2.     KRŠTENJE

Sa stanovišta EZOTERIKE i Unutarnjeg kršćanstva samo je simbol, koji upozorava, da je smisao našeg življenja na zemlji, da radimo na svom pranju, tj. na čišćenju: Čistiti svoje osjećaje, svoje misli, svoja uvjerenja. Krštenje simbolizira istinu da se čovjek na ovoj zemlji pojavljuje da bi se tokom svog života uključio na svoje stalno čišćenje tj. da stalno radi na svom duhovnom razvoju i oživljavanju božanskog potencijala u sebi.

Crkve su reducirale shvaćanje krštenja samo na vanjsku formu i vanjski obred. No taj sam vanjski čin ne donosi nikakve rezultate niti posvećenja niti prosvjetljenja. Ono što kršćanske zajednice čine sa krštenjem svelo se samo na vanjski  „hokus – pokus“  Krstiti se, u Isusovom smislu, znači koristiti ovu formu života, da stalno radimo na svom čišćenju, posvećenju i prosvjetljenju i da se tako kvalificiramo za one dimenzije života, gdje nema ni rađanja ni umiranja.

Danas se pojavljuju duhovne škole, koje na temelju novih objava, uopće ne smatraju potrebnim obavljati čin krštenja vanjskim znakom polijevanja vodom ili uranjanja u vodu. To je samo vanjština, koja se ne može identificirati sa Isusovim shvaćanjem krštenja. Isus, u svoje vrijeme, nije htio radikalno kidati odnos sa tradicijom. Stoga je svojim učenicima dopuštao Ivanovo krštenje. Ali u Novom Zavjetu na jednom mjestu stoji: „ A on sam nije nikada krstio !“ Krštenje je buđenje i rađanje Boga u nama, i to je pokretanje nestvorenih energija. Na to je mislio Pavao, kad govori o misteriju skrivenom pred vjekovima. To je „Krist u vama, nada slave.“ (Kol.1,27). Mi smo osjemenjeni Kristovim sjemenom tj. njegovom iskrom u našoj nutrini. I On se u nama mora začeti i roditi. No mi smo Herodi, koji ubijaju, u jaslicama našeg tijela, dijete Isusa.