Opušteno ležanje nije potpuno pasivno stanje tijela. Samoorganizirajući energetski procesi neprestano djeluju i brinu se o osnovnoj napetosti u mišićima i održanju prirodnog položaja zglobova. To urođeno svojstvo našeg tijela nazivamo propriocepicija.

Da bi koristili tu urođenu sposobnost tijela, moramo naučiti uočavati razliku između zgrčenih i opuštenih mišića.

Legnite na leđa, osjetite dužinu tijela i međusobne odnose njegovih dijelova. Dok su noge ispružene zdjelica se  podiže i povlači za sobom slabinski dio kralježnice. Zamijetićete  zgrčenost mišića u tom dijelu tijela i smanjenu napetost mišića u prsnom dijelu kralježnice. Ostanite par trenutaka u tom položaju svjesno osjećajući mišiće, a onda savijte noge u koljenima, povucite ih k sebi ne podižući stopala. Zdjelica će se spustiti na podlogu, a s njom i slabinski dio kralježnice. Zgrčenost u leđnim mišićima će popustiti.

Misaonim usredotočavanjem na te dijelove tijela i ponavljanjem pokreta, spoznate ćete mehanizam i međusobnu vezu donjih dijelova tijela. Zdjelica, kao veza između nogu i trupa prati pokrete nogu.

Ležanje na leđima sa savijenim koljenima odterećuje donji dio leđa, ali opterećuje mišiće nogu posebno mišiće nadkoljenice. Prirodni zadatak tih mišića je pokretanje nogu, a u tom položaju postaju i učvršćivači nogu u zglobu kuka. Podmetnite jastuk ispod stopala. Mišići nadkoljenice će se opustiti. Tako ste doveli tijelo u položaj za konstruktivno mirovanje, postavili kosti u zglobovima u neutralni položaj i time omogućili mišićima opuštanje do njihovog osnovnog tonusa.

Iz tog položaja krenite misaonom šetnjom kroz tijelo i stvaranjem misaonih slika zamišljajte situacije iz svakodnevnog života, pri kojima se umarate.

Ležimo u položaju za konstruktivno mirovanje i usredotočimo misli na gornji dio tijela. Ruke su ispružene pored tijela, pri tome su mišići ramena, vrata i ruku u pojačanoj napetosti, lopatice vise na njima i izazivaju neugodnu bol u području ramenog zgloba i vrata.

Ležeći mirno, prividno ne radeći ništa, već samim utjecajem sile teže na tijelo, opuštamo mišiće u njihov osnovni tonus. Skrativši dužinu ruku, savijanjem u laktu, odterećujemo rameni pojas . Opuštanjem prsnih i vratnoramenih mišića, lopatice padaju na podlogu, a pri tome ključne kosti povlače prsnu prema glavi što makinalno izaziva pomak u rebrima i prsnoj kralježnici. Prsni koš naliježe na podlogu i odterećuje mišiće vrata i grla. Tako dovodimo glavu i tijelo u idealan položaj za početak pokreta.  

Ležeći na leđima počnite pokretati kralježnicu, a postavite li dlanove ispod donjeg dijela leđa, tamo gdje završava zdjelica i počinje kralježnica osjeti ćete razliku između napetosti i opuštenosti mišića u tom dijelu tijela. Opušteni mišići su spremni za pokret i izvode ga s lakoćom. Tada možete , s još uvijek savijenim koljenima, početi zamišljati hod, izmjeničnim pritiskom stopala na jastuk. Mišići rade pravilno pokrećući zdjelicu što se prenosi na kralježnicu ostvarujući spiralnu dinamiku njenih pokreta. Prateći svjesno razvijanje tog valnog pokreta, upoređujući ga sa valovima na morskoj površini, osjećamo pokret i njegovo širenje sve do glave. Desno stopalo svojim pritiskom izaziva podizanje lijevog ramena i obratno, a pokreti kralježnice kao vadičep izvlače glavu iz vrata.

Konstruktivno mirovanje nam pomaže da spoznamo greške koje činimo i  počnemo s njihovim ispravljanjem.