Čitava ova pjesma je jedna velika poredba. Vedska književnost se često koristi poredbama kako bi ljudima što upečatljivije približila određene filozofske poante. Zbog toga se materijalni svijet ponekada uspoređuje s velikom šumom punom opasnih zvijeri i sablasti, ponekada s pustinjom u kojoj je materijalno uživanje gotovo nemoguće, a ponekada s nepreglednim oceanom materijalnog postojanja. Taj ocean uzastopnog rađanja i umiranja pun je opasnosti koje prijete sa svih strana. U moru su opasni grabežljivci i nemani (političari, lopovi i ostali kriminalci), na površini su gusarski brodovi a u zraku su nepovoljni vjetrovi, magla i oluje.

Pouka ove poredbe je da samo oni koji slijede autorizirane mornarske mape (duhovna uputstva koja potiču od samoga Krišne), mogu prebroditi ovaj opasni ocean i doći do sigurne obale (duhovnog svijeta). U materijalnom svijetu te dragocjene mape posjeduju isključivo Gospodinovi opunomoćeni predstavnici, visokonapredni duhovni učitelji (morski vukovi). Sam brod predstavlja materijalno tijelo, a povoljni vjetrovi u jedra uspoređuju se s povoljnim duhovnim društvom svetaca, mudraca i drugih iskrenih tragaoca za apsolutnom istinom. Gusarski brodovi su lažni gurui i njihovi šarlatanski sljedbenici kojima je jedini cilj opljačkati naivne ljude u ime yoge, duhovnosti, religije i misticizma.

Ova pjesma je nastala kao rezultat sjećanja na jednog mog prijatelja koji se prvih nekoliko godina duhovnog života držao vrlo dobro. Živjeli smo u istome hramu i proveli zajedno mnogo radosnih trenutaka. Nakon otprilike 6–7 godina, posumnjao je u ispravnost vedskih duhovnih uputstava, jer je očekivao da će se obećana ‘duhovna obala’ sa svim svojim blaženstvom koje se nalazi na njoj – pojaviti već nakon 4–5 godina ‘plovidbe’. Na žalost, nije on jedini koji je zbog sumnji i nestrpljivosti napustio plovidbu u pravom smjeru. Mnogo je onih koji su tijekom sigurne plovidbe postali žrtve gusara, očaravajućih lijepih sirena, i naravno – svojih želja za uživanjem na čarobnom rajskom otoku (u materijalnom tijelu i u materijalnom svijetu).

Odmah na početku pjesme sam napisao: “Im’o sam druga što mornar je bio.” Mornari iz ove poredbe zapravo su samo oni koji se služe mornarskim mapama, znaju u kojem pravcu plove, znaju na kojim koordinatama se trenutno nalaze i primaju stručno vodstvo od iskusnih morskih vukova. Vede ne smatraju mornarima one koji plove ali se koriste pogrešnim (ili nikakvim) mapama, koji ne slijede uputstva iskusnih morskih vukova – već slijede nezasitne prohtjeve svojih materijalnih osjetila u potrazi za iluzornim otokom materijalne sreće. Takvi ljudi mogu samo izgledati kao pravi mornari koji mogu biti vrlo aktivni na svojoj plovidbi – ali u krivom smjeru; ili su pasivni (p)lutalice što ih morske struje i vjetrovi besciljno nose po morskoj pučini.

Jedna od rečenica u pjesmi glasi: “Nedavno sretoh morske vukove što ponekad u opasna mora odu.” Time sam htio reći da postoje mnogi sveti, duhovno napredni Vaišnave koji ne samo da se odriču svojih udobnosti, nego i odlaze na opasna mjesta kako bi ljude podučili o njihovoj vječnoj dužnosti (dharmi) i doveli ih na put duhovnog savršenstva. Jedan od najboljih primjera je A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, kao što sam već spomenuo u pjesmi Pred put.

Kao jednog od takvih svetaca koji je još uvijek među nama, htio bih istaći Indradyumna Swamija kojega misionarske avanture vode od prašuma Amazonije, preko Bliskog istoka, zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, pa sve do Šri Lanke – i dalje od toga. Ako se služite engleski jezikom, posjetite njegovu Internet stranicu www.traveling–preacher.com. On je nešto kao duhovni Indiana Jones koji često puta dođe u životnu opasnost, ali ga Krišna na kraju ipak uvijek spasi. Do sada je napisao šest knjiga o svojim duhovnim avanturama i uspjesima, a trenutno radi na sedmoj. Te knjige su zapravo zbirka njegovih dnevnika koji se mogu naročiti na već spomenutoj web stranici.