Napisah pjesmu proizašlu iz misaoniog eksperimenta kojim sam slijedila tvrdnju kvantne fizike, koja nam govori, da iako ništa nije dokazljivo i mjerljivo ipak je sve moguće. U bezdanu i beskraju u kojem vidimo tminu nema praznine jer i u tmini treperavi ples tajnovitih struna tamne energije vlada prostorom, stvara ga i oblikuje. U mikrosvijetu je sve titranje malenih energetskih struna. Tu istinu poistovjećujem sa Pitijinim mudrostima, izrečenim u proročistu podno Parnasa, vjerujem da je ona već onda znala da je jezik energija koja nikada ne gubi snagu samo mjenja oblik i smisao.
"Otići ćeš vratiti se nećeš poginuti u ratu", govorila je proročica prepuštajući mikrokozmosu ljudskog uma da sam za sebe stavi interpukciju i interpretira poruku.
Pjesma je iznjedrena u jednom dahu bez točki i zareza i bez velikih slova. Izrasla je iz kaosa mog nutarnjeg svemira ne slijedeći gramatička pravila i zakone pa zrcali mikrokozmos jednog jedinog osjećaja, zrcali stanje duše u trenutku ljubavi i osjećanja osjećaja te čudesne svjetlosne energije u kojoj prazan prostor ne postoji, u kojem ništa nije mjerljivo niti dokazljivao, ali je sve moguće.
kad miluješ me pjesmom iz davnine i nebo ponad grada oblake broji ja gledam te pogledom strašljve srne
i moje srce se kaosa u duši ne boji
i nazire tvoj lik u pjesku i pjeni
i ritam tvog glasa duši godi
pa u ljubavnoj pjesmi zarobljeni mi
ne zavidimo pticama na slobodi i
volimo tamu i vjetar kad puše
i sve što srce srcem
srcu šalje
i gledamo sjene na obronku duše
jer oči ne vide od uzdaha dalje i kad tmina na scenu duše kroči
i sve postaje igra svjetla i sjene tek čudesna igra za snene oči
i duše naše u ljubavnoj oluji izgubljene
No, vjerujte mi ja se divim geometriji pravog pjesništva, uživam u arhitekturi istinske poezije, osjećam ritam pjesničke duše. Sretna sam kada se sa dalekog Parnasa, doma Apolona i Muza, k meni spusti Pegaz i ponese me u svoje nebo, kada jezdim među oblacima snova i brojim slog po slog da stih progovori željenim ritmom.
Gornja pjesma je tek skica kaosa u mojoj duši, zrcaljenje onih trenutaka kada u meni zatrepre strune u ritmu svjetlosnog zagrljaja i odkucaja uzdrhtalog srca.