1. 

KONSTELACIJA NAŠE

PLANETE I

RAZDOBLJE   VODENJAKA       

VRIJEME    S P I R I T U A L N O S T I

     

« DOSAD SVIJET NIJE MISLIO NA BOGA,

       ALI JE BOG UVIJEK MISLIO NA SVIJET,

       USKORO ĆE DOĆI VRIJEME KAD ĆE

        SVIJET MISLITI NA BOGA. »

 

M. Naimys: KNJIGA MIRDADOVA

 

Proteklih 2000 godina važi kao razdoblje  R I B E. Astronomija uči da naše sunce, sa svojim planetima, kruži u dalekoj udaljenosti oko centralnog sunca i da ovo kruženje traje nešto manje od 26.000 godina. Gledano od centralnog sunca naš sunčani sistem kruži i čini znakove zodijačkih  krugova uzduž naše ekliptike, koji se dijele na dvanaest dijelova. To su poznati  znakovi: OVAN, BIK, BLIZANCI, RAK, LAV, DJEVICA, VAGA, ŠKORPION, STRIJELAC, JARAC, VODENJAK I RIBE. Naš sunčani sistem treba nešto više od 2100 godina da bi proputovao jedan ovaj zodijački krug. Jedan takav vremenski rok naziva se vremenskom erom.

 

Kritički istraživači pretpostavljaju da je sunce ušlo u zodijački znak  BIKA  u doba biblijskog Adama. Kad je rimsko carstvo dostiglo svoj vrhunac sunce je ušlo u zodijački kružni znak  RIBE. Isus iz Nazareta živio je početkom razdoblja  RIBE.

Razdoblje   r i b e  počinje sa kršćanskom kulturnom periodom. Zodijački kružni znak  r i b e  jest  «vodeni» znak i ovo astronomsko razdoblje ovisi o elementu vode. Ivan Krstitelj počeo je sa obredom krštenja vodom, što se nastavlja sve do danas u svim kršćanskim crkvama i kultu drugih vjerskih zajednica. Voda je simbol čišćenja. Isus je rekao Ivanu Krstitelju: «Cijelo čovječanstvo treba biti oprano kao simbol čišćenja duše.»

Riba je dakle kršćanski znak. U doba rimskih progona kršćani su nosili na prsima znak ribe kao znak međusobnog  prepoznavanja. Što više u ranom kršćanstvu  riba je svuda upotrebljavana kao simbol. U svojoj knjizi «Kršćanske ikonografije» kaže Didron: « Po shvaćanju istraživača starine riba je simbol za Isusa Krista. Nalazi se u svim kršćanskim monumentima, a naročito na kršćanskim škrinjama, na medaljama, koje nose ime našeg Otkupitelja kao i na kamenim skulpturama.» U spisima Tertulijana nalazimo izjavu: « Mi smo male ribe, a Krist je velika riba.»

Proteklih 2100 godina  znaka RIBE bilo je vremensko razdoblje elementa vode. Vodeni, jezerski i morski saobraćaj razvio je veliki stupanj. Ovo kozmičko razdoblje karakterizira kršćanstvo kao dominantni svjetonazor. Katolički biskupi, kao reprezentanti kršćanskih zajednica, sve do danas nose na glavi mitru koja ima formu ribe.

Čovječanstvo danas stoji na prijelazu iz razdoblja ribe u razdoblje  VODENJAKA. Vodenjak je «zračni» znak i novo vrijeme upravo se razvija u području zraka, elektriciteta i magnetizma. Čovjek plovi u zračnom prostoru kao riba u vodi. Čovjek šalje misli oko zemlje brzinom svjetla.

Riječ VODENJAK – latinski AQUARIUS -  dolazi od riječi  aqua što znači voda. Aquarij je  nosač  vode i simbol ovog jedanaestog zodijačkog znaka, jest čovjek koji u svojoj desnoj ruci nosi vrč s vodom.  U knjizi: « Vodenjakovo evanđelje Isusa Krista «  od Levija govori Isus o početku  vodenjakovog razdoblja slijedeće riječi: «Tad će vodenjak prevaliti daljnji nebeski krug. Na Istoku će stajati znak čovječjeg Sina. Mudri će pognuti svoje glave, jer će znati da je otkupljenje ove planete blizu.»

Razdoblje Vodenjaka jest u prvoj liniji jedno duhovno razdoblje. Duhovni aspekt velikog učenja, koje je   Krist donio svijetu, bit će shvaćen od većine ljudi, jer ova većina ulazi u jednu razvojnu fazu duhovne svijesti. /1

 Brunhild Boerner-Kray u svojoj knjizi  «Razdoblje vodenjaka» kaže: «Blizu je vrijeme kad će doći jedan novi red. Visoka zračenja  iz kozmosa proširuju našu svijest, ono što je bilo nečuveno čut će se, što je bilo nevidljivo vidjet će se. Svi planetarni sistemi, uključujući i planet zemlje, nalaze se u jednom grandioznom duhovnom usponu.» /2

Alice Bailey već je davno u svojoj viziji predvidjela duhovno stanje našeg vremena te duhovne i misaone pravce koji su obećanje jedne nove budućnosti.

1. «Das Wassermann Evangelium von Jesus dem Christus»  -  Lewy
2.   B.Boerner-Kray:  «Wassermann Zeitalter»

Čovjekove misli – kaže Alice – uvijek su bile religiozne. Nije bilo razdoblja u kojima ljudi nisu razmišljali o Bogu, « o beskonačnom velikom životnom centru, koji je sve forme postojanja dozvao u bivstvovanje. Također primitivni ljudi divljih rasa poznavali su božansku moć i pokušali su svoj odnos prema ovoj   m o ć i   uspostaviti sa stanovišta straha, u formi žrtava koje su prinosili. Iz prvih pojava obožavanja prirode, iz fetišizma i klanjanja idolima primitivnih ljudi izrasla je zgrada istine koja je kamen temeljac za budući hram istine u kojem ćemo gledati svjetlo Gospodina.» /1

Iz mraka daleke prošlosti nastale su velike religije. Iako su ove religije različite po svojim teologijama i formama kulta, iako su u vino izvorne istine, tokom povijesti, sipali vodu poluistina, iako se međusobno razlikuju u organizaciji i ceremonijama, iako primjenjuju različite metode i gotovo poganske forme vanjštine da bi istinu primijenili u praksi, no ipak su tri osnovna aspekta zajednička:

1. Njihovo učenje o biću Boga i čovjeka
2. Njihovi simboli
3. Određeni temeljni etički principi učenja  /2

Njihov je zajednički zov da «čovjek nije ono što jest, nego ono što bi trebao biti.»   Da živjeti znači raditi na svom osobnom duhovnom razvoju. Da je svrha našeg življenja i cilj naše osobne evolucije :  «Budite savršeni kao što je savršen vaš Otac na nebesima !»

Sve forme odgoja, bontona, učenja, civiliziranja i kultiviranja jesu nesvjesni izraz onog, gore citiranog, Kristovog zova: «Budite savršeni…..!»

Na svom dugom kozmičkom putu danas je velik broj onih koji se nalaze na onom stupnju svijesti kad se ne zadovoljavaju samo učenjem o Bogu. «Učenje o Bogu, kaže Alice, će nestati i razvit će se znanje o Bogu. Doktrine, dogme ne će dugo biti poštivane, jer će vjera biti utemeljena na iskustvu i autoritet će biti poklonjen samo osobnom iskustvu i prosuđivanju stvarnosti. Moć crkava bit će potisnuta pomoću snage probuđene duše u čovjeku. Čovjek će zaposjesti svoju božansku baštinu i prepoznat će sebe kao dijete Oca sa svim božanskim osobinama, snagama i sposobnostima koje mu pripadaju, jer su one njegov božanski miraz.»

A što je to što doživljavamo u međuvremenu?

«Lom starog – kaže Alice -  čvrstih tradicija, otpor protiv vanjskog autoriteta crkve, dogme i teologije. Uskrsava jedna sklonost samoodređenju. Stara pravila se odbacuju i nestaju stare granice i razlike između rasa i vjeroispovijesti. Stoga sad prolazimo kroz među stadij kaosa, sumnje, bunta i prividne neobuzdanosti, koja iz tog slijedi.» /3

Čovjek će skinuti sve etikete i sve farbe kojima je obojan, etikete nacionalnog, rasnog i vjerskog značenja i pronaći će svoj novi, viši i zajednički identitet. Spoznat će svoje zajedničko pra porijeklo i duhovno bratsko rodbinstvo i u toj svijesti uvidjet će nove, stvarne razloge da zagrli svakog kao svog bližnjeg.

« Iz džumbusa ideja, teorija, spekulacija, religija, crkava, kultova, sekta i organizacija istupaju dvije osnovne linije: Jedna je u svojoj konačnici osuđena da izumre, druga treba ojačati i rasti sve dok sa svoje strane ne dozove u život onu formulaciju istine, koja će zadovoljavati slijedeće vremensko razdoblje i koja će čovjeka voditi na vrhunac hrama i na brdo posvećenja.»  U ono razdoblje koje je Krist najavio kao  KRALJEVSTVO BOŽJE. Ta budućnost je već započela, djelomično također unutar samih crkava, ali mnogo dinamičnije s onu stranu zidova institucionaliziranih crkava!

1,2,3 : Alice A. Bailey: «Der Weg des Jüngers“ – Verlag: Lucis Genf

Ova su dva pravca slijedeća, kaže Alice Bailey:

„ Oni, koji gledaju unazad, na prošlost, na stare metode, na zastarjele teologije i koji reakcionarno odbijaju svako prilagođavanje novoj istini. To su oni, koji priznaju samo vanjski autoritet. Bilo autoritet Biblije, teologije ili institucije. To su oni, koji poklanjaju poslušnost samo vanjskom autoritetu i daju mu prednost pred unutarnjim vodstvom prosvijetljene duše. To su pripadnici jedne crkve ili jedne vlasti, koji doduše pokazuju čisto predanje i ljubav, ali ne žele priznati božansku inteligenciju s kojom su obdareni.”

Oni propovjedaju samo egzoterično (vanjsko) kršćanstvo, jer još nisu svjesni svog unutarnjeg božanskog potencijala. To je onaj mentalitet koji priznaje samo onog Boga, koji je nekad govorio i djelovao u dalekoj prošlosti i Boga, koji će navodno jednom opet doći u dalekoj budućnosti. Oni ne shvaćaju, da postoji samo Bog vječne sadašnjosti, koji uvijek govori i koji uvijek djeluje. To je onaj mentalitet koji kroz svu našu ljudsku povijest uvijek ubija i kamenuje žive proroke, njih ignorira i ne prihvaća, a gradi oltare i spomenike mrtvim prorocima i njima se klanja. On ih priznaje onda kad više nisu opasni. Oni nemaju iskustvo o žovotu , jer ne žive u božjoj dimenziji sadašnjosti, oni vole kult mrtvih i kontaktiraju samo sa smrću. To je onaj mentalitet s kojim se je sudario i Isus iz Nazareta. Službeni predstavnici ondašnje vjere nisu u Njemu mogli niti htjeli prepoznati Mesiju, jer oni su imali Abrahama i Mojsija. « Zar si ti veći od našeg oca Abrahama i Mojsija ? »  I onda kad je pružio najveći argumenat svog božanskog porijekla, kad je uskrsnuo mrtvog Lazara, koji je “već zaudarao”, oni odlučiše:  “…ovog čovjeka treba ubiti!”

Iako čovjek dolazi iz daleka oni iz duge čovjekove povijesti krivog ponašanja ništa ne naučiše. Po istoj patološkoj mustri oni reagiraju  u sva vremena, sve do danas. U 15. stoljeću u osobi Saavanarole bio je inkarniran  veliki prosvijetljeni duh sa željom da obnovi ondašnju crkvu i da je vrati autentičnom prakršćanstvu. Za vrijeme pape Aleksandra VI. On biva ekskomuniciran, ubijen i spaljen. I da se ne bi razvio njegov kult papa naređuje da se njegov pepeo baci u rijeku  Senu.

Za ovaj mentalitet kaže Alice :  “ Njihovo predanje, njihova ljubav prema Bogu, njihova stroga, ali zabludnička savjest, njihova netolerantnost označava ih kao one, koji su vjerni sljedbenici, ali oni su zaslijepljeni svojim predanjem i njihov je duhovni rast onemogućen njihovim fanatizmom. Njihova nada leži samo u činjenici, da će ih evolucija sama voditi dalje.”  Proroci su za institucije uvijek opasni, jer oni donose nova saznanja i navještaju propast predhodnim i preživjelim formama kulta i shvaćanja. Institucije upravo žele vezati Boga na određene stare forme, njeguju kult tradicije i ostaju okrenute samo prema dalekoj prošlosti i postaju duhovno nesposobne, da se otvore za nova nadahnuća Sv.Duha. Zato im se događa isto što i Lotovoj ženi, da se okamene i postaju  samo lijepo polirani spomenici na groblju mrtvih. To je slučaj sa degradiranim  Budizmom, pogotovo Islamom i mnogim institucionaliziranim kršćanskim zajednicama!

Druga grupa danas je još manjina, koja konstantno raste. To je ona unutarnja grupa ljudi, koji ljube Boga, grupa intelektualnih mistika. Mnogi od njih ne pripadaju nijednoj religiji ili organizaciji. Oni su po svojim osjećajima i shvaćanjima nadkonfesionalni i smatraju se članovima univerzalne crkve, univerzalnog života. Oni dolaze iz svih naroda –kaže Alice- masa i ljudskih tipova. No ipak oni govore jednim jezikom, idu isti put – put nutrine i odbacuju sve vanjske beznačajnosti. Oni ne traže Boga u mrtvim knjigama daleke prošlosti, nego u   s v o j o j    n u t r i n i. Oni shvaćaju kozmičku ulogu Krista i rade na Njegovom uskrsnuću u samom sebi, slijedeći  “ p u t   n u t r i n e.” Oni čine subjektivnu pozadinu novog svijeta, oni su duhovni korijen dolazeće religije svijeta, religije nutrine, oni su ujedinjavajući princip, koji će konačno u Kristovoj državi ujediniti svijet.

Oni, koji se ne probude, ne prošire dimenzije svoje svijesti i ne ukrcaju se u  “prijevozno sredstvo” koje vozi u novu budućnost, oni ne će moći vibraciono odoljeti i opstati u vremenu koje dolazi. Moja majka, kao seljanka iz Gundinaca, na Karlovom trgu u Münchenu, ne bi se uopće mogla snaći, jer nema potrebnu misaonu vibraciju. I što bi značila najbolja konjska sprega mojih seljaka iz Gundinaca na evropskom autoputu ?!  Mi se nalazimo pred epohom jedne nove   s p i r i t u a l n e   civilizacije, koju je proročki  predviđao veliki Dostojevski. Postoji mišljenje, da će u toj civilizaciji veliku ulogu imati slavenska rasa, koja je stalno dosad bila samo most između Istoka i Zapada. Germanska je rasa donositelj i tvorac tehničke civilizacije. Tri čovjeka koji obilježavaju tu civilizaciju jesu Germani, židovskog porijekla. To su bili :  Einstein – fizičar, Freud, koji je otkrio čovjekovu dušu i udario temelje psihologiji i psihijatriji, kao novoj znanosti, zatim Karl Marx, koji je objavio projekt  nove sociologije i novog  socijalnog i političkog uređenja. U ovoj su rasi inkarnirane također mnoge velike duše, veliki duhovni učitelji, koji su donijeli veliko duhovno znanje. Ovo je znanje u javnosti još nepoznato i njeguje se u privatnim, tajnim krugovima. Ono će biti temelj nove duhovne i filozofske znanosti, koju će naredna epoha i nova civilizacija proglasiti i primijeniti u život.

Zato živimo u vremenu kad se javlja tako mnogo medijalnih i vidovitih ljudi. Razne duhovne škole, koje rade na razvoju ljudske svijesti, rastu svakog dana. Pojavljuju se mnogi učitelji i broj njihovih učenika frapantno raste. Također će i sve crkve i sve religije biti zahvaćene ovom vibracijom  univerzalnog Duha. Dosadašnje forme kulta  kao i dosadašnja shvaćanja bit će izmijenjena. Treba imati dobro izoštrene kriterije i dobro razvijeno unutarnje svjetlo da bismo mogli klasificirati sve što nam se nudi i da bismo mogli razlikovati  duhove!

Upravo o takvim karizmatično – proročkim fenomenima našeg vremena ja želim ovdje informirati, primjenjujući oštre kriterije raspoznavanja i vrednovanja !