Poredbu o drvetu na obali jezera koje se odražava na površini vode, već tisućama godina koriste duhovni učitelji, gurui, kako bi svojim učenicima objasnili vječne istine o dva svijeta; duhovnom i materijalnom. Različite religijske tradicije imaju i različite koncepcije o duhovnom svijetu, koji se uglavnom pogrešno tumači kao raj.  U ovom komentaru ću ukratko protumačiti vedsko objašnjenje, koje u krajnjoj liniji dolazi od samoga Gospodina Krišne. Duhovni svijet je nemoguće shvatiti čak i najbujnijom ljudskom maštom iako je u vedskoj literaturi, naročito u ‘Šrimad–Bhagavatamu’, prilično slikovito opisan. Taj svijet se na sanskrtu naziva Vaikuntha što znači mjesto bez nevolja. Duhovni svijet je vječan i neograničen. Nastanjen je neograničenim brojem živih bića koja se neprestano nalaze u stanju duhovnog blaženstva.

Za razliku od ovog materijalnog svijeta, stanovnici duhovnih planeta ne razlikuju se od svojih tijela. Oni jesu tijelo. Duhovne duše koje su u materijalnom svijetu uvjetovane lažnim egom i ostalim kontaminacijama, borave u materijalnom tijelu i sićušne su kao 1/10.000 –ti dio vrha vlasi kose. Međutim, kada procesom bhakti–yoge osoba postane kvalificirana da se vrati u duhovni svijet, ona ponovno poprimi svoj vječni duhovni oblik. Tijela stanovnika duhovnog svijeta izgledaju izvanjski manje–više kao i naša, ali s tom razlikom da su njihova tijela nezamislivo lijepa i nisu podložna utjecaju vremena i zakona materijalne prirode, tj. ne stare i nikada se ne razbolijevaju.

Svatko u duhovnom svijetu ima neku službu za Krišnu i kroz tu službu s Njime razmjenjuje odnos uzajamne duhovne ljubavi. Duhovni svijet je uspoređen s pravim drvetom na obali jezera, jer predstavlja vječitu realnost. Odraz tog drveta na površini jezera može se usporediti s iluzornim materijalnim svijetom punim različitih nevolja. Ovaj materijalni svijet nije iluzoran u smislu da ne postoji i da je samo neka mašta koju si mi doživljavamo u glavi. Ne. On je stvaran, ali u njemu je sve privremeno i podložno stvaranju i uništavanju. Jedina prava iluzija u ovom svijetu je to što se neprestano identificiramo s nečim što nismo (različite vrste tijela), i onda još povrh toga mislimo kako je moguće postati savršeno sretan kroz svako tijelo koje dobijemo.

Ovaj materijalni svijet naziva se mrityuloka što znači planet (ili svijet) smrti. Vede ga dijele na tri planetarna sustava. Prije svega, postoji ogroman broj materijalnih univerzuma koji su različitih veličina (ovaj naš je jedan od najmanjih.) Svaki univerzum ima oblik lopte čija se površina sastoji od suptilnih materijalnih elemenata. Unutrašnjost ‘lopte’ ispunjena je velikim brojem materijalnih planeta koji se dijele na: 1) niže planetarne sustave (tu se između ostalog, nalaze i 28 paklenih planeta), 2) zemaljski planeti, i u gornjem dijelu univerzuma su 3) rajski planeti.

Vede daju informaciju da je apsolutno svaki planet nastanjen inteligentnim živim bićima. U čitavom univerzumu postoji 8.400.000 različitih vrsta živih bića. Na rajskim planetima stanovnici žive 60.000 sunčevih godina i imaju nezamislive mogućnosti osjetilnog uživanja, što je još uvećano i mističnim moćima koje posjeduju. Na te planete odlaze oni koji su tijekom života vršili pobožne djelatnosti, npr. hranili siromašne ljude, vodili brigu o siročadi, financirali opskrbu lijekovima i ostalim potrepštinama ljude u nerazvijenim zemljama, itd. Ukoliko takvi dobrotvori nisu istovremeno vršili i grješne djelatnosti (koje ću opisati malo kasnije), onda su nakon smrti kvalificirani da se rode na rajskim planetima. Ali to nije savršenstvo života, jer konačno i stanovnici rajskih planeta moraju umrijeti, i kada potroše svu svoju dobru karmu, ponovno se rađaju na zemaljskim planetima.

Karma literarno znači aktivnost, a predstavlja materijalni zakon akcije i reakcije. Oni koji vrše dobre i pobožne aktivnosti, stvaraju si zalihe dobre karme zbog koje se rađaju ili na višim (rajskim) planetima ili na zemaljskim planetima u bogatim porodicama. Ljudi koji vrše grješne aktivnosti primorani su da se nakon određenog vremena nezamislivog ispaštanja na paklenim planetima, rode u nižim životnim oblicima, npr. kao svinje, crvi, štakori, itd; ili ponovno kao ljudi, ali u teškim životnim uvjetima. Teški životni uvjeti se mogu manifestirati kroz tjelesne i mentalne mane, kroz okruženje u kojem žive (npr. država u kojoj se vodi rat), ili kombinacija jednog i drugog. Zakon karme objašnjava biblijsku izjavu “Kako siješ, tako ćeš i žnjeti.” To je ujedno odgovor na često postavljano pitanje: “Zašto se loše stvari događaju dobrim i nevinim ljudima?” Odgovor: Manifestacija loše karme iz prošlog života.

Ako ne bi postojao zakon karme, akcije i reakcije, onda bi svatko mogao raditi što bi htio i na kraju života svakome bi bilo isto. U tome bi slučaju onda bilo svejedno da li netko živi život kao A. Hitler ili kao majka Tereza. Krišna daje u Vedama vrlo specifičnu listu grješnih, pobožnih i duhovnih (transcendentalnih) djelatnosti. Neke od pobožnih sam već spomenuo, sada ću navesti neke od grješnih. 1) Ubijanje životinja i jedenje mesa, 2) Nedozvoljene seksualne aktivnosti, 3) Intoksikacija (bilo koji oblik; droge, alkohol, cigarete itd.), 4) Kockanje. Ova lista je naravno puno duža, ali ja sam spomenuo samo osnovne (i najkrupnije) četiri vrste grješnih djelatnosti. Svaka od njih još ima svoje podjele i pod–podjele. Npr, jedna od grješnih djelatnosti koja pripada u 2. grupu je vršenje abortusa. Pri tome reakciju dobivaju svi koji su na bilo koji način odgovorni.

Radi spomenutih razloga, Vaišnave izbjegavaju sve vrste grješnih djelatnosti. Prakticiranje duhovnog života i vršenje grješnih djelatnosti su dva dijametralno suprotna pojma. Duhovni život spaljuje prošlu karmu. A grješni život stvara nove karmičke reakcije zbog kojih se grješnici moraju ponovno rađati u vrlo lošim tijelima i vrlo lošim okolnostima. Žalosna je činjenica da u svim velikim svjetskim religijama postoji ogroman broj sljedbenika koji redovito odlaze u crkvu, džamiju, hram ili sinagogu, ondje jednom tjedno upućuju molitve ili vrše religijske rituale, a u privatnom životu vode vrlo grješan život. To je lakrdija koja nema nikakve veze s pravom duhovnosti. Ja takav oblik duhovnosti nazivam komercijalnom religijom. Molim vas uočite razliku između pobožnih (religijskih) i duhovnih (transcendentalnih) djelatnosti, kako ću sada objasniti. Izvorna ideja svake religije je da ljude napravi bezgrješnima, nevezanima za materijalno osjetilno uživanje i probudi u njima osjećaje poštovanja i ljubavi prema Bogu i svim ostalim živim bićima (uključujući životinje i biljke, kako je primjerom pokazivao sveti Franjo Asiški).

Na žalost, tijekom mnogih stoljeća, religijski standardi su se jako razvodnili, a kao rezultat toga, ljudski moral je strašno opao. Jeftino, površno slijeđenje religijskih načela može osobu u najboljem slučaju dovesti do rajskih planeta u ovom materijalnom univerzumu. Ali kao što sam već ranije napomenuo, to nije kraj svim nevoljama. Nasuprot komercijalnoj duhovnosti, prava duhovnost nije ograničena zemljopisnim granicama i sektaškim podjelama. Ona ne pravi razliku u boji kože i vrsti tijela, već sve ljude koji su zainteresirani, vodi putem bezgrješnog djelovanja, odvojenosti od materijalnog uživanja i kontrole osjetila – sve do ljubavi prema Bogu i konačno, povratka u duhovni svijet.

Prava duhovnost je znanstveni proces; sinteza filozofije i religije. Evo jedne interesantne poredbe. Zamislite utopljenika kako se na morskoj pučini grčevito bori za život u pokušaju da se održi na vodi. Dolazi spasilačka ekipa u čamcu, skine s utopljenika košulju i vrati se prema kopnu ostavivši čovjeka da se utopi. Zvuči blesavo, zar ne? E, to je upravo ono što puka religijska pobožnost čini ljudima. U ovoj poredbi košulja predstavlja tijelo, a sam čovjek predstavlja živo biće (dušu). Pobožni dobrotvori vode brigu samo o ljudskim tijelima (liječenje bolesnih, zbrinjavanje beskućnika, otvaranje sirotišta, hranjenje gladnih, itd.) Međutim, oni koji su mudri i istinski duhovni, usmjeravaju svoju pomoć na samog čovjeka (dušu), a ne na vanjski prekrivač, košulju, (tj. tijelo).

Zbog toga razloga mudraci prije svega pomažu ljudima širenjem duhovnog znanja, tj. daju im uputstva kako trebaju djelovati da bi što prije dostigli duhovno savršenstvo i vratili se u duhovni svijet. To je pravo dobročinstvo; spašavanje utopljenika koji se utapaju u oceanu materijalnog postojanja. Ali to ne znači da istinski svete osobe nemaju milosti prema tijelima živih bića. Ne. Onaj tko je zaista duhovno napredan, prirodno je milostiv, pa će uz duhovnu pomoć ponuditi i materijalnu. Ovim želim reći da pobožne djelatnosti imaju svoju pravu vrijednost tek kada su prilog duhovnoj pomoći. Zbog toga razloga i mi, članovi ISKCON–a (Međunarodnog društva za svjesnost Krišne), imamo nekoliko međunarodnih programa za pomoć unesrećenima širom svijeta. Naš najistaknutiji program zove se ‘Food For Life’ (‘Hrana Za Život’) a sastoji se od pripremanja vegetarijanske hrane koja se zatim spiritualizira nuđenjem Krišni na oltaru, a potom dijeli unesrećenima (Čečenija, Afganistan, Indija, Bangladeš, nekoliko Afričkih zemalja, itd.)