Četiri dobre vile, Svijest, Ritam, Dinamika i Energija, mi otvaraju vrata nove spoznaje i ja misaono- osjećano napuštam ovaj mali svijet, u kojem se više ne osjećam ugodno.

"Imajte hrabrosti i vi u ovom trenu zajedno sa mnom zakoračiti u beskonačnost još nepoznatog svijeta istine o početku sna koji jednostavno zovemo život. On je širok i velik, pun neizgovorenih misli i još nenaslućenih osjećaja. Njegove granice su još uvijek zatvorene tišinom iza vremena i vi ih ne osjećate i ne spoznajete svjesno jer još niste naučili slušati tišinu vaših osjetila. Krenimo zajedno u beskraj sna i vječnost ovog trenutka. Treptaj oka nas dijeli od istine početka, od izvora sna. Zaustavimo li na vratima između svijeta sna i jave, pristajemo na osudu izgnanstva i ostajemo lutalice tuđim svijetom u tuđem vremenu i prostoru. Ostajemo beskućnici na pragu vlastitog doma, bića bez osobnog prostor- vremena koja ne osjećaju što je uistinu život." pozivam u mislima sve ljude s kojima dijelim trenutke života.

"Većina živi još uvijek u gluhoći svojih osjetila." odgovara mi glas istine.

Ne odustajem i pokušavam vođena dobrim vilama satkati materiju sna i pretvoriti je u pisanu riječ.

"Budimo hrabri, prekoračimo prag u novu spoznaju, u svijet Svijesti svatko svoga uma na izvoru iz kojeg se, kao još jedna nečujna i nevidljiva vila, izdiže u nama dimenzija našeg stvaralaštva.
Prvi korak je najteži, ali i odlučujući za spoznaju i ulaženje u čudesni univerzum uma. Tu u dubini nas samih se krije stvaraoc novoga svijeta u kojem onda treba znati svjesno živjeti.Tek tada ćemo uistinu spoznati trenutak, ono još neobjašnjeno ali vječno diskutirano sada i u njemu doživjeti vječno trojstvo svakodnevice, zakoračiti mostom koji povezuje um, tijelo i život u kojem postojimo i koji svojim postojanjem stvaramo." pozivam svoje prijatelje pri zajedničkim večerama u katedralama kića koje smo izgradili vjerujući samo u čvrstinu materije.

Tišina koja ostaje poslije mojih pokušaja uspostave novog dijaloga s njima me ne obeshrabruje. Dok mnogi pokušavaju iskoristiti trenutke izvan sebe hrleći u nove pustolovine onoga što im netko izvan njih nudi, ja lutam velikim svijetom moje Svijesti i sjećajući se davno naučenog pokušavam osmisliti svoje i njihove trenutke.

"Stoljećima se pitamo i tražimo odgovore dvojeći još uvijek između činjenice našeg kratkotrajnog vijeka na zemlji i nedohvatljive beskonačnosti i vječnosti univerzuma. Pitanja koja se dotiču vremena, dotiču se, automatski, smisla našeg života. Tema vrijeme, uvijek u sebi sadrži i odnos čovjeka prema sebi samom, prema drugim ljudima i prema događajima u svijetu u kojem taj čovjek živi." govorim da bih privukla njihovu pažnju.
Oni gledaju na sat i ja osjećam u njihovim mislima dosadu koju izazivaju moje riječi. Tada odustajem od dijaloga i nastavljam sama lutati beskrajem svojih misli.
Ostajem sama u svom vjerovanju kao što sam ostala sama i poslije pokušaja osmišljavanja ljubavi i pokreta u vremenu revolucije cvijeća, tih najljepših poklona koji nam je priroda darovala.

"Vjerovatno je moja misao neuvjerljiva jer još premalo znam o onome o čemu sanjam." pomislih.
Pokušah ponovo pročitati već pročitano, još jednom prolistati već davno napisano i sjediniti to s novim otkrićima. Tada se sjetih riječi moga davnoga mentora:
"Zaboravi definicije i formule koje samo zbunjuju jer njih sigurno nećeš osjetiti."
"Ali tek iz njih smo krenuli ka spoznaji vremena." rekoh tada nesigurna.

"Vrijeme nema formule ni zakona, ono uvijek iznova nastaje u tebi, uvijek izrasta iz tvojih novih mogućnosti i postaje tvoj novi trenutak." mentorove riječi odzvanjaju još uvijek u mojim ušima i sjedinjuju se stihom Tina Ujevića.

VREMENA

Kroz ova divska vremena
mnogi su moćni i jaki,
dok druge tlak bremena
tišti u njinoj raki,
i jedni teku lovor-vijence,
a drugi žude sjenke, zdence.

A neki od nas, praznih šaka,
vrebaju zelen mir voćnjaka
i živopisne perivoje
sa sagom cvijetka ili hvoje,
znadu da nema ništa bolje
no zelen gaj i cvjetno polje;
i Ravijojla, bijela ljuba,
nad muškim mirom drevna duba.


Evo ja u ovom trenutku napuštam nametnutu mi stvarnost i zatvorena u kristalnoj kugli mog postojanja vidim sjedinjene sve moje prostor- vremenske dimenzije, vidim kako Bohr- Heisenberg.-ova slika svijeta, slika vala i slika čestice, prelaze u sliku kvantne geometrije u kojoj trepere najsitniji končići, malene, multidimenzionalne superstrune.

"Contraria sund complementa." šapuće mi Nils Bohr.

Simfonija koju čujem je glas istine o trenutku u kojem osjećam ubrzanje, ritam, tempo i dinamiku mog pokreta. Vrijeme živi u mojim mislima i određuje i stvara uvijek nove oblike.

Einsteinov lik izranja u kugli i postaje nova alegorija moje protege prostor- vremena. On tvrdi da trenutak primarno određuje srž tvari i njene osobine, a to je mjesto i vječno pokretna, vječno promjenjiva materija, koju on naziva energetskim poticajem.

Nils Bohr mu se suprostavlja i tvrdi da je trenutak proces, neprekidni odnos među stanjima srži tvari.

"Bog ne kocka" kliče izumitelj teorije relativiteta, neprihvatajući ideje nove znanosti. "Moj san je želja da dokažem da Bog ne kocka, želja za teorijom koja će sjediniti trenutak spoznaje s trenutkom procesa."

Einsteinov san se još nije ostvario i danas nam izgleda, kao da je "Bog" ipak kockar koji pri tome i vara.

Zaboravljam definicije i intelektualne dijaloge velikih umova i širim granice univerzuma misaono- osjetilno- osjećajnog u sebi.

Prostor i vrijeme se sjedinjuju energetskim poljima mog stvarnog postojanja i ja osjećam titranje superstruna i ritam iz kojeg pokret postaje most između mog prostor- vremena i univerzuma misaono- osjetilno osjećajnog u meni.
Trenutak, ta kristalna kugla mog postojanja u kojoj postajem Leonardov čovjek koji, vođen dobrim vilama Sviješću, Ritmom, Dinamikom i Energijom svojih pokreta, pokretom čini matematički nemoguće mogućim, on kvadrira kružnicu.

"Usprkost našem vjerovanju u nepovratnost vremena i postojanost materijalnog prostora, te vjerovanja u njihovu odvojenu mjerljivost, u moderno doba je čovjekov um počeo otkrivati nove zakone u prirodi po kojima su vrijeme, prostor i materija stopljeni u jedinstvo koje je nazvano energija." pročitano mi potvrdi spoznaju snage trenutka koji svojim postojanjem stvaram.