Omraam  Mihael  Aivanhov 

KULTURA  SUNCA

 I  KULT  SVJETLA

 

Civilizacija koja dolazi bit će civilizacija spiritualnosti.

Nju će karakterizirati kultura sunca i kult svjetla.

 

SVJETLO,  ESENCIJA  STVARANJA

            Kaže se da je Bog razarajuća vatra, a u mnogim mitovima najmoćniji je Bog onaj od vatre. Jasno je da se ne radi o vatri koju mi poznajemo: fizičkoj vatri, koja je samo jedan aspekt univerzalne vatre. U stvari postoje mnoge vrste vatre: one, koja gori u čovjekovom srcu, one koja drijema u sjedištu kralježnice, one u suncu, one u paklu, one u nutrini kamena, one koja je sakrivena u metalu itd.

            Jeste li primijetili da vatru možemo iskusiti samo ako je povezana sa svjetlom? Da,

svjetlo je materija, kroz koju se vatra manifestira. Ako prenesemo ovu sliku, tad ćemo otkriti da je svjetlo ona supstanca koju je Bog-pra vatra, na početku svijeta zračio iz sebe kad je rekao:  «Nek bude svjetlo!» Ovo svjetlo nije ništa drugo nego riječ, koja se spominje na početku Ivanovog Evanđelja: «Na početku bijaše riječ i riječ bijaše kod Boga i Bog bijaše riječ… Sve su stvari stvorene iz istog…» Svjetlo, to je riječ, koju je Stvoritelj izgovorio i kroz koju je stvorio svijet.

            Fizički svijet, kojeg poznajemo, samo je kondenzacija prasvjetla. Bog, aktivni princip, zračio je svjetlo i On je s ovim svjetlom radio kao sa materijalom za stvaranje svemira. Ovdje počinje manifestacija obaju principa, muškog i ženskog, koji su početak stvaranja, jer Bog – vatra, muški princip, proizveo je i izaslao ženski princip, svjetlo, materiju, iz samog sebe.

            Kaže se da je Bog stvorio svijet iz ništa. Ništa, što je bilo izvan Njega. I upravo je ovo teško razumjeti, jer mi možemo nešto proizvesti s materijalom i strojevima, koji se nalaze izvan nas. U stvari ništa se ne može iz ništa stvoriti. Ova predodžba stvaranja iz ništa samo znači da je Bog materijal za stvaranje izvukao iz samog sebe. Svemir nije ništa drugo nego ova supstanca koja je izvučena iz Njega i što je nastalo izvan Njega i što je uvijek On.

            Odakle svilena buba prede svoj kokon (čahuru) i pauk svoju mrežu? S čime puž gradi svoju kuću? S jednom supstancom koju može uzeti iz samog sebe. Tko s razumijevanjem promatra prirodu, taj otkriva mnoge fenomene, koje mislioci smatraju nerazumljivim tajnama. I znanost će jednog dana otkriti da je svjetlo pramaterija, iz koje je stvoren svemir. I ako čovjek uspije naučiti kako se to čini, tad će i on postati stvoritelj kao i Bog.

Prema knjizi Geneze prvi je dakle događaj u svijetu bio stvaranje svjetla. Bog reče: «Nek bude svjetlo!» Ali o kojem se svjetlu radi U bugarskom jeziku (materinji jezik Aivanova) postoje dvije različite riječi za naziv svjetla: s v e t l i n a (svjetlost) i  v i d e l i n a (vidljivost).

Riječ SVETLINA označuje fizičko svjetlo i oblikuje se iz korijena riječi što znači «sjati». Riječ VIDELINA označuje duhovno svjetlo i oblikuje se iz korijena riječi «vidjeti». VIDELINA je svjetlo kroz koje se može vidjeti duhovni svijet, nevidljivi svijet.

Kad se je  v i d e l i n a  materijalizirala postala je   s v e t l i n a, fizičko svjetlo.

Ove ćete misli bolje razumjeti ako vam predočim eksperiment sa Krokeševim cijevima (eng.fizičar Crookessche): na dva kraja jedne cijevi, iz koje je prethodno ispumpan zrak, stavljene su dvije elektrode, povezane sa izvorom struje. Pusti se tok struje¨Katoda šalje elektrone u smijeru anode, ona sama ostaje tamna, ali u okolini anode nastupa svjetlucanje.

 

Svjetlo, koje nam šalje sunce, nije ono od prvog dana o kojem govori Geneza. Iza vidljivog sunca egzistira nevidljivo tamno sunce, crno sunce, koje vidljivom suncu neprekidno šalje energije. Ovo ih preobražava i šalje nazad u formi svjetla. Svjetlo koje mi vidimo nije ono koje je Bog stvorio na početku kad je rekao: «Nek bude svjetlo!» Ono je došlo kasnije. Prvo je sunce odaslalo prasvjetlo, videlinu, koju vidljivo sunce preobražava i šalje nazad u formi zračenja (svetlina). Videlina, pravo svjetlo, otkriva stvari samo ako na njih padne. Ono što se ne nalazi na njegovom putu ostaje nevidljivo. Samo zapreka koja ga susreće može ga objaviti.

Na početku bijaše  v i d e l i n a  tj. prvo kretanje, koje se je manifestiralo u božjem duhu, u formi strujanja, zračenja prema vani, izvan Njeg. Prije stvaranja Bog je oko sebe oblikovao svjetlosni krug, kojeg bismo mogli nazvati Njegovom AUROM. S ovim krugom iz svjetla On je stavio granice svemira i kad su ove granice bile postavljene, On je projicirao u svjetlo svoje aure, videlinu, slike koje su se materijalizirale, kristalizirale.

Videlina je dakle ono što je liferovalo materijal za stvaranje. I kad Ivan na početku svog Evanđelja kaže: «Na početku bijaše riječ i riječ je bila kod Boga i Bog bijaše riječ», tad izjava «riječ je bila kod Boga» znači da ništa nije nastalo bez sudjelovanja videline, božje aure.

Ovaj proces stvaranja nalazimo potvrđenim kod velikih posvetitelja. I oni su također posjedovali svjetlosnu auru, koja obavija i štiti ne samo njihovo tijelo, nego im također dostavlja materijal za njihovo stvaranje. Ako jedan posvećenik želi stvarati mislima, tad on primjenjuje ista sredstva kao i Bog, kad je stvarao svijet: On je projicirao sliku i izgovarao riječ, koja mora prodrijeti kroz njegovu auru. Ova aura, koja ga okružuje, služi kao materija za manifestaciju. Odaslana slika ili izgovorena riječ oblači se u materiju aure. Čovjek, koji želi ostvariti jednu ideju, ali nema profinjenog materijala aure, on ne može ništa stvoriti. Sigurno ste ustanovili slijedeće¨U određene dane govorite bez ikakvog utjecaja na druge, koji ostaju hladni i ravnodušni, dok drugi put, sa sasvim jednostavnim riječima, postižete izvanredan utjecaj. Da, jer su ove riječi žive: Riječi koje upotrebljavate prethodno su uronjene u vašu auru, one su tamo oživljene, ojačane i tako ste osigurani sa snagom kojom ste mogli prodrijeti do duša drugih i mogli ste ih pokrenuti. U dane kad je vaša aura slaba, vaše su riječi beznačajne, prazne, bez sadržajne. Vi govorite, ali bez utjecaja. Riječi nisu prožete onim elementom kojeg proizvodi aura: Videlinom.

Snaga svetaca djeluje stoga što su riječi, koje izgovaraju, natopljene s materijom njihove aure. Jezik je samo potporanj. On može postići cilj samo u mjeri u kojoj je prožet sa videlinom, stvaralačkim elementom. Tko ne razumije izgovarati magične riječi taj može galamiti i uzbuđivati se koliko hoće, ali njemu neće nikad uspjeti privući više duhove da ga slušaju. Ali jedan posvećeni čovjek, koji izgovara iste riječi, bez vike i gestikuliranja, postići će izvanredne rezultate unutarnjom snagom svoje aure.

Nije jezik stvorio svijet nego riječ tj. svjetlo. Riječ je prvi element kojeg je Bog stavio u pokret, a jezik je sredstvo kojim se riječ služi za ostvarenje svog stvaralačkog rada. Kad je prasnaga došla iz Boga, ona je bila DUH, a pri svom povratku k Bogu postala je svjetlo. Crno sunce šalje videlinu – duh, svjetlećem suncu i svjetleće sunce šalje vidljivo svjetlo, svjetlinu, nazad k tamnom suncu.

 Na povratku dakle DUH se pretvara u svjetlo. Kad je Bog učinio prvi pokret, tad je njegov DUH – riječ, stupila u djelovanje i kad se je DUH vratio nazad, on je postao svjetlo. Sve što centar šalje na periferiju vraća se nazad k centru, jer krug ima granice i tako nastaje neprekidno kruženje od centra prema periferiji i od periferije k centru.

Pri vraćanju k centru snaga struje dobiva nove osobine i za vrijeme svog vraćanja proizvodi nove reakcije. Priroda struje pri vraćanju nije ista kao pri odlasku.

Na početku bijaše riječ: Prvi pokret božanskog DUHA, koji je stvorio krug, svemir. Isto tako mora mag oko sebe povući krug prije nego izvodi magični ritual. Porijeklo ove vježbe, koja je vrlo stara, jest izvanredno znanje dobiveno preko čovjekove aure. Kad se kaže da mag mora stati u krug, kojeg je povukao, tad ovo ne znači da mora oko sebe povući samo jedan krug na materijalnom području, nego mora stvoriti živi krug aure i sam mora stati u svoje središte. To znači da njegov duh mora biti aktivan, budan, inače slijedi opasnost da postane žrtva nevidljivih duhovnjaka. Ako se mag zadovoljava da oko sebe povuče materijalni krug, a da prethodno svojim životom nije radio na svojoj auri, da bi bila čista, svjetleća i moćna, on će možda uspjeti dobiti što želi, ali čim napusti magični krug, sva će bića, koja su ga slušala dok se nalazio u krugu, početi da ga progone (jer nevidljiva bića respektiraju ovaj simbol kao i magične riječi, koje su izgovorene).

Takve nevolje događaju se svim magima koji ne poznaju zakone, koje vam je objašnjavam. Nevidljivi duhovi, koji vide da aura nije niti čista, niti svijetla, osvećuju se za to što su bili prisiljeni pokoriti se ljudima, koji to ne zaslužuju. Takvi magičari ne znaju da na početku treba biti riječ, tj. da je potrebno stvoriti auru, pravi krug iz svjetla, prije nego se poduzimaju veliki poduhvati.

 Ovaj krug se ne može automatski povući, s kredom ili nečim drugim, nego ga se priprema s ljubavlju, čistoćom i nesebičnošću. Zašto oni koji prakticiraju magiju, ne samo da ne donose nikakve rezultate, nego privlače nesreću? Jer njihova aura još nije moćna, svijetla i čista. I kad oni žele aktivirati svoje misli, ne nastaje ništa što bi ih moglo zaogrnuti i učiniti jakim. Da bi misao mogla letjeti, ona mora imati krila, a ova krila mogu se naći u auri.

«Na početku bijaše riječ i riječ bijaše kod Boga i Bog bijaše riječ…»Kad je Bog stvorio ovaj veliki svjetlosni krug, On ga je nakvasio svojom KVINTESENCIJOM (srž, bit). Drveće, biljke, životinje, ljudi bili su najprije slike, uronjene u božju auru i mi živimo usred ove aure, kao što je već apostol Pavao rekao: «Mi se krećemo u Bogu i mi smo u Njemu…» Svi smo mi uronjeni u božju auru: Ona nas prožima i ulazi kroz nas.

 

Meditirajte svaki dan o snazi videline, živom svjetlu koje je praelement svakog stvaranja.

Jedan od simbola stvaranja jest mistična ruža.

 Šest krugova, koje oblikuju latice, predstavljaju šest dana, koje je Bog trebao za stvaranje svijeta (naravno ovo su simbolični dani, radi se u stvari o epohama koje su trajale milijarde godina). Uostalom, neki esoteričari interpretiraju prvu riječ Geneze «berešit», što znači «na početku», kao  b a r a, stvoriti, a   š i t  kao šest.

Dajte svakom krugu jednu od šest boja: violet, plavu, zelenu, žutu, narandžastu i crvenu i meditirajte o tom. Krug u središtu predstavlja bijelu boju, iz koje izlaze ostalih šest boja…Također ako i ne razumijete dubinu ovog simbola, vi ćete promatranjem ove savršene figure stvoriti vezu između nje i vas i to će vam pomoći u vašem duhovnom radu.

 

    Svjetlo je profinjeno stanje materije i ono što mi ovdje nazivamo materijom samo je najkondenziranija forma svjetla.

U cijelom svemiru radi se dakle uvijek o istoj materiji… ili o istom svjetlu, koje je više ili manje profinjeno, više ili manje zgusnuto. Sve što je na zemlji zgusnuto egzistira na eteričnom području u finoj, čistoj formi. I to je smisao spiritualnog rada: da uspijevamo, sve što trebamo, pronaći u profinjenom stanju, koje je bliže praštanju.

Kad ujutro prilazimo promatranju izlaska sunca, tad to činimo da bismo mogli u sebe uzeti najčistiju hranu: Svjetlo. Kad je Isus rekao: « koji gladuju i žeđaju…», tad nije govorio o fizičkoj gladi i žeđi. On je govorio o gladi i žeđi za istinom, za mudrošću, pravdom, slobodom… sve dok ne budemo gladovali i žeđali, još samo za vatrom i svjetlom.

Duša gladuje, duh žeđa. Duša jede vatru, a duh pije svjetlo. Vatra je muški princip, a duša je ženski princip i svaki se približava elementu koji ga dopunjuje. Duša čezne za pozitivnim, aktivnim, dinamičnim principom i ona jede vatru. Duh, koji je muški princip, treba ženski i on pije svjetlo. Isto kao što muški princip rađa ženski, tako vatra rađa svjetlo. Svjetlo je manifestacija, emanacija vatre. Kad upalite vatru, tad nastaje svjetlo. Što je čistiji materijal kojeg vatra jede, tim je finije i čišće svjetlo.

Svjetlo je odjeća vatre, stoga svjetlo stoji uvijek u povezanosti s materijom. Gore, u profinjenim regijama, svjetlo je povezano s materijom, a vatra s duhom. Stoga je Bog – pravatra, najprije stvorio svjetlo i stoga je svjetlo koje je tad stvorilo svijet i bez svjetla nije  ništa nastalo. Svaki put kad zapalite vatru ponavlja se pred vama posve točno povijest stvaranja svijeta.

O. M. Aivanhov: «SVJETLO, ŽIVI DUH»

                           (uvodna tema iz ove knjige)

 

 

Gle, svi čeznu za svijetlom!