Dualnosti materijalne prirode su vrlo zbunjujuće za uvjetovana živa bića (ona koja se poistovjećuju s tijelom u kojemu trenutno borave). Svatko pokušava izbjeći lošiju stranu realnosti materijalne prirode (patnju, siromaštvo, bol, mržnju, strah, itd). Prirodno je da svi teže prema užicima, obilju, sreći, ljubavi, itd. Ali s duhovnog stajališta gledano – ta svjetlija strana materijalne prirode veže uvjetovana živa bića za svijet materije, i neminovno, za sve što ide s njime u paket aranžmanu – vlastito tijelo, tuđa tijela, ponovno rođenje, bolesti, starost i smrt.

Gospodin Krišna poručuje u ‘Bhagavad–giti’ da je vrlo mudra ona osoba koja je nadišla dualnosti materijalne prirode (što uključuje i materijalne užitke) i koja je došla na razinu duhovne svjesnosti. Tek na razini duhovne svjesnosti, inteligentne osobe mogu kušati vječno duhovno blaženstvo, koje je svojstvena karakteristika svakog živog bića. To duhovno blaženstvo koje kulminira u nesebičnoj ljubavi prema Krišni – ne može doći do izražaja toliko dugo dok se osoba poistovjećuje s materijalnim tijelom i materijalnom svjesnošću.

Evo pogodne poredbe. Krišnina materijalna (iluzorna) energija nametne svakom uvjetovanom biću određeni ‘hardware’ (tj. tijelo) i ‘software’, određeni program (tj. svjesnost) po kojemu se ponaša u skladu s dobivenim tijelom. Zbog toga se živo biće u tijelu psa ponaša kao pas, živo biće u tijelu svinje se ponaša kao svinja, živo biće u tijelu čovjeka se (uglavnom) ponaša kao čovjek, itd. Ova poredba navodi na zaključak da su sva uvjetovana živa bića baš kao kompjuterizirani roboti (a ima ih raznih oblika) koji funkcioniraju (ponašaju se) u skladu s programom/’software’–om koji im je nametnut.

Ali uistinu, naša prava, vječna duhovna priroda nema apsolutno nikakve veze niti s nametnutim ‘hardware’–om (tijelom), niti sa ‘software’–om (materijalnom svjesnošću). Čitava ideja vedske literature je da nam ponudi duhovno znanje o tome kako možemo odbaciti niz nametnutih materijalnih identiteta (iz života u život) i prestati biti roboti, tj. zombiji – i kako možemo probuditi svoj vječni, istinski identitet živog bića koje ima svoj vječni odnos s Krišnom. Taj odnos je temeljen na nesebičnoj duhovnoj ljubavi što se izmjenjuje s obje strane – Krišnine i naše. To duhovno savršenstvo se jezikom sanskrta naziva sanatana–dharma, ‘vječna i izvorna dužnost (ili odlika) živoga bića’.