KAKO SE MOJ OTAC TOPIO ZA MENE

Nema nikakove sumnje u to da sam ja jako volio svoga oca. Jer on bijaše dobar čovjek, širokogrudan i dobroćudan mada poslom vezan za opasne djelatnosti. On je tri decenije radio u hrvatskoj mornarici a onda kao zreo čovjek još u snazi godine provede kao strojarski oficir na  stranim brodskim kompanijama. Pa bi tako  u trenucima  svoje slabosti znao reći: ''Ništa me ne poštuješ a ja sam se topio po moru za vas.'' A ja bih se na te njegove riječi nasmijao jer su svu njegovu imovinu  još za  njegova života raznijele lokalne kurve. Jer mi smo relativno rano ostali bez majke a on bez žene pa je svoje emotivne potrebe zadovoljavao, kao i svaki solidan pormorac, po lokalnim barovima i  kuplerajima mada je cijelo vrijeme  govorio kako se on zapravo ''topio  po moru zaradi nas''. Nakon njegove tragične smrti na jednom pješačkom prijelazu u Zemunu u Beogradu ostalo je na njegovoj bankarskoj knjžici kao njegova osobna ušteđevina nešto novaca koje je trebalo podijeliti među zainteresiranim strankama a bilo je nas troje, njegova žena Milica i sestra i ja. Tako je cijeli slučaj dospio suda u jednoj ostavinskoj raspravi koja je  bila više karneval nego prisjećanje na njegovu darežljivost: '' Evo ovdje smo se skupili da  razdijelimo preostalu imovinu pokojnika, ima li tko nešto nadodati. Nema! Prema ovim bankarskim podacima ostalo je na njegovom imenu nekih 10 tisuca njemačkih maraka u raznim devizama. Kako sada stvari stoje među tri zainteresirane stranke svaka bi trebala dobiti po nekih 3 tisuće njemačkih maraka. Što se tiče američkih dolara i  britanskih funti- sav je taj novac već potrošen po svemu sudeći, da li se supruga pokojnika slaže? Slaže se!............Tako je ta ostavinska rasprava zaključena na način da je preostali novac podijeljen na tri jednaka dijela. Naravno ne računajući na onu veliku sumu deviza koja je raznijela njegova  supruga Milica mada je on cijelo vrijeme svoga života bio sa uvjerenjem kako se on '' topio po moru  radi nas''. I to nikako nije bila istina jer je  sestra studirala zahvaljujući studenstkom kreditu Utilitasa  dok sam ja studirao zahvaljujući svome radu u studentskim glasilima u Zagrebu kao omladinski novinar. I tako je on preselio na ahiret  a da iza sebe ništa nije ostavio. Ostalo je iza njega nekoliko ordena koje sam slučajem uspio sačuvati  i nekoliko vojnih  fotografija a među njima i nekoliko njih koje svjedoče da je početkom 60tih godina prošloga stoljeća bio i personalna sigurnost žene američkoga Predsjednika Kennedyja za vrijeme njena prijateljskoga posjeta Hrvatskoj i Jugoslaviji. A sva druga njegova imovina bila je razgrabljena na sve strane  ili ju je sam podijelio vjerujući da je stiglo novo vrijeme u nas a da se djeca sama moraju postarati oko vlastite. Tako na koncu proizilazi da mi djeca ništa nismo imali od njegova topljenja po moru  nego da su imale lokalne kurve . Jer su svu njegovu imovinu koju je sticao osobnim radom od preko 50 godina  raznijele kurve mada je on cijelo vrijeme živio u uvjerenju da se '' topio o moru radi nas.'' Uostalom sličnu sudbinu je imao i  Josip  Staljin  iza kojega je ostalo nekoliko maršalskih uniformi, jedan kožuh i jedan par vojničkih cokula. A svu drugu njegovu imovinu po svemu sudeci su kao i kod moga oca  raznijele lokalne kurve . A za djecu naravno nitko nije bio odgovoran.  I tako je završila ta nesklapna simfonija a nama koji smo preživjeli rat i tuđu glupost ne preostaje drugo nego da se prisjećamo vremena u kojemu su se toliko znani i neznani brinuli i borili za nas. Da čovjek pukne od smijeha!!!!

Zlatan gavrilović kovač