KRITERIJI ZA VREDNOVANJE ISTINITIH PROROKA

 

Nakon informativnog dijela ove knjige o vremenu kojem se približavamo i u kojem se već nalazimo, o mnogim učiteljima i školama duhovnog puta i konačno proročkoj pojavi našeg vremena u Njemačkoj naš razum postavlja mnoga pitanja.

Osjećamo se duboko ukorijenjeni u svoje navike mišljenja i kako nemamo snage otresti sa sebe staro perje starih shvaćanja, koje smo naslijedili svojim odgojem i izobrazbom, a pogotovo zbog manjka one milosti koja je odlučujuća za proširenje naše svijesti, i osjećamo kako je teško lomiti misaone sheme  i uvjerenja s kojima smo se identificirali. Iako možda osjećamo da nas Duh i probuđena duša vuče naprijed, istovremeno osjećamo kako su teški utezi starih navika i kako sve ovo novo zahtjeva žrtvu vlastitog intelekta i naslijeđenih shvaćanja. I mi se duboko u sebi pitamo: O čemu se zapravo radi ? O kakvo nauci  «živog Boga», koju direktno, u naše dane, saopćava univerzalni Duh?!

O kakvom proročkom fenomenu našeg vremena? Nisu li proroci davno sahranjeni?!       

I osjećamo se kao da nas netko želi uvjeriti da su mrtvi ustali iz svojih grobova, da su prekinuli svoju šutnju i ponovo počeli govoriti !

Koje kriterije trebamo primijeniti  kad prosuđujemo i kvalificiramo ovakve fenomene ? Na temelju kojih kriterija možemo vrednovati Gabrijelu Wittek ( i ostale koje ćemo ovdje predstaviti) kao autentičnog proroka našeg vremena i znanje koje ona saopćava kao  objavljeno znanje koje preko nje – kao instrumenta – saopćava sam Duh, direktno sam Krist i njen dual anđeo Emanuel ?

Iako stvarnost  PROROKA I PROROČANSTVA nije nešto strano našem školskom znanju, no!  Ta je pojava rijetka, neprisutna u svim vremenskim epohama i nepristupačna iskustvu širokih masa i čovjek našeg vremena, pa i sam čovjek crkve, može je prihvatiti jedino kao istinu daleke prošlosti, kao nešto što spada u područje legendi, a teško je prihvatljiva kao današnja stvarnost. I zato danas o tom govoriti čini nam se kao nešto posve novo. Jedan duhovni učitelj našeg vremena Osho dobro primjećuje: Kad se neka istina prvi put izgovori tad se ona smatra lažju, a laž izgovorena stotinu put smatra se istinom!

Danas reći da postoji živi Boga, koji također i danas govori preko danas živog proroka smatra se sektaštvom, a dotični se proglašava kecerom.

Uvjeravati nekog u istinitost jednog proroka nije u sukladnosti sa savjetima Duha.

O tom donosi sud i slijedi posljedice svog suda svaki pojedinac sa svojim unutarnjim sudom razuma i svojim unutarnjim svjetlom savjesti!

Na temelju objavljenih spisa možemo izdvojiti ove kriterije za vrednovanje istinitog proroka i istinitog proročanstva:

l.

Osnovni znak jest da prorok ne govori u svoje ime. On ne saopćava mudrost preko svog intelekta, koju se stekao studijem. Kroz njega govori Duh, njegova su usta samo instrument. To je upravo ono što je većini neobično. Samo su tako govorili Starozavjetni proroci. Krist je već kao dječak imao  «unutarnju riječ». Kroz njega je govorio sam Bog Otac. «Zadivljeni pitali su Židovi: kako ovaj razumije pismo, a nije učio? Isus im odvrati: Moja nauka nije moja, nego Onoga koji me je poslao…Tko govori sam od sebe taj traži svoju slavu, a tko traži slavu Onoga, koji ga je poslao, on je istinit i nema u njemu  nepravde.»  Ivan,7,15-18

Stoga mnogi njegovi suvremenici, pogotovo oni koji su bili opterećeni intelektom i vlastitim predrasudama kao pismoznanci i farizeji, nisu ga mogli prihvatiti.

Svoje iskustvo o nerazumijevanju Isus je izrazio riječima: «Ja dođoh u ime svojega Oca, ali me vi ne primate. Ako li drugi dođe u svoje ime njega primate.»  Iv.5,43

2.

Drugi raspoznavajući znak da je jedan prorok inspiriran iz čistog nebeskog područja jest njegov stav prema Kristu. Ako netko smatra da je Krist jedan od mnogih učitelja, a ne saznaje da je Krist učitelj svih učitelja, tad njegov izvor inspiracije nije posve čist. To može biti jedan sasvim drugi izvor inspiracije, koji također donosi veliku mudrost, kao što je slučaj sa  Avatarima i velikim duhovnim učiteljima na Istoku. On može biti medijalno obdaren i imati uvid u «eteričnu kroniku» i odande imati uvid u velike kozmičke i duhovne istine i on može učiti određeni stupanj duhovnog puta, ali on nema uvid u svu istinu.

3.

Istiniti prorok, kroz kojeg govori Krist, jest učitelj «Unutarnjeg puta.»

On ne moralizira u smislu čini dobro – bori se protiv zla! On budi iz pospanosti i zove na Unutarnji put SAMOSPOZNAJE. Cilj je njegovog naviještanja razviti svijest  TKO SMO i GDJE SMO? ODAKLE DOLAZIMO i KAMO IDEMO ?  Preko samospoznaje On vodi k spoznaji Boga. Kroz praksu unutarnjeg uranjanja i meditiranja učenik nadilazi stadij slijepog vjerovanja i stiče iskustvo o vlastitoj duši kao i o Bogu. On nema političko-socijalne aspiracije poboljšavati i mijenjati svijet, nego radi i dariva energiju u svrhu mijenjanja samog sebe. Svi veliki duhovni učitelji nisu govorili da treba poboljšavati svijet, nego su savjetovali kako treba napustiti svijet i služiti se njime kao sredstvom da bi ga mogli posve napustiti. On savjetuje duhovni razvoj u svrhu da se zauvijek oslobodimo ove fizičke forme egzistiranja i da se kvalificiramo postati stanovnik viših duhovnih svjetova. Stoga On ne zove na revoluciju u svrhu promjene svijeta i političkih odnosa u njemu, nego zove na obraćenje u svrhu osobne promjene i tako mijenja svijet. Raditi na osobnom posvećenju čovjekov je najveći doprinos poboljšanju svijeta! Ne proklinji svijet nego ga poboljšaj svojom prisutnošću u njemu!

Da je Isus bio učitelj Unutarnjeg puta o tome svjedoče mnogi fragmenti u Evanđeljima. Tako npr. Ivan, 7, 37-38: «U posljednji veliki dan blagdana stajao je Isus i vikao povišenim glasom: «Tko je žedan neka dođe k meni i neka pije. Tko vjeruje u mene, kako kaže Pismo, iz njegova će srca poteći rijeke žive vode.»  U grčkom originalu stoji: «…iz njegove će nutrine poteći struje žive vode.» Na istu misao podsjeća Isus u razgovoru sa ženom Samaritankom.

Rijetki su koji danas razumiju smisao ovih Kristovih izjava. U nijednoj crkvi ne postoje više one prakršćanske škole, koje su omogućavale razvoj ovih unutarnjih snaga u čovjeku. Ne shvaćajući pravi smisao ovih tekstova mnogi ga današnji tumači Biblije samo prepričavaju, kao kad pričaju da je crvenkapica izvađena iz utrobe vuka …

Preko Gabrijele danas Krist ponovo obnavlja školu svojih misterija u kojoj polaznici postupno – na zakonit način pod vodstvom anđela Emanuela – otvaraju svojih sedam duhovnih centara svijesti, koji su skriveni pod oklopom našeg fizičkog tijela i tako omogućavaju da u nama prostruji ona duhovna, božanska, eterična energija. To je ona snaga kojom su Isus i njegovi učenici ozdravljali bolesne i činili mnoga čudesa. Čudesa nisu nikakvi misterij nego zakonske posljedice. Ta će unutarnja energija u skoroj budućnosti biti zamjena za školsku medicinu, jer onaj u kome je počela teći ova energija liječit će sam sebe i svoje bližnje.

4.

Istiniti prorok nikad ne ističe ulogu i značenje svoje osobe. Dakle skromnost je osnovni preduvjet za kontakt sa čistim duhovnim svijetom. Ukoliko zataji njegova skromnost tad se Duh povlači i tad je prijem duhovne energije oskudan.

To je često razlog da su mnoge velike duhovne pojave primile ispočetka objave o velikom znanju, a kasnije su postupno bile podređene «zakonu raspadanja.»  Duh se povlačio, objave su postojale sve siromašnije i na koncu je sposobnost objavljivanja posve iščezla.

Kod pravog se proroka ne primjećuje nikakav znak da želi vezati slušatelje uz sebe! On ne pridaje nikakav povod osobnom kultu. On se ne predstavlja učiteljem koji  «vrbuje» učenike. On ne želi djelovati fascinacijom svoje ličnosti nego isključivo Duhom koji stoji iza istine koju on prenosi.

5.

Onaj, tko govori u ime Boga i Krista taj poštuje osobnu slobodu svakog pojedinca. On  poštuje sve religiozne pravce kao različite putove različitih stupnjeva ljudske svijesti. Njegovo naučavanje ne tendira dati isključivo i apsolutno značenje samo njegovom putu, jer on zna «da Duh puše gdje hoće.»

Jedan učitelj sa Istoka, svaka crkva, svaka sekta traži tvoje apsolutno predavanje, tvoju pripadnost, traži tvoju dušu !  I ti zaista na ovim putovima možeš doživjeti određena iskustva. Kod jednog «majstora» sa Istoka ti možeš postići onaj stupanj razvoja na kojem ćeš vidjeti svjetlo, čuti unutarnji ton, ali ćeš to platiti svojom dušom – kao Faust  Mefistu.

Pravi prorok ne želi vezati, nego osloboditi od svake navezanosti. Pravi duhovni put usmjerava te oslobađanju svih veza, svake navezanosti i pripadnosti jednoj grupi, svih učitelja, svećenika, svih dogmi i svake Biblije ! On te vodi BOŽANSTVU u samom tebi i razvoju tvoje osobne božanske iskre.

Poštivati osobnu slobodu pojedinca veoma je važno. Nitko nema pravo da nekog terorizira svojom istinom ! U povijesti su pojedinci i pojedine grupe u ime istine, u ime Boga, u ime Krista, u ime Alaha i Muhameda, kao i u ime Karla Marxa i Lenjina milijune slali u smrt. Taj duhovni zakon nije shvatila crkva kad je mase misionirala i pokrštavala mačem i zakonom !  Postojale su najbolje namjere, ali je manjkala mudrost i poštivanje osobne slobode opredjeljenja. Zato se Duh povukao iz tih crkava, one su postale, u duhovnom smislu, neznatno energetsko polje, koje nisu mogle privući da se u njihovoj sredini inkarnira velika duša karizmatično-proročkog profila. Sve dok na koncu Duh nije posve iščeznuo ! Zato se više ne naučava i ne propovijeda  «Unutarnji put» - put autentične Kristove spiritualnosti, nego se propovijeda i zahtjeva  jedino slijepa vjera, dogme i ceremonije koje tek donekle održavaju i pothranjuju  transcendentalnu dimenziju našeg bića i podsjećaju na naše duhovno i božansko porijeklo.

A u stvari se obistinjuje ono što je Krist prorekao: «Ostat će vam pusta vaša kuća !»

 I stoga su se  duhovni putovi pokušavali spašavati životom u redovničkim zajednicama. No i one su tokom vremena bile podvrgnute spomenutom «zakonu raspadanja.»

Zato danas Duh oživljava i budi autentične putove spiritualnosti izvan institucionalizirajućih crkava, jer ga one ne znaju i ne priznavaju. Kad Duh prestaje voditi tad vodstvo preuzimaju duhovnjaci !

No u kozmičkoj epohi  VODENJAKA univerzalni božji Duh zahvaća sva područja, pa i same crkve, odozgo, gdje se budi čežnja za kršćanskim preporodom, duhovnim prosvjetiteljstvom i prakršćanstvom.

Ako netko ne poštuje uvjerenje svog bližnjeg, isto tako kao što poštuje svoje osobno uvjerenje, taj nije vođen istinitim božjim Duhom.

Nikakav interes i nikakva vanjština ne smije utjecati na vaše opredjeljenje za jedan duhovni put. Vi morate biti vođeni isključivo glasom vaše nutrine. Čuvajte se onih koji vas previše uvjeravaju u svoju istinu ! Pretjerana argumentiranja mogu također biti oblik teroriziranja. Stoga kad podmetnete svoju dušu da sluša objavljenu nauku tad za svakog pojedinca treba biti odlučan njegov unutarnji doživljaj. Tad ćeš ustanoviti da li si pozvan, da li te Bog zove upravo u ovom životu i upravo na ovaj put. To je plastično opisano u Ivanovom Evanđelju. Kad je Andrija vidio Isusa odmah je povjerovao.

I čim je  «rano ujutro sreo svog brata Šimuna reče mu: Našli smo Mesiju !  Na putu u Galileju Isus sretne Filipa pa mu reče: «Hajde za mnom ! «  Filip je tog momenta čuo poziv i odlučio se i kad je sreo Natanaela reče mu: «Našli smo Onoga o kome je Mojsije pisao i također proroci.»  Ivan, 1,40-46

Oni su doživjeli ono što se u psihologiji i pedagogiji zove  « A-HA » doživljaj. Opredjeljenje za Boga uvijek se događa na ovaj način. Čovjek čuje da ga Bog zove njegovim vlastitim imenom.

Kad budeš čuo proročicu Gabrijelu  (osobno ili preko kazete) i ako su od Boga pozvan, tad ćeš jasno potvrditi da je to onaj isti glas, koji se je prije 2000 godina prolamao na obali Jordana i Genezaretskog jezera.

Bog uvijek zove na ovaj način. To je pravilo kako reagira duša i srce za nekog ili za neku stvar. Čovjek se nikad za Boga ne opredjeljuje na temelju sume argumenata, nego pod utjecajem inspiracije odozgo. To je odgovor na zov preko nutrine !

                          

               OBJAVA PREKO «UNUTARNJE RIJEČI»

IZ DUHOVNOG CARSTVA O KRITERIJIMA

  ZA PROSUĐIVANJE BOŽANSKE

 UNUTARNJE RIJEČI.

      

OBJAVA OD KERUBINA BOŽANSKE MUDROSTI,

ODGOVORNOG SLUGE GOSPODINA U NJEGOVOJ MISIJI «UNIVERZALNI ŽIVOT»  OBJAVLJENO PREKO

 GABRIJELE  WITTEK – PROROKA  NAŠEG VREMENA.

 

14  TOČAKA IZ ZAKONA GOSPODINOVA :

    

O MEDIJIMA DJELOMIČNOG I POTPUNOG TRANSA

O PRIPREMI I ŽIVOTU PRAVIH BOŽJIH INSTRUMENATA  ZAKONITOST PITANJA I ODGOVORA PREMA ZAKONU GOSPODINA

 

ZAKON JE GOSPODINA NEOBORIVA I NEOGRANIČENA ISTINA !

Tko kao čovjek vodi svjesno božanski život taj ne treba niti djelomični niti potpuni trans da bi mogao primiti božansku – svetu riječ.

2.

Gospodin Bog je slobodan Bog, koji je duhovnim bićima i također ljudima darovao apsolutno slobodnu volju kao dio nebeske baštine.

3.

Gospodin Bog, koji nam je darovao ovu slobodnu volju nije isključio svijest svoje djece niti ograničava njihovo slobodno odlučivanje i razvoj. U Njegovom zakonu postoji slobodna volja. Ona je sastavni dio našeg božanskog nasljedstva.

4.

Stoga ne će niti nebesko biće niti anđeosko biće kao ni čovjek, koji je od božjeg Duha priređen da bude  Njegov instrument ne može pasti pri objavljivanju u djelomični ili potpuni trans da bi mogli iskusiti svemoć i veličinu Boga.

5.

Bog – naš Gospodin ne ograničava se na jedan određeni broj božanskih instrumenata. Svaki čovjek, koji ispunjava volju Gospodina, može na mnogo načina djelovati kao instrument Duha.

6.

Božja svemoć i veličina ne bi bila sveobuhvatna i mudra kad na zemlji ne bi bio nijedan čovjek koji se  bez prisile volje, nego čisto iz ljubavi prema Bogu, ne bi mogao predati školovanju da bi se od našeg Gospodina pripremio za jednu visoku zadaću u Njegovoj službi. U svrhu čistog prenošenja Božjih darova pošla su u inkarnaciju mnoga nadahnuta bića iz nebesa, koja primaju objave iz čistog izvora i ovaj napitak mogu dijeliti onima, koji traže iskrenom voljom.

7.

Krist – Gospodin, u svojoj misiji «Univerzalni život» uči put samospoznaje i Bogospoznaje. Na ovom putu svaki tražitelj istine iskusit će razliku između doživljaja svijesti Boga i govora u dubokom transu. Tko se preda Bogu i slijedi upute  Gospodina, koja su upravo na sedmerostrukom putu u misiji Kristovog školovanja, usmjerena na svakog individualno, taj će u toku ovog mističnog puta naći istinu, a da ne treba vjerovati što kažu drugi.

8.

Duh je božji nastanjen u svakoj duši. Tako je svaki čovjek hram svetog Duha. U zakonu Gospodina ne stoji pisano da će svoju djecu stavljati u stanje djelomičnog ili dubokog transa da bi im se objavio. Duh Gospodinov stanuje u čovjeku i Njegova snaga živi u svakoj stanici zemaljskog tijela. ( ovdje Duh upozorava kako je danas u svijetu mnogo medijalnih ljudi, koji u transu objavljuju nauku, koji nazivaju božjim objavama. Ovdje se ne radi o čistim i duhovno razvijenim božjim instrumentima, koji ne nastupaju u transu. Trans je znak da je u dotičnom mediju nastanjena jedna duša iz nižih područja, koja posve gospodari njegovim tijelom i isključuje slobodnu volju medija. o.p.).

9.

Kad duša u transu napušta svoje tijelo tad također oslabljuje iskra pra snage sveprisutnog Duha, budući on stanuje i djeluje neposredno u duši. Stoga neka se pita svaki onaj, koji se odlučuje za djelomični ili duboki trans, tko tad stupa u fizičko tijelo!? Krist je djelomična snaga iz pra snage i objavljuje se u svojoj djeci preko ovog praizvora. On – Gospodin ne će ulaziti u čovjeka kao jedna duša i njemu oduzimati svijest i slobodnu volju! On će si pripremiti čovjeka u kojem je inkarnirana veoma pročišćena duša.

10.

Jedan čisti Božji instrument mora najprije polaziti mistični put školovanja tj. put predavanja Bogu, put čišćenja i oslobođenja svoje duše. Unutarnja riječ struji iz Pra snage, iz apsolutnog izvora. Pra snaga u svakom čovjeku naziva se također božanskom iskrom.

Nijedan  od velikih vidovitih ljudi i proroka čiste božje riječi nije padao u trans kad je preko njega govorio Gospodin neba. Mnogi od ovih ljudi bili su pripravljene Gospodinove posude i služile su mu kao anđeli.

11.

Mediji, koji prenose objave u dubokom spavanju daju do znanja da Duh Božji u svom hramu ne djeluje tako snažno da bi u njega mogao svjesno i čisto strujati. To znači da također moždane stanice jednog takvog čovjeka još nisu apsolutno usmjerene na božansku iskru. Ono što je čovjek registrirao u svojim moždanim stanicama od svjetovnog i pročitanog znanja, može također ona duša koja je stupila u onog, koji se nalazi u stanju transa i služi kao medij, također iznijeti prilikom objavljivanja. U ovom stanju, sličnom spavanju, apsolutno je isključena čovjekova volja. Stoga duša, koja nastupa na ovaj način, može iznijeti znanje koje je registrirano u bilo kojoj moždanoj stanici, svjesno ili često nesvjesno. Tad duša, koja je ušla u tijelo i koja eventualno raspolaže samo s neznatnim duhovnim kapacitetom, teži da od samog medijalnog čovjeka i također od svih prisutnih iskoristi sve snage kako bi mogla govoriti. O čovječe, shvati da Bog nije Bog nesvjesnosti nego Bog volje, ljubavi, mudrosti, snage i slobode!

12.

Jedan istiniti Božji instrument vodi pravi mistični život. Ako Gospodin jednom takvom čovječjem djetetu daruje darove zakona tad ovaj mora najprije upute ostvariti na samom sebi. Tad se preko samo ostvarenja čiste moždane stanice dotičnog čovjeka i usmjeravaju se sve više na Pra snagu, na Božju iskru. Tek ako čovjek živi u predavanju Bogu i u ostvarenju zakona tad pojačano prodire Božja snaga, pra svjetlo duše u pročišćeno čovjekovo tijelo. Ova je objava čista.

 To je istinita unutarnja riječ Božja, neposredni govor Pra svjetla i istinita, čista objava i proročanstvo.

13.

Koji stav ima Gospodinov zakon u vezi davanja odgovora na pitanja: što čini ovaj ili onaj ?  da li ovaj ili onaj ispravno postupa ?  Božji duh u Isusu Kristu u vezi ovog ne daje nikakav odgovor, jer što drugi čini, da li je ovo ili ono ispravno ili neispravno, tiče se samo Oca i njegovog djeteta. Jedan opterećen čovjek mogao bi se još samo više opteretiti kad bi mu božji Duh, u vezi tog, dao odgovor. On bi tad ove informacije prenosio bližnjima i tako bi pogođeni bio stavljen u krivo svjetlo. Stoga ono što čini drugi tiče se samo Boga i Njegovog djeteta.

U zakonu Gospodina ne stoji da možemo govoriti o nekom drugom čovjeku. Stoga Gospodin ne će nikad dati negativno saopćenje o bližnjem, svejedno što njegovo dijete čini. /1

Ukoliko se Gospodin objavljuje tad se objavljuje iz Svog apsolutnog zakona. Njegov zakon glasi: Ja sam Bog slobode i ljubavi. Moj zakon, govori Gospodin, dopušta svakom čovjeku i svakom nebeskom djetetu slobodnu i neograničenu volju.

14.

Bog, naš Gospodin u Isusu Kristu nikad ne donosi sud o nekom čovjeku. Bog, Gospodin u Isusu Kristu, ukazuje doduše na loše stanje u vanjskoj posvjetovnjačenoj crkvi i upućuje na zakonito postupanje njenih poglavara. Ali On, Gospodin ne će nikad imenovati čovjeka, koji još živi, njegovim imenom. To bi bilo protiv zakona i stoga ne božanski. /1

Isus Krist  drži doduše neprikriveno  posvjetovnjačenoj crkvi ogledalo pred očima. Ali On, Gospodin ne sudi.

Neka volja Gospodina zahvati sva područja života !

1. Kad od crkve promicana mističarka Vassula imenuje pojedinu osobu našeg vremena i saopćava kako je dotična na krivom putu, tad je to dokaz, da je Vassula jedan medij niskog ranga, koja prima takva saopćenja od umrlih duša iz jednog niskog duhovnog područja. Tako se nikad ne ponaša prorok ili karizmatik višeg duhovnog ranga. Upravo je nevjerojatno kako ljudima crkve nedostaje poznavanje božanskih kriterija za vrednovanje onog što jedan medij saopćava i za razlikovanje duhova ! Isto tako kad poznati  «karizmatik» pater John imenuje određene duhovne učitelje iz Indije i naziva ih  «učenicima Antikrista» tad je to znak njegovog intelektualnog i duhovnog siromaštva. U odnosu prema drugima i drugačijima on vidi samo zidove, a ne mostove, što je znak njegovog fanatizma i šarlatanstva!