Kada se Krišna pojavio u ovom svijetu prije otprilike 5350 godina, bilo je to u indijskom selu Vrindavana koje se nalazi u oblasti koja se zove Vraja (izgovara se Vrađa).
U hrvatskom jeziku ne postoji izraz za sanskrtsku riječ samadhi. Ta riječ ima dva značenja koja su usko povezana. 1) Literarno, samadhi znači ‘dugotrajna apsorbiranost na Boga’. To je razina viša od meditacije, jer meditacija traje tek neko vrijeme, zatim prestane, pa ponovno počne, itd. 2) Kada duhovno napredni Vaišnave umru (ili kako mi to već kažemo, napuste tijelo i vrate se u duhovni svijet), za njihove posmrtne ostatke (ili predmete koje su posjedovali) napravi se svetište koje bi se moglo usporediti s onim što se na zapadu naziva mauzolej ili kapelica posvećena određenom svecu.
Ne postoje neka striktna pravila o izgledu i veličini samadhija, ali većina ih ima kupolu na vrhu i sadrže umjetničke elemente izrezbarene od fino isklesanog kamena. Primjećujete da namjerno izbjegavam upotrijebiti riječ ‘grob’. Evo zašto. Za razliku od osoba vezanih za tjelesna/osjetilna zadovoljstva, tijela i svjesnost visoko naprednih duhovnih osoba su u potpunosti produhovljeni i posjeduju određenu moć. Takve duhovno napredne osobe su mistici koji nadilaze mnoge zakonitosti materijalnog svijeta, pa se zato mogu pojavljivati (ukazivati) običnim smrtnicima, bilo u snu ili na javi kao što to povremeno čini Blažena djevica Marija.
Vaišnave svakako ne drže monopol niti nad Bogom niti nad duhovnim moćima koje On podaruje. Osoba koja se bavi prakticiranjem istinske duhovnosti, nadilazi zakonitosti materijalnog svijeta bez obzira koju vjerodostojnu religiju slijedi. Šrila A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada običavao je navoditi svijetle primjere Isusa Krista, Sv. Franje Asiškog i Muhameda (sallallah alaihi wa salam).
Dakle, u izvjesnom smislu u samadhijima je još uvijek prisutna osobnost svetaca koji su se već vratili u duhovni svijet. Ukoliko se netko iskreno moli pred njihovim samadhijima, oni još uvijek mogu podariti blagoslove i na mističan način pružiti duhovno vodstvo.
Bio sam u Indiji pet puta i posjetio sam mnoge samadhije, ali me zaboljelo srce kada sam vidio neke samadhije izuzetno posebnih svetaca, gotovo zanemarene i u polurazrušenom stanju. Vođe indijske vlade se već duži niz godina nalaze pod utjecajem neznanja i Kali–yuge[1], pa zato ne čine gotovo ništa da bi zaštitili samadhije i druge važne sakralne objekte od zuba vremena i vandalizma. Na žalost, izgleda da niti oni koji bi trebali biti zabrinuti zbog takve situacije, ne čine baš nešto značajno na praktičnom planu.
Yamuna je sveta rijeka koja još uvijek protječe kroz Vrindavanu i oblast Vraje. Za vrijeme svog boravka u Vraji, Krišna je provodio mnoge zabave sa svojim pratiocima u Yamuni i na njezinim obalama.
Tulasi je sveta biljka visine do 70–ak cm, koja je vrlo draga Krišni. To je jedina biljka iz duhovnog svijeta koja raste i na ovom planetu. Vaišnave od drveta Tulasi prave svoje brojanice.
Tilak je glina s obale neke svete rijeke, uglavnom Gange ili Yamune. Vaišnave je stavljaju na čelo (u obliku izduženog slova ‘U’) i na gornji dio nosa (u obliku cvjetne latice).