A misao stvara kreaciju. Čovjek stvara (kreira) imitirajući prirodu, jer, vežući se za nju samo putem svoje interpretacije postao je toliko ohol da zamišlja da i Bog kreira prirodu kroz interpretaciju. Pa, sjetiviši se one Nietzscheove "Majstorstvo je kad se radi a ne razmišlja", tada bi i Bog bio neka vrsta "nemislećeg" bića, zar ne? Tu se opet vraćamo na zenonovog mudraca. On jednostavno "zna" b...ez učenja, bez donošenja bilo kakvog suda, bez spoznaje. Svi ostali (nemudri) da bi znali moraju učiti, ili donositi sud o nečemu. A svako donošenje suda ne može pokriti cjelinu onoga "znati". Kao da pokušamo shvatiti krug koji je sastavljen od kockica. Iz toga logički slijedi da svako biće koje ne posjeduje razum predstavlja Boga jer je cijelo u cjelini svoga postojanja