KAKO UĆI KROZ ZAKLJUČANA VRATA  

Danas mi se dogodio jedan neobičan događaj. Bilo je u Adelaideu rano popodne i vrijeme bijaše neobično bistro za ovo doba godine. Obično u ovo vrijeme u  Adelaideu biva svježe i kišovito. Međutim evo već nekoliko dana a da je u Gradu sunčano i vedro . I pomislim da bi bilo lijepo sjesti ispred kuće i popiti kavu. Tako i učinim pa pristavim kavu i sjednem ispred kuće na veliku bosansku sečiju koju sam tu dopremio još prije skoro dvije godine zahvaljujući bosanskim prijateljima. I dok sam tako pio tu kavu javi mi se moj sin Ezra, pozdravi me, tumačeči kako ima namjeru posjetiti jednoga svoga prijatelja  pa onda zatvori ulazna vrata za sobom. I ja nisam obraćao pažnju na to dok konačno  nešto kasnije ne shvatim da  su  ulazna vrata zaključana. Provjerim stražnja vrata, i ona također bijahu zaključana. I tako ja ostanem izvan kuće sa zatvorenim vratima iza sebe.

Malo sam onda razmišljao pa se dosjetim da je u kuću moguće ući kroz jedan prozor koji gleda na ulicu ali otkrijem da sam ja previše velik za njega. A onda potražim pomoć svojih susjeda. I doista oni su mi svi izašli u pomoć, u to nema nikakove sumnje, ali su svi odbili da uđu u kuću kroz taj prozor iako je sasvim očigledno bilo da ja živim u toj kući i da mi dogodio jedan nepredviđeni slučaj . Svi su oni bili mišljenja  da je najbolje ukoliko bi se pozvala gradska policija pa neka oni obave ’’tu provalu’’.

I mi smo čekali neko vrijeme, možda više od dva sata sveukupno dok nije došla lokalna policija, izvršila uviđaj i na koncu zaključila: ‘’Nema problema, napravit ćemo to za vas.’’ Jedan je mladi policajac hitro i bez problema ušao u moju kuću kroz taj prozor i nakon sedam malenih koraka otključao kućna vrata. Kasnije sam mu dao svoje podatke, svoju hrvatsku i svoju australijsku putovnicu, potpisao sam se na njegov dokument da sam ga ovlastio da provali u kuću i on je otišao riješivši posao pod  službenim brojem 1277. 

I naizgled je stvar posve banalne prirode ali je malo čudno da su moji susjedi odbili ući kroz taj prozor iako je sasvim očigledno da ja njih znam skoro dvije godine dana i iako je očigledno da ja stanujem u toj kući. Tako je element nepovjerenja prema sugrađaninu i pretjerano cijenjenje privatne imovine dovelo do toga da sam skoro dva sata čekao da se vrata moje kuće otvore iako je za to bilo potrebno učiniti samo jedan malo duži ‘’skok’’ . Eto vidite zašto  su stvari na Zapadu tako ’’sređene’’ i na ‘’svome mjestu’’.  

 zlatan gavrilović kovač