Iz nje niču pupoljci svijeta
iz nje vrije vrelo života
iz nje sreća cvjeta
i tiha sjeta.
Na njenom licu se zrcali osmijeh sunca
u očima se ogleda želja vrhunca
na tijelu iskre zvijezde
u srcu se gnjezde.
Iz njene svjesti se rijeka ljubavi toči
radost iz nje k nama kroči
u njedrima mir sprema
dok svijest drijema.
Iz nutrine njene izranjaju mirne noći
svojim dahom daruje moći,
rasipa života sjeme
i stvara vrijeme.
Postelju meku osjećajima daruje,
u svjetlosti umnog caruje,
kroz nju želje plove
i ulaze u snove.
Ona uvijek ka izvoru života teži,
u skutima njinim tajna leži,
kroz svjesnost korača
u srce navraća.
Svjetlosne ću milje čeznutljivo preći
uronit u mirise njena svijeta
u njen zagrljaj mirna leći
da ljubav i dalje cvjeta.
Lupa, majka drevnoga carstva, u carstvu ženskosti svoje mlijeko u svetu krv pretvara i njome davno iznikle pupoljke u kristalne cvjetove oblikuje, u qualiu svevremene zrelosti. U djetinjstvu je bila snovolovka, vremenu poezije ruža, živjela je budna oka, uvijek spremna da zaustavi tugu, da ublaži bol, da protjera, na slavlju osjetila, nepozvanog gosta. Nježnim dahom majke ona je grčeve nutrine u valove oceana snova pretvarala, uzburkano more ženskosti u jezero spokoja i mira preobražavala. Bila je nezaustavljiva, neustrašljiva, neumorna čuvarica podsvijesti, spretno je rušila barijere srama stazama emotivnog uma, skidala zavjese predrasuda sa misaone svijesti i bijelom svjetlošću hranila prerastanje u zrelo biće. U toplini duše ona danas sniva, uvijek osluškujući moje duše šapat. Osjećam još uvijek vučicu u sebi, tu tajnovitu sjenku mojih osjećaja, naslućujem njenog srca bilo, spoznajem snagu podsvijesti u sebi, vidim svjetlost njenog oka u ledenom zagrljaju zaborava drevnih strasti, a onda opet čujem njeno iskonsko zavijanje na vratima srca kada duša moja zapliva u melankoličnom moru. Skrivena u dubini prohujalog vremena, zaštićena u uspomenama na slavlje svih osjetila, ona ni boginja ni žena u meni sanja snove koje svaka žena u svojoj dubini snuje. Na zvjezdanim stazama nutarnjeg neba, u carstvu davno smrznute taštine ostaje tek trag njenih zuba, znakovi davnih previranja kojima je znala suze tuge kristalima sreće okruniti i dozvoliti životu da se kreće stazama duševnog mira ka arhipelagu sretnog postojanja.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://misaone-slike.blogspot.com/
http://utjelovljeni-um.blogspot.com/2007/12/mudrost-pokreta-mudrost-pokreta-je.html