Koncentracija je sposobnost usmjeravanja svih tokova svjesti  na jednu točku. Za početak neka to bude zadnja točka zlatnog reza, do koje dolazimo sljedeći dinamičku spiralu naših misli. To je točka u kojoj se na slici "Nastajanje svijeta" dodiruju vrškovi prstiju Stvoritelja i Adama.

To je točka prividnog mira iz koje možemo ostvariti sve što želimo. Osjetivši točku prividnog mira u sebi probajte jednu minutu ne misliti, baš, ništa. To se čini teško, ali je vježbanjem izvedivo. Ponavljajte taj trenutak dok se ne počnete osjećati nekako drugačije.

"Osjećanje osjećaja" koji će se pri tome u vama pojaviti će vam pomoći u daljem usmjeravanju misli i usredotočenost na novu točku.

Kada to ostvarite pokušajte usmjeriti svoje misli na predmete u vašoj blizini. To djeluje umirujuće i oslobađa u mozgu potrebno mjesto za nove sadržaje. Na takvim vježbama se baziraju mnoge tehnike meditacije, opuštanja i koncentracije. Veliki sportaši i glumci dokazuju da se koncentracijom mogu ostvariti uspjesi u postizanju zadatih ciljeva. U baletu i modernom plesu se tehnike izvođenja pokreta sastoje 99% od svjesne koncentracije.

 

Koncentrirajte se na rameni pojas i zamislite da se oko svakog zgloba zatvara kružnica koja lebdi kao balon i nosi vaša ramena.

Koncentrirajte se na zdjelicu. Zamislite da je ona papirnati zmaj, a trtica končić koji joj određuje smjer kretanja. Zmaj se pokreće na vjetru, a končić je misao kojom vi osjećate njene pokrete.

Kada spoznate snagu svojih misli i iz njih proizašlu spoznaju o vašim mogućnostima pokušajte usredotočiti svoju pažnju na procese u vašem tijelu.Usredotočite se na disanje ili otkucaje srca.

Sljedeća vježba koncentracije trebala bi biti usmjeravanje svjesti na neki dio tijela i čekanja da se misli pretvore u stvarni osjećaj i da to anatomsko ustrojstvo postane misaona slika i stvarno dio vašeg uma.

Počnite s ramenom, laktom, ručnim zglobom, šakom i prstima. Zamislite ih kao staklene kugle u kojima ćete onda vidjeti početke pokreta vaših ruku, šaka i prstiju.  

Gledajte svoje zglobove u isto vrijeme s različitih strana. Mjenjajte u mislima svoje mjesto promatranja dijelova tijela: od naprijed, straga, sa strane.

Usredotočenjem misli na dijelove tijela stvarate svoje anatomske slike, doživljavate ono što ste inače vidjeli samo na roentgenskim slikama ili u anatomskom atlasu. Misaona slika zgloba neka bude prozračna kugla da bi u njoj mogli slijediti zlatni rez i u svakom zglobu otkriti točku njegove dinamičke ravnoteže iz koje će svaki pokret biti skladno izveden.

Tako anatomija tijela i pokreta postaje vaše dinamičko iskustvo.

Zamislite oblike vaših kostiju, prema funkciji kojoj služe. Dugačke kosti udova neka budu  cijevi u čijim šupljinama nastaju krvna zrnca, probajte zamisliti taj prostor u kojem je neprestano gibanje koje inače ne doživljavate svjesno. Misaona slika kostura koji je u stalnom pokretu može vam pomoći da spoznate vječni tok rijeke života i "Panta Rei"/ Sve teče/ prestaje biti samo napamet naučena Heraklitova izreka.

Dinamička slika vašeg tijela neka bude ikosaedar, dvadesetokutnik u kojem se unjedrilo tijelo. To je vaša osobna sfera , elektromagnetski omotač koji vi cijeloga života nosite sa sobom i pokretom ga širite ili sužujete.

No ta slika ne smije ostati samo vaš emotivni doživljaj, nego mora postati  posjedom vašeg uma koji će ju onda mijenjati, mjenjanjem položaja tijela i različitošću vaših aktivnosti.