Uz blagdan sv. Marije Magdalene Krapinske Toplice obilježavaju blagdan župe i Dan općine, tijekom kojeg se od prošle godine organizira kulturno-zabavni program pod nazivom BadlFest (u znak sjećanja na Jakoba Badla). Ovogodišnji BadlFest obogaćen je orguljskim koncertom, nastupom glumačke družine Histrioni i pjevača Miroslava Škore, a održan je i Badlov kulinarski kup.
Badlov kulinarski kup – natjecanje ugostitelja iz Krapinsko-zagorske županije u pripremi jela od buče.
Od buče do zagorske bučnice...
Slavna zagorska (slana ili slatka) bučnica sa sirom, zapečene štrukle, domaći kravlji sir (a ne industrijski gemišt limunske kiseline i mlijeka u prahu), ili hladno kiselo mlijeko iz glinenih lončeka, domače krvavice ("devenice"), dimljeni špek uz čvarke, luk i svježi kukuruzni kruh... u Toplicama gost može samo sanjati. Ali zato ima specijaliteta iz talijanske, francuske ili bečke kuhinje, što je već u domeni usađenog nam sluganstva i kompleksa manje vrijednosti.
Zagorska bučnica sa sirom
Od starih Krapinskih Toplica malo je toga ostalo očuvano.
Župna crkva Presvetog Trojstva, oko 1930., i 2013.
Prva crkva u Krapinskim Toplicama sigurno je izgrađena prije 1303. godine, jer se već te godine spominje župa Presvetog Trojstva u Toplicama (Sanctissimae Trinitatis in Toplica). Godine 1676. zapisano je da drvena toplička župna crkva ima zvonik s dva zvona, a oko crkve je groblje. Na ruševinama te stare crkve izgrađena je, od 1829. do 1832. godine, sadašnja crkva Presvetog Trojstva (obnavljana 1856., 1913. i 1994-96.). U zvoniku se nalazi ura iz 1855., a na ulazu u crkvu drvena vrata iz 1829., restaurirana 2001. godine. Pokraj crkve dovršava se novi dječji vrtić na parceli u vlasništvu Crkve.
2013.
"Nedaleko od gornjega kraja gostinske kuće (Curhaus, nap.a.) uzdiže se na uzvišenom mjestu župna crkva, koja je u novom slogu sagradjena i nedavno istom dovršena. Zvono crkve razblažuje svojim čistim i ugodnim glasom slušaoca; a velika slika u crkvi nad glavnim oltarom, koja sveto trojstvo predstavlja, imade umjetničku vriednost. Ovu je sliku darovala neka zahvalna bečanka (Carolina Wittek, tajnica austrijskog ministra financija, nap.a), što joj je suprug u tom kupalištu sretno ozdravio". (Bancalari, 1871.)
Restaurirana barokna propovjedaonica iz 1830.
Nadaleko poznate orgulje (17 vokalnih registara) izradio je Leonhard Ebner, graditelj orgulja iz Maribora, 1854. godine. Kupio ih je o svom trošku toplički župnik Ivan Rukavina 1860. godine. Ebnerove orgulje besplatno su restaurirane 2001. godine u Umjetničkoj radionici Heferer u Zagrebu.
U nedjelju, 21. srpnja 2013. koncertom u Krapinskim Toplicama započeo je jubilarni 20. festival Orgulje Heferer. Nastupili su sopranistica Martina Klarić i naš istaknuti orguljaš prof. Mario Penzar, a ulaz na koncert bio je slobodan. Orguljski festival završit će u prosincu, koncertom u KD Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.
Orguljar Ferdinand Faullend iz Umjetničke radionice Heferer, sopranistica Martina Klarić, orguljaš prof. Mario Penzar, te voditelj župe Presvetog Trojstva i suorganizator koncerta vlč. Matija Herceg.
Krapinske Toplice izabrale "Oca domovine" u Hrvatski sabor
Župni dvor (stan) u Krapinskim Toplicama, oko 1905.
Prva javna škola u Krapinskim Toplicama bila je u jednoj sobici drvenog župnog dvora (zidani dvor izgrađen je na istom mjestu 1877.) u kojoj su župnik Fabijanec (od 1799. do 1846.) i kapelan Blažetić, vatreni ilirci, okupljali djecu različite dobi i podučavali ih na narodnom (hrvatskom) jeziku. Zatim je između crkve i potoka izgrađena drvena hiža, prava pučka učionica (1846.), no škola će uskoro otkliziti u potok Topličinu (1850.)!
"U župnikovom vrtu, gdje je i kugljana, dobivaju se po ljetu osim vina, kave i mlieka, sama mrzla jela. Samo ako tko topla jela naročito zahtjeva, onda mu se takova prirede. Ovaj vrt je često, osobito u večer, sielom ugodnih zabava." (Bancalari, 1971.)
Kad je ban Koloman Bedeković raspisao nove izbore za Hrvatski sabor 1871., dr. Ante Starčević izabran je u Krapinskim Toplicama (izborni kotar Pregrada) za zastupnika u Hrvatskom saboru.
U predizbornom govoru, održanom nasred ceste, glavna je tema bila slobodna Hrvatska, a Topličanima je rekao i ovo: "Kod izborah za Sabor obično se ljudi narodu ulagivaju, dok od njega izmame što žele. Po izborih, navadno se izbornici tuže, da su se prevarili u svojemu izboru, a izabranici zaborave na narod i na svoja obećanja i rade samo za se. "
Podjetimo, Ante Starčević i Eugen Kvaternik utemeljili su Stranku prava (1861.g.). Starčević do kraja života čvrsto i tvrdoglavo vjeruje u svoj cilj. Bio je žestoki protivnik protuhrvatske bečke i mađarske politike, velikosrpske ideologije i jezičnog nasilja Vuka S. Karadžića (koji je negirao hrvatski narod i jezik), Strossmayerove južnoslavenske ideje, dvoličnosti domaćih ulizica strancima (naziva ih slavoserbima i robska pasmina), a radi bunjenja i buđenja hrvatske nacionalne samosvijesti ("Horvatska Hrvatom!", "Bog i Hrvati! ", "Ni pod Beč, ni pod Peštu!") odsjedio je mjesec dana u zatvoru (1863.).
Župni dvor, 2013.
U ovom župnom dvoru, posredovanjem župnika Rukavine, sastali su se 20. lipnja 1893. Starčević (predsjednik Stranke prava) i biskup dr. Josip J. Strossmayer (predsjednik Narodne stranke), i potvrdili sporazum o ujedinjenju opozicije protiv mađarona grofa Khuena.
Evo kako je zagrebački Obzor (22. lipnja 1893.) opisao taj susret:
"Trebalo je da dva muža, toli mila hrvatskom srdcu, da se i oni nadju, pa da vidljivo dokažu, kako odobravaju ono sjedinjenje, koje se u njihovo ime sbilo, koje se u njihovo ime širom cieloga hrvatsva slavi. Slava im! – uskliknut će veselo i ganutljivo svako hrvatsko srdce; pošto svako hrvatsko srdce vidi u sastanku Starčevića i Štrosmajera najčvršći zalog bolje budućnosti, neoborivo jamstvo nadaleke sreće za hrvatsku otačbinu.
Starčević i Štrosmajer od kada stupiše na javno poprište, bijahu uviek predstavnici i zastupnici jedne ideje: ideja ujedinjene i slobodne Hrvatske; pa toj ideji posvetiše svaki u svome okviru cieli svoj viek. Sjedinjeni u ideji, akcija im je bila različita i dielila ih je, pa su se i svi hrvatski rodoljubi po različitosti tih akcija dielili. Danas jedan je pravac pristašama Starčevića i Štrosmajera."
Srbi protiv sporazuma Starčević – Strossmayer iz Krapinskih Toplica
Oglasna ploča u Krapinskim Toplicama, 2010.
Ljubav prema svojim korijenima je sastavni dio normalne osobe. U Toplicama još i danas neki domaći momci "mućkaju od Vardara pa do Triglava" i radije bi trčali štafetu "našeg Jože iz Kumrovca" nego podigli spomen-ploču "desničarskom ekstremistu" dr. Starčeviću koji je za Miroslava Krležu bio "jedini lampaš v kermežljivoj noči, kak germlavine bas za naše tupoglavce."
Jesmo narod!
Zagrebački Obzor (22. lipnja 1893.) izvještava o reakciji hrvatskih Srba na sporazum Starčević – Strossmayer.
"Nu ipak Branik (srpski list, nap.a.) milostivo dopušta, da se moglo doći do ujedinjenja Trojednice, samo što do njega dovesti neće put, kojim ide hrvatska opozicija. Kad bi i put, kojim ide opozicija bio sbilja kriv – a nije – je li to dovoljan razlog, da srbski list, koji hoće, da se ističe svojim zrelim i pomirljivim duhom, a stoje uz politiku grofa Khuena..."
Kuća Hruš, oko 1930.
Kuća Hruš izgrađena je 1859. godine, i vjerojatno je danas najstariji zidani objekt, uz župni dvor i crkvu, u Krapinskim Toplicama. Tu je, ispred gostionice, bio kolostaj, a poslije i autobusna postaja (sve do oko 1960.) kad se od Langova trga u Zagrebu, preko Velikog Trgovišča do Toplica putovalo 2 do 3 sata.
2013.
Bivolska žila i Šaranova jama
"Vudri, vudri in der Stadt, mađaronom štrik za vrat!" – uzvikivala je povorka 400 gnjevnih, siromašnih i bijednih seljaka glavnom ulicom u Krapinskim Toplicama 1. rujna 1883. Pozvani su oružnici iz Krapine koji su pucnjevima u zrak ugušili pobunu i uhitili kolovođe, ali protuzakonito postavljene dvojeznične natpise, koji su također bili uzrokom pobune, nisu dirali.
"Još Hrvatska ni propala! Dole Jugoslavija!" – uzvikivali su pobunjeni seljaci u Maloj Erpenji 1934.
Nakon atentata na Stjepana Radića i ostale zastupnike HSS-u u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije, te ubojstva pravaša Milana Šufflaja usred Zagreba početkom 1931., jugoslavenski kralj Aleksandar I. Karađorđević svečano je dočekan u Toplicama 1. lipnja 1931.
Protiv srpske okupacije ("sreski načelnik je Srbijanac, financ je Srbijanac, žandar je Srbijanac") i unitarističke ideologije integralnog jugoslavenstva, pobunili su se seljaci u Maloj Erpenji, selu u Općini Krapinske Toplice.
"... Bilo je to u mjesecu travnju ili svibnju 1934. godine. Naša trobojnica crven-bijeli-plavi vijori se obješena na hrastu u sredini sela, oko 100 metara od kapelice. Oko 9 sati dva žandara dolaze na svoju redovnu ophodnju. Kada su vidjeli Trobojnicu na hrastu, pao im je mrak na oči. Jedan skida svoje cokule i počne se penjati na hrast, a drugi drži pušku na gotovs. Dok je žandarčina bila na hrastu, zatrubi truba (vlasništvo trgovca Šoštarića) kao znak opasnosti za selo. Na znak trube sa svih okolnih brda počeli su se spuštati ljudi, svaki imade nešto u ruci (sjekiru, vile, motiku, kolac) ... Žandari s bajunetama na puškama, uperenim u ljude, deru se "marš stoko", "odstupi bre, stoko, pucaćemo"... Vide žandari da je situacija za njih vrlo opasna, bace zastavu. Barjak podigne Maks Jaloševečki i viče "Živjela Hrvatska, živio dr. Maček". Narod se veseli, a žandari iskoristili priliku i bjež...
Sada vidi priliku onaj naš sokolaš u selu (glavni izdajica ako je tko rekao nešto protiv kralja ili Jugoslavije), nije vrijedno da mu spominjem ime i prezime jer još ima žive djece, te dojavi u srez tko bi mogao biti kolovođa te naše pobune... Dolaze žandari i odvode u sreski zatvor u Pregradi braću Ciglenečki, braću Čavlek, mog oca (Šoštarića, nap.a.) i još dosta nepoznatih... Svi su dobili batine u podrumu pregradske žandarmerijske stanice ... postavljen je na kladu i tučen bivolskim žilama po tabanima i bubrezima... U Maloj Erpenji su počele pripreme za izbore 1935. godine. Svi su glasovali za dr. Mačeka, samo su učitelj i onaj naš sokolaš glasovali za Bogoljuba Jeftića..." (Pobuna seljaka u Maloj Erpenji, Hrv.zagorje, br.1, dokumenti-kronika, Krapina, 1995.)
Danas imamo Hrvatsku, ali njome i dalje vladaju jugoslaveni i sokolaši. A drug Predsjednik Josipović vrijeđa hrvatski narod i njegovu borbu za samostalnost (opširnije), i po srpskom narodnom običaju triput se ljubi sa četničkim vojvodom Tomislavom Nikolićem, Predsjednikom Srbije.
Mnogi tukci sline za njim i njegovim prethodnikom, i na priče o Crvenkapici koja je sredila zločestog vuka, pa je poslije postavila javnu rasvjetu u toj mračnoj šumi. Pjev plavokukmastog pupovca im je zakon, a ustaštvo samo alibi za protuhrvatstvo i zlokobnu podijelu hrvatskog naroda. Jer kako drukčije protumačiti nazočnost državnog vrha na "komemoraciji" kod Šaranove jame u Jadovnom ("u jamu su ustaše bacile na tisuće i tisuće ubijenih Srba, Židova i drugih..."– Dnevnik, HRT1, kolovoz 2013.), u kojoj forenzičari i speleolozi nisu pronašli ni jednu, jedinu ljudsku kost! Svatko željan istine to može lako i sam provjeriti (Hrvatski državni arhiv, izvješće državne Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava)! Ali, lakše je vjerovati u televiziju nego vlastiti razum.
Kuća Graf, 2013.
Kuća Graf izgrađena je 1878. godine. Podigli su je židovski doseljenici Mavro (+1918.) i Barbara (+1912.) Graf, oboje pokopani na današnjem topličkom groblju, zajedno sa sinovima Dinkom i Hinkom umrlim 1902. godine.
Barbara i Mavro Graf (fotografija iz albuma obitelji Zbil - Graf)
Mavro Graf otvorio je u obiteljskoj kući dućan i prvu banku u Toplicama. Njegov sin Sigmund (Žiga) Graf bio je veletrgovac jajima i član uprave Banke i štedionice Krapinske Toplice, a u Zagrebu vlasnik izvozne tvrtke "Ovex"d.d. U Toplicama je otkupljivao guske, race, čučeke i jaja. Bio je član isključivo židovske lože "Zagreb" koja se nalazila u zgradi "Srpske banke" (Jurišićeva ul. br. 2 u Zagrebu).
Preslika dokumenta sa zanimljivim datumom, koji se nekako ne uklapa u povijesne priče Slavka i Ive Goldsteina.
Spomenimo da je Žiga Graf darovao 5000 kruna za odijevanje siromašne školske djece u Općini Krapinske Toplice (1918.), kao i (neprovjereni) podatak da je godine 1929. darovao jedno brončano zvono crkvi Presvetog Trojstva, jer su crkvena zvona bila rekvirirana tijekom Prvog svjetskog rata. Sproveden je u logor Jasenovac.
Negdašnje kuće topličkih obitelji Amršek i Majsec, 2013.g.
Kuće obitelji mesara Amršeka i pisara Majseca izgrađene su 1900. godine.
Stjepan Majsec, toplički pisar (javni bilježnik), općinski načelnik (1907.), urednik Bilježničkog glasila, član užeg vodstva Radićeve HRSS-e, otac topličkog liječnika dr. Marcela Majseca (1911-1994.) i djed dr. Marcela Majseca, izgradio je kuću u kojoj je danas caffe bar Petar Pan.
2013.
Na mjestu nekadašnje obiteljske kuće vlasnika ciglane (Gjurgjan), danas su apartmani za iznajmljivanje i prodavaonica "Drogerija Flora".
Gostiona Gjurgjan 1928. (fotografija iz albuma obitelji Đurđan)
Gostiona Gjurgjan smještena na jugozapadnom izlazu iz mjesta uz cestu za Pregradu i Tuheljske Toplice. Godine 1930. gostionici je dograđena kuća sa sobama za iznajmljivanje ("zimmer frei"). Gostionica je srušena 1946.
Fašnik 1932., maškare ispred kuće i gostionice Gjurgjan (na biciklinu je otac autora reportaže)
2013.
Pansion Đurđan danas, i na ulazu zdenac stariji od 100 godina; na mjestu stare gostionice nalazi se garaža.
"Letzte stiche", 2013.
Ispod kurije Klokovec izgrađena je sredinom XIX. stoljeća gostionica "Letzte stiche" ("Zadnji štih") na raskrižju cesta za Tuheljske Toplice i Pregradu. Kasnije, kada se novi vlasnik oženio brbljavom Višankom, Topličani su je nazvali "Grlica".
Patačićeva kurija (dvorac) Klokovecz, slikao grof Aleksandar Patačić (Status familae Patachich, Beč, 1740.)
Kurija Klokovec, 2011.
Kurija Klokovec pripada hrvatskoj spomeničkoj baštini. Od 1993. godine je u vlasništvu topličke obitelji Čermak. Temeljito je obnovljena.
Imanje Klokovec nije otvoreno za posjetitelje (foto: Pixell)
Obnova zagorskih dvoraca bila bi kralježnica turizma u ubavom dijelu naše lijepe.
Kuća Mihaliček u "Pizdekovoj ulici" (danas Toplička), 2013.
Kuća Mihaliček stilski odgovara razdoblju u kojem su izgrađene Amršekova i Majsecova kuća. S obzirom na velik broj priženjenih u ovoj ulici, stari Topličani dali su joj nadimak "Pizdekova", a i današnji kuću nazivaju po imenu vlasnikove žene – "Dobrilina kuća".
Kuća Sinković i Gostiona k pošti, oko 1930.
2013.
Kuća Halapir, pekarnica i gostionica, oko 1930.g.
Kuća Halapir i danas s pekarnicom, 2013.g.
Poprsje cara Franje Josipa II. u parku nasuprot Curhausa, oko 1900.
Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, 2013.
Obitelj Badl i Majsec su nedvojbeno najzaslužnije za razvoj zdravstveno-lječilišne i turističke djelatnosti u Krapinskim Toplicama.
Prim. dr. Marcel Majsec (fotografija iz albuma obitelji Majsec) i njegov sin, prim. dr. Marcel Majsec, 2013.
Prim. dr. Marcel Majsec, toplički liječnik 1939-1945., a poslije "oslobođenja" i odlaska iz Toplica vojne bolnice 16. vojvođanske divizije (iz sastava Treće armije JA, koja se "proslavila" na Dravogradu i Bleiburgu), bio je od 1956. do 1980. ravnatelj Kupališnog lječilišta - Bolnice za reumatske bolesti i rehabilitaciju. U Kupališnom lječilištu otvara Odjel za reumatske bolesti i ortopedsku rehabilitaciju (1956.), utemeljuje Medicinsku školu za medicinske sestre i fizioterapeute (1959.), gradi novu bolničku zgradu s 250 kreveta (1976.) - Bolnica za reumatske bolesti i rehabilitaciju.
Prim. mr. sc. Marcel Majsec, internist-kardiolog, rođen je u Krapinskim Toplicama, a mjesto ravnatelja bolnice (od 1980. do 2009.) "naslijedio" je od oca, te nastavlja njegovim stopama: u sklopu bolnice otvorena je škola za djecu s tjelesnim oštećenjem (1983.), Bolnici za reumatske bolesti i rehabilitaciju dograđuje suvremeno uređen novi bolnički odjel sa 270 kreveta (1988.) – ova bolnica od 1994. djeluje pod nazivom Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice (750 radnih mjesta); tijekom njegova ravnateljstva obnovljene su kupelji (Marijina i Jakobova), izgrađene privatne bolnice Specijalna bolnica za kardiovaskularnu kirugiju "Magdalena" (1997.), Interna poliklinika za hemodijalizu "Vita" (2006.) i Specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju "Akromion" (2008.). Slobodno možemo reći da su Majseci priskrbili Krapinskim Toplicama gotovo 900 radnih mjesta!
Krapinske Toplice imaju 1.298 stanovnika (cijela općina/župa 5.367, odnosno 4.575 upisanih u popis birača), i po odnosu broja radnih mjesta i stanovnika jedinstvene su u Hrvatskoj – imaju više radnih mjesta od stanovnika (bolnice, Belina, dva hotela, dvije banke, Poliklinika "Maček – Belencan", prodavaonice, kafići i manji privatni poduzetnici)!
1974.
2013.
1902.
Niža pučka škola za dječake (katnica na gornjoj fotografiji), izgrađena "na travniku pod cestom vodećom u Zagreb", svečano je otvorena 1866., dok je učionica za djevojčice bila otvorena kasnije, 1873. godine. Nalazila se na mjestu između današnje autobusne postaje i Turističkog informativnog centra. Nova Osnovna škola Krapinske Toplice otvorena je tek 9. lipnja 1967.
Današnje kuće koje se mogu vidjeti na fotografiji su: kurija Klokovec, gostionica Zadnji štih (i Gjurgjan), Amršek, Majsec i Graf. Vidi se Aleja kestena u Kostelskoj dolini i novo topličko groblje s kapelicom na vrhu Poljakova brijega.
1939.
Stjepan Mihun, vlasnik kupališnog lječilišta od 1928. do 1941., izgradio je prvi vanjski zidani bazen u Toplicama (1939.).
1940.
U prizemlju katnice do bazena nalazila se od 1937. do 1945. "Pekarna i gostiona" topličke obitelji Frajman (Gabrijela). Dolaskom "oslobođenja" kuća je konfiscirana, a vlasnik poslan na oporavak u "terme Lepoglava", gdje je tijekom četverogodišnjeg liječenja trajno zaboravio pisati i čitati. Uputnicu za lječilište napisao je topličan J.H.
1958.
Dom rudara i metalurga Hrvatske izgrađen je 1958. godine.
1972.
Novi hotel s unutarnjim bazenom dograđen je "Rudarskom" (Dom rudara i metalurga Hrvatske) 1968-70., danas Toplice Hotel.
2013.
1972.
2013.
1970.
2013.
Terasa Ville Magdalene, 2013.
Aparthotel Villa Magdalena, 2013.
Aparthotel Villa Magdalena, u vlasništvu obitelji Petrović, je doista prekrasno uređen i održavan mali hotel s apartmanima i Wellness centrom (četiri zvjezdice, HolidayCheck Quality Selection certifikat 2013.). Gostima je dozvoljeno i dovođenje pasa, a jela priprema Mislav Božić, mladi entuzijast pred kojim je velika kulinarska karijera.
Bazen s termalnom topličkom vodom i terasa hotelskog restorana (pansionski i a-la-carte).
Pogled iz zraka na Krapinske Toplice, 1998.
Do 2001. godine Krapinske Toplice su imale četiri vanjska bazena sa dva teniska terena, igralištem za minigolf, košarku, mali nogomet, stolni tenis, "kugljanu"... Na žalost, sve to je zaboravio projektant novog "Aquae vivae vodenog centra". Ili nije bilo predviđeno Prostornim planom Krapinskih Toplica.
Minigolf igralište, 2000.
Drama Krapinskih Toplica
Gradnja velikog Vodenog parka (centra), u najljepšim zagorskim toplicama, počela je 2001. godine i bilo je predviđeno da se Aquae vivae centar dovrši za tri godine. Pokazalo se da je to bila utopija iz koje se razvila slojevita drama Krapinskih Toplica, priča o misteriji 12-godišnje gradnje koja se prati sa zanimanjem. Glavna uloga u ovoj drami dodijeljena je vlasniku Vodenog parka, koga njegovi mještani optužuju da odugovlačenjem izgradnje zapravo uništava toplički turizam. Park je nominiran za Guinessa.
srpanj, 197....
srpanj, 2013.
Na mjestu betonskog kompleksa "aquaparka" ranije su bila dva vanjska bazena (jednog od njih vidimo na prethodnoj fotografiji).
Mala škola evolucije – od majmuna do ...
2003. 2004.
Konstrukcija kupola iznad unutarnjih bazena slična je konstrukciji tradicionalne mongolske jurte, šatoru nomada u stepama središnje Azije.
2010.
Aquae vivae vodeni park prostire se na 18.000 m2 zatvorenog prostora, ima pet nutarnjih i jedan vanjski bazen, saune, Wellnes centar, restoran, terasu za sunčanje... Ugrađeno je 55 km cijevi (najviše u podno grijanje), 60 tona bakra i oko 60 tona inoksa, 2.100 tona čelika, 20.000 kubika betona, tone obrađene hrastovine... Sve radove izvode obrtnici iz Toplica i Krapinsko-zagorske županije.
2013.
Kupalištni restoran (lijevo) i 1.500 ormarića s elektronskom bravom u garderobi (desno)
2013.
Cijeli kompleks je solidno građen, a inoks (nehrđajući čelik, otporan na klor i soli) je ugrađen čak i u nogostup oko centra.
2010.
2013.
2009.
Predvorje Aquae vivae centra, otvoreno 1. svibnja 2013.
Pet povijesnih hrvatskih grbova iz krune grba Republike Hrvatske, prikazani kroz pet slika s krajobraznim motivima iz Hrvatske, naslikano je na zidu ispod kupole.
Dragutin Plahutar, vlasnik Aquae vivae centra, 2013.
Gospodin dipl. inž. Dragutin Plahutar, vlasnik Aquae vivae centra u koji je do sad uložio 21.35 milijuna eura, 1. svibnja 2013. najavio je završetak radova i svečano otvaranje tijekom jeseni ove godine.
Detalj iz predvorja, 2013.
2013.
2013.
Bazen predviđen za obuku u ronjenju, 2013.
U sklopu Vodenog parka predviđeno je i otvaranje škole ronjenja, pod nazivom ZARON (Zagorsko ronjenje).
2013.
Otvorenjem novog Vodenog parka Krapinske će Toplice definitivno (ponovno) postati omiljeno kupališno odredište Zagrepčana, a na to se u slovenskom Čatežu i (slovenskim) Tuheljskim Toplicama ne gleda s oduševljenjem.
kolovoz, 2013.
I za kraj - podsjetnik Marcela Velikog
Kaže se - samo mijena stalna jest. Na čitateljima je naravno procijeniti iz ove reportaže koliko to vrijedi za Krapinske Toplice. A mi ćemo se za kraj ove reportaže popeti na brijeg i baciti još jedan, zadnji pogled prema dolje.
2009.
U Krapinskim Toplicama nitko ne zna odgovor na bizarno pitanje: koje godine je izmješteno staro groblje na današnje? Ni gdje se to staro groblje pokraj crkve Presvetog Trojstva nalazilo.
2013.
Za lijepo uređeno topličko groblje skrbi grobar Marcel Veliki. Podsjeća nas da smo i mi kumeki (akado-sumerska riječ kumme-ki znači hodočasnici), prije nego nas g. Veliki "pospremi" na onaj svijet, kao što je "pospremil" i brojne Topličane.
Ljubomir Škrinjar
bglavac
edin.kecanovic
