Ovo, što pišem, se može shvatiti i kao kompilativni kompendij za mlade glumce, režisere i sve one koji, ukratko, hoće doznati, jedno, mišljenje o teatru , jednog, glumca.
Mozak djeluje čudesnim treptajima i umrežava se. Proces umrežavanja osnovnih crta karaktera se dovršava do osamnaeste i ko do tada ne dovrši etiku nikad je neće dovršiti. Bez etike estetika može postojati, ali biva besmislena pa je time zapriječen put u kreativno i umjetnost. Poslije se na tu mrežu samo slažu znanje i iskustvo. Ovo je naučno dokazano. Pokušavajući se sjetiti što je najviše na mene utjecalo u tim godinama, osim kućnog odgoja, sam došao do zaključka da je to usmena narodna književnost i razgovori najabanu.
Ova dva pojma ću, poslije, posebno objasniti, da sada nebi upadao u nepotrebnu sentimentalnost, ili što bi u nas rekli:
»Vidi ga, pao u sevdah ko šljiva u balegu».

Ovca brabonja, krava balega , a čovjek ide na stranu.

Po uzoru na Hitchcock-a počet ću od kraja, jer se u kraju , kao i kod njega, najbolje vidi početak . Kako sam rođen u provinciji uklještenoj između lindža i gange, a odgojen na klasicima od malog Vrankića i Bariše Skoke do Shakespearea i Becketa, te muzički obrazovan u rasponu od ojkalice do Bacha, najprimjerenije je da krenem od onoga što svi već znate, a završim s onim što samo ja znam.
U ovome što pišem o teatru je uložen moj trud čitača / čitam već 55, a ozbiljno već 40 godina/ i trud mnogih stvaralaca, na raznim poljima nauke, koje sam besramno pokrao.
O tome više u bibliobiografiji.
S uvodom sam malo odužio , ali to je samo zato, vjerujte, da mi danski Kraljević ne bi zamjerio da je kratak ko zapis na prstenu.

A ovo su komentari koje sam dobio na ovaj davno objavljeni tekst.

30.10.2008. u 07:27 • 13 Komentara • Print • #

Nisam danski kraljević, nisam kraljivić uopće i ne zamjeram na uvodu, koji nije uopće dug.:):):)
Znatiželjno čekam nastavke ...

misko • 30.10.2008. u 07:51

Danski je kraljević najpoznatiji po jednoj jedinoj prosto-proširenoj rečenici, pa ti možeš biti i malo opširniji od njega. Čekam nastavak !

lobotomya • 30.10.2008. u 08:17

za knjige koje volim uvijek kažem, bez obzira na broj stranica: šteta što je prekratka ...
no, sva sreća da su knjige ko zapisi na prstenu, uvijek ih možeš 'nositi' sa sobom, i uvijek čitati iz početka ...

i zavidjeti, pomalo, onima koji će ih tek čitati, po prvi put ...
i žaliti što neke nećeš stići pročitati još jednom ...

veselim se čitanju tvoga kompendija ...
kompilacijski? ni govora, davno ne čitah tekst tako samosvojan ...

rU • 30.10.2008. u 09:15

Pročitah od početka. Raduje me da mogu pratiti tvoje ispovijedi, nadahnute i čitke, obogaćene vještinom i iskustvom. Lijepo te pozdravljam, generacijo, i ugodan ti dan. p

fra gavun • 30.10.2008. u 09:25

Slatko mi sjelo ovo: Ovca brabonja...
A kako čovjek ide na stranu i sam nedavno pisah.
Osvrt na prošli post...Možeš se odreči svega a poklizneš se na usranu kišnu glistu i prdekneš dok kažeš keks, ako stigneš reči. Tek kada pobrojiš generaciju koje više nema, kada nabrojiš zbog čega su sve otišli vidiš da kako god živjeo otiđeš kad ti padne zastavica.
Kažeš da si proveo čitav život na daskama. Draga i ja tek smo početnici i to u onom najljepšem, amaterskom smislu.
Pozdrav u ime oboje

More ljubavi • 30.10.2008. u 10:32

dragi moj pjesniče...........dobar dan ti želim i dobro more.........na tvom putovanju kroz vrijeme i godine...........:-)))

odmor za umorna srca • 30.10.2008. u 10:48

ni jedna misao nije predugačka, pa tako ni ovaj zanimljivi uvod... s užitkom pratim ;)
topli pozdrav...
btw, jučer sam, u šetnji, pričala mojima Stini i Fridi o tvom blogu, Stina je pažljivo slušala, a Fridica jurcala nakolo ali mislim da je sve čula jer je veselo mahala repom ;)

maslackica • 30.10.2008. u 11:40

Kako je Draga Čehinja aktivni smi u Češkoj besedi. Proljetos smo u Lipovcu gdje je tradicionalno okupljanje čeških scena nastupili sa Goldonijevim "Zaljubljeni" (prijevod naslova sa češkog). Ona kao grof Roberto ja kao sluga Trumbera. Bilo je interesantno pripremati predstavu budući još nisam savladao češki a za oboje je to bilo prvi puta. No bilo je izazovno i lijepo.
Valjda će ove godine biti nešto novo za slijedeči nastup.
Pozdrav u ime oboje

More ljubavi • 30.10.2008. u 12:51

Živopisna bit će tvoja biografija, nadasve me veseli nadahnutost narodnom riječju, onoj izvornoj, iskonskoj. Svi veliki ljudi ponikli su iz malih, ruralnih sredina. Bez življenja onog iskonskog, teško je izrasti u velikog čovjeka. :-)))

gustirna • 30.10.2008. u 14:05

Nije me bilo par dana ali prije nego li sam došla do neta čula sam za tvoj blog, nov i već poznat u krugu blogera do kojih držim.
U vezi 60-te medicinske sestre kažu da ko ju preživi više ne može otići na drugu obalu prije 90-te :)
Uvod nije uopće dug, no nadam se da će sadržaj biti i da ćemo te s užitkom pratiti.

Koraljka • 30.10.2008. u 14:09

Kao i svi, s nestrepljenjem i znatiželjom išćekujem nove nastavke Tvoje životne priče... i unaprijed se veselim...
Topli ti pozdrav ostavljam...

smotani • 30.10.2008. u 20:11

Nisi odužio...
kraj obećava zanimljiv početak
nestrpljiva sam baš kao sanjke usred ljeta :-))

Vitae... • 30.10.2008. u 23:26

Čekamo ...

Lijepo te pozdravljam.

promatram, razmišljam • 03.11.2008. u 20:57