Prije svega, sam naziv ove pjesme ima ironično značenje. Rapsodija u pravom smislu riječi znači entuzijastično ispoljavanje vlastitog oduševljenja kroz riječi, pokrete, pisanje, itd. Nasuprot tome, ova pjesma ima svoju tešku, crnu boju koja je protkana od početka do kraja. Baš kao i kršćanska teologija, vedska filozofsko–duhovna tradicija priznaje postojanje jedne stvarne osobe koja je otjelotvorenje svih negativnih osobina i koja stoji nasuprot Bogu i njegovim načelima.  Vrag, (tj. đavo, kako sam ga ja ovdje nazvao radi određene pjesničke snage i rimovanja), u vedskoj tradiciji se naziva Kali[1]. On je gospodar šest moćnih podanika koji se svakodnevno, manje ili više uspješno uvlače u srca i svjesnost ljudi. Kalijevi sluge su: Zavist, gnjev, iluzija, ludilo, požuda i pohlepa. Međutim, Kali i njegovi sluge nemaju apsolutno nikakvog utjecaja na istinski svete osobe (bez obzira kojoj religijskoj tradiciji pripadaju), čija su srca i svjesnost u potpunosti produhovljeni. Takve svete osobe ne potpadaju pod utjecaj zakona materijalne prirode. Svatko od nas ima svoju vječnu neovisnost da izabere kojim silama će se prikloniti; Božanskim ili Kalijevim.

Kali nas neprestano iskušava. Što smo više odlučni da se odupiremo njegovim iskušenjima i priklonimo se duhovnosti – time smo manje žrtve njegovog utjecaja. Odupiranje njegovim napadima zahtijeva snažnu odlučnost, iskrenost i vršenje strogosti. Iako je u početku teško, uporni sveci bivaju nagrađeni preko mogućnosti ljudske mašte.

Kali i njegovi podanici neprestano obitavaju na četiri mjesta (u četiri aktivnosti): 1) Gdje god je bilo kakav oblik intoksikacije, 2) gdje god se ubijaju ljudi i životinje (i vrši prodaja/jedenje mesa), 3) gdje god postoje grješne seksualne aktivnosti, i konačno 4) gdje god je zlato, tj. novac koji nije uključen u duhovne svrhe. Kali je toliko moćan da ima svoje vlastito doba u kojem ispoljava svoj utjecaj. Evo objašnjenja.

U skladu s modernom znanosti, vrijeme je linearno, tj. postoji ‘samo’ prošlost, sadašnjost i budućnost. Vedska znanost ide dalje od toga, pa kaže da je vrijeme istovremeno linearno i ciklično, tj. da se ponavlja u cikličnim fazama baš kao i četiri godišnja doba. Svake godine dođe do izmjene godišnjih doba, s proljećem na početku i zimom na kraju. Slično tome, postoje četiri vremenska ciklusa koja se izmjenjuju u pravilnom redoslijedu.

Ti ciklusi se nazivaju yuge. Izmjenjuju se u slijedećem redoslijedu: 1) Satya–yuga, 2) Treta–yuga, 3) Dvapara–yuga i 4) Kali–yuga. Satya–yuga traje 1.728.000 godina. Treta–yuga traje 1.269.000 godina.Dvapara–yuga traje 864.000 godina. Kali–yuga traje 432.000 godina, od kojih je prošlo tek nešto više od 5.000 godina. Moglo bi se reći da smo trenutno na početku trajanja Kali–yuge.

Satya–yuga je okarakterizirana vrhuncem ljudskih psihičkih i fizičkih sposobnosti. U to vrijeme su ljudi bili u vrlini i nisu bili odani poročnom životu. Bili su visoko pobožni i njihov svakodnevni život je bio temeljen na slijeđenju pobožnih i duhovnih načela. U to vrijeme je ljudski život trajao fantastično dugo. S progresom narednih yuga, ljudske psiho–fizičke sposobnosti i trajanje života su počeli s postupnim opadanjem, tako da su danas, u Kali–yugi, ljudi puni poroka; svadljivi su, nasilni, bezbožni i konstantno uznemireni.

Utjecaj Kalija je toliko izrazit da se u moderno vrijeme mnoge grješne aktivnosti prihvaćaju kao normalne; kao npr. jedenje životinjskih leševa (što se kulturno naziva jedenje mesa i mesnih proizvoda), ubijanje vlastite djece u maternici (što se kulturno naziva pobačajem) itd. U Kali–yugi je čak i religija degradirana do te mjere da se mnogi nitkovi, prevaranti i demoni oblače u svećeničke odore, pa zavode ljude s pravog puta duhovnosti. Ne prežu čak niti od seksualnog zlostavljanja djece, intoksikacije, nagomilavanja materijalnih dobara itd. (Ova lista je mnogo duža, ali nema potrebe da sada idem u detalje).

Ne zaboravite da se nalazimo tek na početku Kali–yuge. S napretkom vremena, ljudi će se degradirati sve više i više, a ovaj planet će se pretvoriti u pakleno mjesto za življenje. Uzročni problem je u tome što ljudi misle da je vrag ‘tamo negdje’, ne znajući da je udobno smješten u našem vlastitom srcu (željama), svjesnosti i aktivnostima. Vrag, tj. Kali, može imati na nas tek toliko utjecaja koliko mu mi to dozvolimo. Ali na žalost, toliko je prepreden da ogromna većina čovječanstva uopće nije svjesna njegovog prisustva i utjecaja u vlastitom srcu, i zbog toga se mnoge grješne aktivnosti i niža ljudska priroda prihvaćaju kao nešto normalno.

Jedan ciklus yuga naziva se Catur–yuga (izgovara se ćatur). Tisuću ciklusa Catur–yuga naziva se kalpa; a vrijeme postojanja materijalnih univerzuma traje 1 kalpa x 36500. Primijetite sada koliko je beznačajno i nesavršeno znanje moderne znanosti i povijesti koje posjeduju tek ograničeno znanje koje dopire do nekoliko tisuća godina u prošlost jedne jedine (tekuće) Kali–yuge. Nešto više o impotenciji moderne znanosti, prilažem na kraju ovog komentara. Vedska filozofija i znanost daju podatke o važnijim događajima tijekom čitavog postojanja materijalnih univerzuma; i to ne samo na ovom planetu, nego i na drugim značajnijim planetima u univerzumu.

Ukoliko ste zainteresirani pročitati nešto o tome, preporučio bih vam slijedeća djela vedske literature: ‘Šrimad–Bhagavatam’, ‘Bhagavad–gita kakva jest’, ‘Mahabharata’ i ‘Ramayana’. ‘Bhagavad–gita’, ‘Ramayana’, ‘Mahabharata’ i samo početak ‘Šrimad–Bhagavatam’–a su dostupni na hrvatskom jeziku. Veliki dio vedske literature dostupan je na ostalim svjetskim jezicima. Knjige na engleskom, francuskom, njemačkom, talijanskom, madžarskom jeziku, itd. – možete naročiti preko portala www.blservices.com

Ovdje prilažem dijelove novinskog članka koji je objavljen 12. travnja 2002. u novinama Irish Independent, autor Dr. Ian Kendall. Članak govori o tome kako su moderni znanstvenici u nemogućnosti da proniknu u tajne života na drugim planetima i općenito u tajne čitavog univerzuma.

Koliko god pokušavali, nikada nećemo uspjeti u naporima da shvatimo Boga svojom inteligencijom. Moderna znanost je zbog istog razloga neuspješna pri pokušaju da shvati zakonitosti čitavog univerzuma koji je proizvod Božje superinteligencije. Čak i nakon nekoliko stoljeća kozmološkog istraživanja, čovječanstvo je došlo tek do povećanog broja znanstvenih informacija, ali ne i do znanstvenog razumijevanja univerzuma – i to sve zbog dva nepredviđena fenomena:

 

1. Što više znanstvenici znaju, time više shvaćaju koliko malo znaju.

Znanstvenici su ‘osvojili’ svemirski prostor – da bi na kraju shvatili koliko su zapravo malo znali o svemiru. Samo neupućenim ljudima svemirski izleti dokazuju veličinu ljudskog roda. Međutim, onima koji su upućeni u istinu o svemirskim misijama – one dokazuju samo ljudsku malenkost. Svemirska istraživanja pokazuju da u univerzumu postoji više zvijezda nego što je zrna pijeska na svim plažama na Zemlji, i da je naše Sunce tek jedno od tih kozmičkih zrna. Zato nije čudo što je bivši predsjednik AAAS (American Association for the Advancement of Science), Mr. Kenneth R. Boulding priznao: “Kozmologija... je vrlo nesigurna jer se bavi proučavanjem ogromnog univerzuma studirajući tek sićušne primjerke.”

2. Što više znanstvenici znaju, time više shvaćaju da je ono što su ranije ‘znali’ – bilo potpuno krivo.

Newtonovi zakoni fizike su bili smatrani postulatima istine sve dok se pokazalo da su neprimjenjivi na mikroskopske i makroskopske svjetove. Kvantna fizika ima zadatak da objasni tajne atomskog svijeta i relativističke fizike kozmosa. Ali te dvije grane kvantne fizike su se pokazale izuzetno kontradiktornima. Budući da su one obje trebale istovremeno postojati i na početku univerzuma, kada su mikroskopski i makroskopski svjetovi bili jedno – znanost je ‘riješila’ taj izazov izmišljanjem tzv. ToE teorije (Theory of Everything) / ‘Teorija Svega’ – kako bi udružili dvije nespojive grane znanosti.

U posljednjih dvadeset godina smionost znanstvenih izjava drastično jenjava. Usporedimo neke. 1) Fizičar Dr. Leon Lederman, nekadašnji predsjednik APS (American Physical Society): “Nadamo se da ćemo uskoro objasniti čitav univerzum u jednoj jednostavnoj formuli koju ćete moći nositi na svojoj majici.” 2) Astrofizičar Dr. Steven Weinberg, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku: “Kako mi napredujemo u razumijevanju širine univerzuma, problemi se također proširuju – tako da rješenje neprestano bježi ispred nas.” 3) Fizičar Dr. John Wheeler s Princenton sveučilišta: “Nikada nemojte trčati za autobusom, ženom i znanstvenom teorijom – jer u slijedećih nekoliko minuta doći će druga.” 4) I konačno, znanstvenik ništa manje nego utemeljitelj kvantne fizike, dobitnik Nobelove nagrade, Dr. Max Planck je priznao: “Za religiju, Bog je na početku – za znanost, Bog je na kraju.”