KAKO SAM POSTAO IDIOT

Postoje neki fenomeni u Austaliji koju su nama Hrvatima prilično strani. Ja bih cijenjeno čitateljstvo magicusa info upoznao sa jednim takvim australijskim fenomenom: negdje prije neki dan uputim se ja gradskim autobusom do svoga sina u posjetu. I ja sam malo pogriješio jer sam izabao vrijeme nakon posla dakle doba največih gužvi u gradskom prometu. Na sjedalicama autobusa predviđenoga za invalide sjedilo je nas osmoro putnika od kojih sam ja bio najstariji. I uđe na jednoj stanici jedna slijepa djevojka sa psom. Red bi bio u svakom slučaju da se netko od nas digne toj djevojci i ustupi joj mjesto na sjedištu, ali su svi očekivali da to učinim ja. A ja sam opeta smatrao da ima mlađih koji su to spremni napraviti. I na koncu se jedna djevojka pokraj mene digne i ustupi joj mjesto dok je djevojka preko puta doviknula, očito misleći na mene: ''Idiot!'' Ali je ona i dalje nesmetano nastavila grijati svoju guzicu na mekom sjedištu lokalnoga autobusa. I svi su ljudi u autobusu mislili da je moja sveta dužnost da se dignem toj djevojci kako bi oni neometano nastavili sa putovanjem. Jer je ovdje već stoljećima moda da migracija ili crnci ili nekoji drugi koji nisu ''native'' budu na usluzi kako to Australcima padne na pamet. Ima doduše jako puno komoditeta u toj filozofiji samo što ja nekada ne pristajem na njega.

zlatan gavrilović kovač