…Opet pišem…i znam da su  možda  ove riječi postale kao neka lektira koja se čita kao i svaka druga-reda radi…al ja ne znam kud bi s njima ...pa slažem slova i stvaram priču…A priča počinje kao i obično…

…Bili jednom jedan čovjek i jedna žena…

Čovjek je živio daleko od nje…Živio je ispunjenim životom,ljubeći mnoge žene,putujući širom svijeta i uživajući u slobodi postojanja…A ona je,na drugom kraju zemlje…sve to samo sanjala…Sanjala je o slobodi,o putovanjima i o ljubavi kakvu je susretala samo u knjigama najdražih pisaca…Imala je ona svoj stvoreni svijet,al u trenucima kad bi ostajala sama sa svojim mislima odlutala bi u nepoznato i uživala u tom, za nju nestvarnom svijetu…Mrvice ,koje bi joj pričinjavale  radost i zadovoljstvo ,morala je kriti od onih koji je okružuju ,jer …“njoj ništa ne nedostaje…ona ima sve …“ i nitko joj ne bi povjerovao to, da unutar nje vapi praznina…

…Ali toga dana,tog jesenskog dana…kad se već pomalo zaboravlja na  one ljetne  avanture,on je krenuo na odmor od predugih neprospavanih noći i…sasvim nenadano zaustavio se na cesti kojom je ona upravo prolazila…

…Što ga je nagnalo da započne razgovor s njom ni ona ne zna..al zna da je toga dana uživala u svakoj temi koju bi započeli i u svakom osmjehu koji bi joj poklonio…Sutra je opet bio tu…a ona je kao „slučajno“ ponovo prolazila istim putem...i ponovo je uživala u njegovoj blizini…Znala je ona ko je on…i nije joj bilo važno što je  jedna od mnogih koje su se našle u njegovom naručju …jer  on je iz dana u dan popunjavao sve ono o čemu je ona sanjala...Zavoljela ga je …neobjašnjivom ljubavlju .a . on je svoje vrijeme često provodio s njom...Poklanjao joj ljubav,pažnju,nježnost…sebe…

…Postao je dio njenog svijeta i ona njegovog…al…“ona je imala sve“…I nitko nije znao da je njoj ustvari bilo  potrebno sasvim“ malo“ za sreću…a ne  „sve“…To „malo“ našla je u njemu...A on…što je našao u njoj …Što je našao to ni ona ne zna…Možda samo još jednu ljubav na proputovanju…možda neku nepročitanu lektiru…Al jedno je sigurno…našli su temu za moju priču…

…Ova priča još uvijek traje…Još uvijek se ispisuju slova pokrenuta tom ljubavlju i…kao što rekoh…možda ove riječi i jesu poput onih dosadnih lektira…al ja sam ih morala još jednom ispisati…