…Samo kraj tebe dišem…i živim …ono što jesam…

 

Kraj tebe, ne moram biti netko drugi…

…ne moram ,kad muzika svira ,sjediti,dok u meni i sama duša pleše…

Kraj tebe mogu zaplesati i plesati, dok god me noge ne zabole …i dok  od umora ne padnem u  tvoje krilo…

 

Kraj tebe, ne moram skrivati osmjeh zbog onih dječjih ludosti ,koje bi i sama rado uradila…

Kraj tebe ih jednostavno mogu …uraditi…sa rukom u tvojoj ruci i osmijehom , što otkriva, unutarnje zadovoljstvo…

 

Kraj tebe ,ne moram skrivati suze ,kad mi požele oprati lice…ne moram ih objašnjavati sa puno riječi….

Kraj tebe ih  mogu pustiti da klize niz obraz…da slobodno padaju ,jer …ti ćeš ih nježnim dodirima skupiti u svoj dlan,i bez ijedne riječi odnijeti od mene…spustiti u  more ,da ih više nikad ne pronađem…

 

Kraj tebe, ne moram upotrebljavati kočnicu ,kad želim podijeliti nježnost…i  izbaciti iz sebe sve ono što gori u meni…gori da iziđe vani ..

Kraj tebe nemam kočnice …i sve ono što gori…mogu mislima,riječima i dodirima… prosuti po tebi…

 

…Jer..kraj tebe,ne moram lutati pogledima negdje u daljinu i tražiti ljubav…kraj tebe dišem i živim…ljubav…