa sjedale, onda sve ustale, okrenule prema meni i odpjevale na rastanku "Aleluja"!
Blago sam se naklonio sa rukom na srcu, i zahvalio na ukazanoj gesti! Bili su to nezaboravni trenuci i srce ispunjeno radoscu! Napustio sam ozarena lica i srca crkvu Sv.Blaza. Nikva nagrada ni priznanje sa izlozbe slika, nisu mogle nadomjestiti to zadovoljstvo.
Ono sto oko nije vidjelo, ni uho culo, i
sto nije doslo u srce covjeka, to je Bog
spremio onima koji ga ljube. (l. Korincanima 2.9.)
Prisjetio sam se sv.Eufemije, zastitnice i cuvateljice grada Rovinja, u neposrednoj blizini Vodnjana. Prisjetio sam se svog Vodica - Andjela cuvara, nije li slucajno i on umjesan u sve ovo!? Bozansko, prisutno u svakom bicu, imalo je odraza i u mojim leptirima, napisano u haiku pjesmi:
Da ne vide oci
igraju se leptiri,
tu iza oltara.
"Ima trenutaka u zivotu koji vise vrijede od svih ostalih zajedno!" - vec negdje zapisano.
Moj prikaz Vodnjana sa rasporedom crkva.
(Haibun napisan u Rijeci 16.12.1999.g.)
( Tekst iz knjige: Borivoj Bukva, METAMORFOZE ISTRE I RIJEKE, Rijeka, 2006.)
U Rijeci, 17.03.2010. godine Borivoj Bukva
http://budan.blog.hr/