Posljednja, i ne tako davna pojava Krišne bila je 28. veljače 1486. godine  u bengalskom selu Mayapur (Indija). Tom prilikom se Krišna pojavio pod nazivom Šri Caitanya (čitaj: Čeitanja) Mahaprabhu. Dok je u Europi trajala umjetnička renesansa i grozničava strast za pokoravanjem ‘novog kontinenta’, otkrivenog tek šest godina ranije – u Indiji je Šri Caitanya provodio masovnu duhovnu revoluciju koja još uvijek ima posredan i neposredan utjecaj na tijekove religijskog i filozofskog razmišljanja ne samo u Indiji, već nedavno i na Zapadu. Pojavio se u ulozi savršenog Vaišnave i tijekom 48 godina svog boravka na Zemlji, ispoljio je mnoštvo misterioznih poduhvata koji su detaljno opisani u četiri velika književna djela, koja opisuju Njegov život, aktivnosti i učenja. Od ta četiri obimna književna djela, najpoznatija je Šri Caitanya Caritamrita koju je početkom 16. stoljeća napisao vaišnavski pjesnik i filozof Krišnadas Kaviraj Gosvami.

 Pojava Šri Caitanye bila je prorečena u nekoliko drevnih vedskih spisa, još i više nego prije 5000 godina. Za potrebe ovog teksta ovdje navodim tri proročanstva, iako ih ima još nekoliko.

“Gospodin Caitanya koji je sveprožimajuća Nad-duša, vrhunska Božanska osoba, pojavit će se u ulozi velikog sveca i moćnog mistika nedodirnutog utjecajima tri vezujuće sile materijalne prirode. On će biti otjelotvorenje savršenih, duhovnih aktivnosti, i propovijedati će doktrinu čiste ljubavi prema Bogu.” (‘Caitanya Upanišad’)

“Pojavit ću se u dobu Kali kao sin majke Šaci u Navadvipu i povesti ću moje svete pratioce sa sobom. Ovo je velika tajna koja neće biti razotkrivena materijalistima. Jedino sadhuima (svetim osobama) će ova tajna biti razotkrivena. ... Ponovno ću uspostaviti načela duhovnosti i bit ću poznat po imenima Krišna Caitanya, Gauranga, Gauracandra, Gaurahari, Šacisuta i prabhu Gaura. ...” (‘Ananta Samhita’)

“U ovom dobu Kali, inteligentni će ljudi obožavati Krišnu skupnim pjevanjem Hare Krišna maha–mantre. Ta inkarnacija Krišne će biti žuto–zlatne boje, i uvijek će biti u pratnji svojih sljedbenika i obožavatelja.” (‘Šrimad–Bhagavatam’ 11.5.32)

Iako je Šri Caitanya Mahaprabhu bio najistaknutija osoba šesnaestog stoljeća, Njegove slave i značaj nisu široko poznate u svijetu izvan Indije. Jedan od razloga nedostatka Njegove popularnosti, bila je Njegova minimalna literarna aktivnost. Napisao je tek osam molitava, skupno poznatih kao Šikšaštaka, koje jasno razotkrivaju Njegovu misiju i učenja.

S druge strane, Šri Caitanya je uputio svoje najistaknutije učenike (šestoricu Goswamija iz Vrindavane) da pišu knjige o znanosti o Krišni; zadatak kojeg Njegovi sljedbenici kontinuirano nastavljaju sve do današnjeg dana. Njegove devocijske i duhovne poruke/učenja, osnovica su filozofije poznate kao Gaudiya Vaišnavizam. Dakle, iako je On ostavio malo toga zapisanoga, Njegovi direktni učenici i sljedbenici ostavili su neprocjenjivo vrijedno bogatstvo filozofske literature, zapisane za dobrobit budućih generacija.

Konvencionalni načini povijesne analize, tj. poimanje čovjeka kao proizvod vremena u kojemu živi – u slučaju Šri Caitanye Mahaprabhua nisu primjenjivi. Jer On je osoba neograničena sociološkim i povijesnim kontekstima. Gaura ili Gauranga su još dva naziva za Šri Caitanyu, koja se odnose na onoga koji ima zlatnu put. A budući da je Šri Caitanya vrlo često plesao u duhovnom zanosu, ja sam ga u ovoj pjesmi nazvao Zlatni Plesač.

Bengalske vatre u ovoj pjesmi simboliziraju sociološku i filozofsku tradiciju Gaudiya Vaišnavizma, duhovne filozofije koju je utemeljio Šri Caitanya Mahaprabhu, a čija su okosnica drevni vedski religijski tekstovi.

Puja (čitaj: pudža) znači ceremonija obožavanja. Svećenik koji je uključen u takvoj ceremoniji naziva se pujari.

Budući da Boga i Njegove vjerne pratioce iz duhovnog svijeta, ne možemo vidjeti svojim ograničenim, materijalnim vidom; Oni se pristaju pojaviti u oblicima sačinjenim od materijalnih elemenata (metal, mramor, drvo, itd). Takvi oblici Boga i njegovih bliskih pratioca nazivaju se Božanstva. Obožavanje Božanstava je jedan od najistaknutijih aspekata vedske/vaišnavske duhovne tradicije.

Za razliku od Božanstva, idol je izmišljeni oblik neke nadnaravne sile ili osobe, koji ima za cilj da obožavateljima podari određene materijalne blagoslove. U vedskoj kulturi i vaišnavskoj tradiciji nema mjesta za idolopoklonstvo; čak naprotiv – gotovo kroz cijelu vaišnavsku povijest (što uključuje i današnjicu), veliki vaišnavski sveci su bili i ostali žestoki protivnici idolopoklonstva koje je temeljeno na ljudskom neznanju. Iako za neupućenog čovjeka ne postoji izvanjska razlika između Božanstva i idola, razlika je ipak ogromna. Evo detaljnijeg objašnjenja.

Vrlo je važno razumjeti da su Božanstva Krišne i Njegovih avatara (inkarnacija), kao i Njegovih vječnih pratilaca, koja se tradicionalno već tisućama godina obožavaju kao dio vedske duhovne tradicije – napravljena po striktnim pravilima i parametrima koji se nalaze u vedskom tekstu šilpa–šastra. Ta pravila određuju tjelesnu pozu Božanstava, položaj Njihovih ruku, materijal za izradu, boje, itd. Zbog toga se Božanstva ne mogu izrađivati po vlastitom nahođenju obožavatelja, već isključivo po smjernicama koje su opisane u vedskoj literaturi, tj. onako kako sam Gospodin Krišna zahtijeva. Dovršena Božanstva se zatim oblače u striktno propisanu odjeću i nakon toga instaliraju (ustoličuju) na oltaru prilično živopisnom prana–pratišta ceremonijom. Tom prilikom se Božanske osobe (koje obitavaju u duhovnom svijetu) prizivaju da se službeno pojave u obliku Božanstava.

Nekim ljudima je teško prihvatiti da Bog ima svoj osobni oblik. Međutim, mnogi stihovi iz purana, a naročito iz brahma–samhite govore upravo o tome kako Bog ima svoj specifični duhovni oblik, tj. oblike, sve u zavisnosti od toga u obliku kojeg avatara se želi pojaviti. Mnogi vedski tekstovi opisuju Krišnine različite karakteristike, odlike, ljepotu, snagu, inteligenciju, aktivnosti, itd.  Vedski spisi opisuju kako Bog ima svoj tzv. sat–cit–ananda oblik, tj. oblik koji je duhovno potpun u svojoj vječnosti (sat), neograničenom znanju (cit) i duhovnom blaženstvu (ananda), i da ni u kojem slučaju Njegov oblik nije materijalan – iako izvanjski tako može izgledati kada se pojavi u obliku određenog Božanstva. Njegovo tijelo, oblik, odlike, imena, zabave, itd. – su svi potpuno duhovni i ne razlikuju se od Njega samoga budući da posjeduju iste duhovne kvalitete. Zbog toga Božji oblik u vidu Božanstva nije neki idol ili totem (kip) napravljen po nečijoj imaginaciji, već je pravi oblik Boga kojega On poprima kada se želi pojaviti u materijalnom svijetu pred onima koji još nisu dovoljno kvalificirani da vide Njegovo izvorno duhovno tijelo.

  Netko se može zapitati: Ako je Božanstvo napravljeno od materijalnih elemenata (metal, mramor, drvo. itd.) – kako to može biti duhovni oblik Boga? Odgovor leži u tome da je Bog vrhovni energetik, tj. izvor duhovne i materijalne energije. On zbog toga može po svojoj vlastitoj želji transformirati materijalnu energiju u duhovnu i obrnuto. Ovo može zvučati zaista fantastično i misteriozno, ali mnoštvo slučajeva iz davne i bliske prošlosti, kao i današnjice – samo potvrđuju istinitost ovog fenomena. Kao upečatljiv primjer mogu spomenuti svjetski poznati slučaj koji je započeo 21. rujna 1995. godine i trajao je tri dana. U to vrijeme su Božanstva po čitavom svijetu u svim hramovima pila mlijeko! Britanske novine Guardian su pisale kako su “hindu idoli” doslovce pili na litre i litre mlijeka pred očima tisuća ljudi. Jedno Božanstvo je popilo čak 20 litara mlijeka u jednom danu. Taj događaj je stvorio pravo prometno ludilo u Indiji kada su ljudi stajali u kilometarskim redovima pred hramovima kako bi svojim vlastitim očima vidjeli da Božanstva piju mlijeko iz njihovih ruku. Da stvar bude još čudnija, ne samo da su Božanstva pila mlijeko – nego čak i slike Božanstava (kao npr. na kalendarima).

Na sceni (u vaišnavskim i hindu hramovima)[1] su se širom svijeta pojavili skeptični novinari i znanstvenici u pratnji televizijskih, radio i novinskih ekipa. Milijuni ljudi širom svijeta, neki neposredno a neki preko televizije, mogli su vidjeti kako su Božanstva pila mlijeko čak i iz ruku najskeptičnijih ateista i znanstvenika. Ja sam u to vrijeme živio u Newcastle–upon–Tyne, gradu u sjevernoj Engleskoj. Nažalost, ta tri dana nisam bio svjestan tog svjetskog fenomena iako sam vidio da se po ulicama stvarala neobična gužva ljudi koji su hrlili u lokalni hindu hram. Mi smo tada imali svoj mali vaišnavski hram u Leazes park road–u, ali budući da nismo čitali novine i gledali televiziju, nismo pokušali napraviti isti ‘eksperiment’ s našim Božanstvima.

Pored ovog upečatljivog primjera, postoji još veliki broj primjera iz vaišnavske prošlosti i sadašnjosti u kojima su Božanstva svijetlila, govorila, hodala, itd. Čudno je što mnogi ljudi (naročito kršćani) ne vjeruju u vaišnavska Božanstva, smatrajući ih tek kipovima i idolima – iako se slični slučajevi već stoljećima događaju i u kršćanskoj tradiciji. Da spomenem neke primjere počevši od onih starijeg datuma. 1) U skladu s biblijskom tradicijom, Bog se pojavio Mojsiju u obliku zapaljenog grma. Baš kao metal, mramor i drvo od kojih se u vaišnavskoj tradiciji već tisućama godina izrađuju Božanstva – vatra je također materijalni element. Ako se Bog može pojaviti u obliku vatre, zašto se ne bi mogao pojaviti u obliku Božanstva izrađenog od metala, mramora ili drveta? 2) Isus Krist je s križa progovorio Sv. Franji Asiškom dok se molio u kapelici ruševne crkve Sv. Damiana, obrativši mu se riječima: “Idi Francesco i popravi moj dom. Vidi kako se raspada u ruševine.” 3) Širom svijeta postoje dobro dokumentirani i provjereni slučajevi blažene djevice Marije koja lije krvave suze (loš predznak za budućnost svijeta). Evo nekih od mnogih primjera: a) Santiago, Čile, 14. prosinac 1992. god. b) Italija, 1994. god. u mjestu Sant’ Antonio Abate blizu Napolija, c) Australija, Sidney 1994. god. d) Irska, mjesto Grangecon 1994. god. e) Benin, Afrika, 01. travanj 1997. god. f) Trinidad, 15. veljača 1996. god. g) Španjolska, selo Mura blizu Barcelone 16. ožujka 1998. god. h) Rumunjska, selo Musetesti, siječanj 2003. god. i) Bangladeš, Chittagong, 2003. god. j) SAD, Philadelphia, 12 ožujak 2004. god. k) SAD, Sacramento, 21. prosinac 2005. god. itd. 4) Čudotvorna izlječenja bolesnih ljudi koji su došli u neposredan kontakt s kipom tj. Božanstvom blažene djevice Marije u Lourdes–u, Fatimi, Međugorju, itd.

Četiri upravo spomenute vrste čuda iz kršćanske tradicije, samo potvrđuju ono što vaišnave znaju već tisućama godina – da se Bog i Njegovi vjerni opunomoćeni sluge mogu pojaviti u obliku naizgled materijalnih kipova (Božanstava) i da posjeduju istu moć koju imaju u svom izvornom, duhovnom obliku. Zaista mi nije jasno zašto unatoč svemu spomenutom – crkva, njezini vođe sa sjedištem u Vatikanu i kršćanski narod općenito – smatraju vaišnave idolopoklonicima.

Postoji jedna prigodna poredba koja slikovito objašnjava razliku između Božanstva i idola. Centralna uprava državne pošte postavi svoje poštanske sandučiće po čitavoj državi kako bi ljudi mogli slati pisma do svojih odredišta. To znači da samo pisma ubačena u sandučiće autorizirane od poštanske uprave – mogu doći do svoga cilja. Sva ostala pisma ubačena u bilo koje druge sandučiće, nikada neće doći do svoga cilja čak iako je na njima ispravna adresa i valjana poštanska marka. Slično tome, samo obožavanjem Božanstava koja su autorizirana pravilima svetih spisa, osoba može napredovati u duhovnom životu služeći Boga u naizgled materijalnom obliku. Na određenom stupnju duhovnog napretka, iskreni obožavatelj može razviti odnos s Božanstvima, razgovarati s Njima i dobivati neprocjenjiva duhovna uputstva.

S druge strane, izmišljeni idoli poput onih koje su obožavali stari Arapi u gradu Mecca sve do pojave Muhameda (sallallah alaihi wa salam), koji je stao na kraj takvom bezumnom idolopoklonstvu – ne mogu pružiti apsolutno nikakvu dobrobit svojim obožavateljima. Drugim riječima, izmišljena ‘božanstva’ tj. idoli i izmišljeni rituali – ne samo da ne mogu obožavatelje odvesti u duhovni svijet i podariti im željene dobrobiti, već naprotiv, stvaraju potpuno suprotan efekt – ponovno rođenje u nižim oblicima života. Kao drugi primjer idolopoklonstva mogu navesti primitivne narode Afričkog kontinenta koji obožavaju čitav panteon raznih kipova kroz koje se klanjaju ‘višim silama’ i woodoo magovima, očekujući od njih nekakvu materijalnu i duhovnu dobrobit i zaštitu.

Ljudi koji ne poznaju filozofiju i duhovnu tradiciju vaišnavizma, pogrešno misle da je vaišnavizam neka politeistička religija. Daleko od istine. Vaišnavizam ne priznaje mnogoboštvo, a niti je religija! (kao što ćete pročitati u komentaru na pjesmu Kyrie eleison). Takvo pogrešno mišljenje je temeljeno na činjenici da Vaišnave nazivaju Boga različitim imenima (od kojih je ime Krišna najznačajnije), što pogrešno stvara privid da se radi o različitim Bogovima. Iako je Bog jedan, On ima nebrojeno mnogo različitih imena koja opisuju Njegove aktivnosti i odlike. Npr. u islamu se Bog oslovljava imenom Alah, što znači ‘veliki’; u budizmu Buddha, što znači ‘inteligentan’ (mudar). Ali Bog nije samo velik i mudar; On posjeduje još puno više odlika na osnovu kojih ima i puno različitih imena. Pored toga, On se u različitim vremenima na različitim mjestima pojavljuje u različitim oblicima tzv. avatarima, pa zbog toga ima i puno različitih imena – ali ipak, On je jedan. Evo za primjer još nekoliko Krišninih imena koja se vrlo često koriste u vedskoj literaturi: Govinda, Gopinath, Damodar, Šyamasundar, Kanai, Radha–Raman, Madan–Mohan, Yašoda–kumar, itd.

Da biste mogli komunicirati s Božanstvima, nije vam potrebna nikakva materijalna kvalifikacija (akademsko obrazovanje, bogatstvo, slava, ljepota, itd), već čistoća srca, iskrenost i vjera. Nije čak bitno niti koliko se dugo vremena netko bavi duhovnim životom. Moguće je biti apsolutni početnik, kao što je to bio Sv. Franjo Asiški (tadašnji Francesco Bernardone) dok se molio u crkvi Sv. Damiana.

Caranamrita (čitaj: čaranamrita) je supstanca kojom se svakodnevno kupaju Božanstva. Sačinjena je od vode, jogurta, meda i ponekada ružine vodice.

Budući da su krave vrlo rijetke u sjeveroistočnoj indijskoj provinciji Bengal, lokalno stanovništvo koristi jednu drugu vrstu goveda, tj. bufala, za proizvodnju mlijeka i rad na poljima. Bufalo je crno, prilično divlje govedo koje daje gusto mlijeko specifičnog ukusa.

U Indiji postoji jedna vrsta velikog drveta koje se zove banjan. Plod toga drveta je ispunjen mnoštvom sićušnih sjemenki veličine smokvinih sjemenki. Od jedne takve sićušne sjemenke tijekom vremena iznikne prekrasno, ali vrlo neobično drvo, iz čijih grana izniče korijenje koje se spušta na dolje.

Kada dosegne zemlju, korijenje se širi pod zemljom, i na otprilike 15–ak metara od izvornog stabla, izniču nova stabla banjana. I tako se ciklus nastavlja sve dok se ne stvori čitava šuma banjanovog drveća, nastala od jedne jedine sjemenke. Nije li to čarobno? Umovi ateista nisu impresionirani takvom kreativnošću, ali bi bili izuzetno impresionirani ako bi znanstvenici mogli posaditi mikročipove iz kojih bi iznicali roboti.

Mantra znači zvučna vibracija. Izvorno značenje na sanskrtu je manas (um) + trayate (izbaviti ili zaštititi). U početku se izraz mantra koristio isključivo za duhovne zvučne vibracije namijenjene produhovljenju uma i osjetila (izbavljenju od materijalne svjesnosti). Kasnije se izraz mantra počeo koristiti i za druge zvučne vibracije koje nemaju isključivo duhovnu svrhu.

Izraz Yankee (čita se: Jenki) odnosi se na stanovnika Sjedinjenih Američkih Država. U posljednjih deset godina čak i u nekim indijskim manjim gradovima, stanovnici imaju satelitsku televiziju na kojoj prate sve moguće nemoralne i šund programe koji se emitiraju iz Amerike. Na taj način ljudi degradiraju svoju duhovnu svjesnost i zaboravljaju na izvorno značenje i važnost duhovne Sankirtana[2] revolucije koju je Šri Caitanya zajedno sa svojim bliskim pratiocima provodio prije pet stotina godina. Degradacija morala i duhovnih vrijednosti pomognute lošim televizijskim programima, stvaraju u ljudima grubi hedonizam[3] zbog kojega napuštaju provinciju i odlaze u velike gradove gdje se osjetilno uživanje nudi na razne načine i gotovo na svakom koraku.

Šri Nityananda čije ime u prijevodu znači vječno duhovno blaženstvo, prva je ekspanzija Krišne u duhovnom svijetu. Krišna se ekspandira u neograničeni broj raznih oblika od kojih svaki ima svoj specifičan karakter i određenu misiju.

U nekim Azijskim zemljama kao što su Indija, Nepal i Bangladeš, žene na selima prave lepinje od kravlje balege, koje zalijepe na sunčanu stranu kućnog zida. Kada se osuši, kravlja balega ima zaista ugodan prirodni miris, a koristi se umjesto drva za ogrijevanje i kao gorivo za vatru za kuhanje.

Zadnja strofa pjesme, za razliku od svih prethodnih, je vrlo optimistična. Govori o tome kako lokalno stanovništvo, iako rođeno na svetoj zemlji, polako, iz generacije u generaciju zaboravlja izvorni značaj i učenja Šri Caitanye i Njegovih sljedbenika. Ali srećom, ostale su mnoge neizmijenjene knjige od izuzetnog duhovnog značaja, koje su po uputstvu Šri Caitanye napisali Njegovi bliski pratioci i učenici. Osim toga, u mnogim hramovima, pujariji još uvijek brižno čuvaju relikvije koje su pripadale ili Šri Caitanyi ili nekome od uzvišenih svetaca koji su bili Njegovi učenici.

 Šri Caitanya je izrekao proročanstvo da će doći vrijeme kada će se Njegova (Krišnina) imena pjevati u svakom gradu i selu na svijetu. Sva ostala Njegova proročanstva su se do sada nepogrešivo ispunila. Jedno od njih je bilo da će se ‘u budućnosti pojaviti izuzetno moćni svetac koji će znanost o Krišni (bhakti–yogu) proširiti po čitavom svijetu’. To proročanstvo se ispunilo četiri stoljeća kasnije kada je Šrila A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada stigao u Ameriku i započeo svoju misiju u 69–toj godini života. (Detaljniji opisi nalaze se u komentarima na pjesme Pred put i Vremeplov).

 On je u srcima zapadnjaka ‘posijao sjeme’, tj. probudio njihovu uspavanu ljubav prema Krišni. Da bi očuvao mudrost vedske književnosti u svom izvornom obliku, za čitatelje današnjice i buduće naraštaje, kao i da bi popularizirao vjerodostojnu duhovnu znanost, Šrila Prabhupada (1896–1977) je osnovao ISKCON (International Society for Krishna Consciousness) – Međunarodno društvo za svjesnost Krišne.