Petak Igralište. 
Uzmem loptu, vodim je, napravim dvokorak, dignem se u skok šut i zabijem koš.
S jedne strane cijeli taj postupak u toku utakmice ja mogu izvesti ne razmišljajući, automatski, gdje svaki moj pokret je prefinjeni sklad rada svih mišića i mozga, i koji svjesno ne kontroliram.
S druge strane ja, svjestan protiv koga igram,kad imam znanje što je lopta, kako se ona vodi, na koji način se izvodi dvokorak, koliki mora biti skok šut da bih mogao sigurno poentirati, mogu planirati da to izvedem u određenom trenutku.
U prvom slučaju ja nemam slobodu već stvar radim nagonski, nekontrolirano, ali prefinjeno i prirodno.

U drugom slučaju ja kontroliram sve na temelju slobode izbora, i krajnji rezultat, koji može biti puno efikasniji od izvedbe u prvom slučaju, nikad ne dostiže onu lakoću, eleganciju i finoću pokreta kao kad ja to postignem ne razmišljajuću.
Znači sloboda bi bila neka vrsta ograničenja?