Sjedim na poslu za kompjuterom, pijuckam kavu i odrađujem one svakodnevne zadatke - stavljam na web već napisane tekstove, dovršavam najave radionica, postam na facebook, i tu i tamo, proskrolam po news feedu. Vidi - početna grupa astrologije kod Igora Ognjenovića! Super, dijelim! Napisat ću još neku sitnicu, da bude zanimljivije, hihi... Gotovo! Podijeljeno. Astrolozi u rađanju, sretno vam bilo! A i vidi koje podudarnosti, razdoblje je Jarca. Baš vrijeme za odati počast svojim učiteljima! Ludilo! Ali, čekaj malo... Maja! Trk na Magicus - Što da podijelim? Što da napišem? Kako da sastavim priču?

Poduža pauza. Misli lete. Stop.

Aha, ovako:

Kako sam se počela baviti tarotom

Takve priče obično započinju još u djetinjstvu. Moja započinje u stričevoj sobi, s dva ogromna ormara ispunjena knjigama. Godinama sam svake nedjelje po njima čačkala, samo jednu knjigu sam od strica posudila, na tjedan dana. Knjigu proricanja. U tih tjedan dana, u bilježnicu sam prepisala poglavlje o proricanju iz igraćih karata. I godinama tu svoju bilježnicu koristila. Za ključna životna pitanja osnovnoškolskog i srednjoškolskog djeteta.

Bilježnica je bila u upotrebi i na prvim godinama fakulteta, doduše malo manje ozbiljno shvaćena, ipak sam studirala matematiku. Moj mozak je već bio podosta istreniran da na taj način percipira svijet. Da u svemu traži logični slijed. Da traži uzrok onome što se dogodilo i da promatra kakvi sve ishodi mogu proizaći iz onoga što se događa. Matematika je moj mozak lijepo oblikovala u posudu u koju će jedna Maja uliti znanje tarota.

Zaželjela si je jedna moja prijateljica tarot karte za rođendan. Želju sam joj ispunila, ali kupila sam si ih i ja. Rider - Waite špil. Družili smo se neko vrijeme, onako neobavezno, bez previše povjerenja s moje strane, ali s puno prohtjeva. Da se dogodi ovo, da se dogodi ono. Nisam bila previše zainteresirana za istinu trenutka koju su mi reflektirale. Imala sam svoje želje, svoj svijet mašte, i zadovoljavala sam se sanjarenjima. Da, u otvaranjima mi se najčešće pojavljivavala Sedmica Pehara.

U knjizi o tarotu koju sam koristila bile su slike i drugačijih špilova. Jedan mi se dopao, i odlučila sam kupiti Thoth tarot. U njemu sam našla brojeve, matematiku. Njega sam lakše mogla razumjeti. Ne samo da sam ga lakše mogla razumjeti. Govorili smo istim jezikom. I vrlo brzo sam zaboravila na svoja osobna pitanja, fasciniralo me to znanje. Znanje koje se prenosi jezikom simbola, slika, brojeva. Oduševila sam se. Znanjem koje mi se otvorilo, i znanjem koje mi se neprestano otvaralo proučavanjem tog sistema. Zaljubila sam se od glave do pete.

Ista prijateljica zbog koje sam kupila i prve tarot karte mi je predložila da odemo na prezentaciju Jyotisha kod Maje Cvjetanović Laboš. Najavila sam se preko maila, došla na prezentaciju, Maja me čudu gledala. Odakle sad još jedna osoba? Ti si se najavila? Jesam, Majo, jesam. Ja sam ti odgovorila? Jesi, Majo, jesi. Nasmijali smo se svi. I već na početku sam lako iščitala odgovor - nije jyotish za mene.

Nekoliko mjeseci kasnije, stiže mail. Majina obavijest o prezentaciji tečaja Osho Zen tarota. Prijateljica koja me dovukla na jyotish ga nije primila. Poslan je samo na nekoliko adresa, provjerila sam. Zanimljivo. Kao da je poslan zabunom. Odlično. Otići ću.

Njavila sam se preko maila, došla na prezentaciju, Maja je znala tko sam. Opet odlično. Obećavajuć početak.

Sjela sam odmah do nje. Počela je pričati. Meni poznate stvari. Tijelo mi se opustilo. Obuzela me radost. Radost što sam tu gdje jesam i polako mi je sve postajalo bijelo... Maju sam gledala, ali je polako nestajala, bjelina je bila sve gušća. Sjedila sam u toj bjelini, uživala. Konačno sam došla doma. Odahnula sam.

Prestala sam ju i slušati. Ne-tako-obećavajuć početak, možda ćete pomisliti. Ali mislim da sam slušala srcem, i mislim da je Maja uvijek srcem sa mnom i razgovarala. I tako ulijevala znanje u posudu koju je oblikovala matematika.

Prošle su godine od mojih početaka, ali srećom, uvijek mi se pokaže prilika da Maju i sretnem. Prezentacija knjige tvog prijatelja u mojoj knjižnici, Majo? Naravno, doći ću, rado bih te vidjela. Sjela sam, pričale smo, a onda se uz nas stvorilo još jedno meni jednako tako drago lice. Moj profesor s fakulteta. Najdraži predavač najdražeg kolegija, projektivne geometrije.

Oboje su bili tu, moja Matematika i moja Ezoterija. Kristalna posuda i eliksir života. Moji najdraži ljudi.

Moja Matematika se malo čudila što fakultet nisam završila. U šali, na rastanku, rekla je mojoj Ezoteriji - Vidite da se odriče učenja...

Nikada, profesore, nikada.