KAKO JE TITO IZGUBIO POLA ARMIJE

Kada bi me netko pitao da odgovorim na pitanje kako to mislim da je Tito u Drugom svjetkom ratu izgubio pola armije ja bih pokusao odgovoriti ovako: što se tiče vojne strategije ja sam pokazao zablude Tita u pogledu osvajanja područja drugih zemalja naseljenih našim stanovništvom. Tu prije svega mislim  na područja Koruške i Štajerske u Austriji , pa onda mislim na područja zapadno od SlovenskoTalijanske granice, područja Mađarske naseljenih srbskim stanovništvom i područja zapadne  Rumunije također naseljene našim stanovništvom. Međutim ostalo je pitanje  Titovih zabluda na razini vojne taktike  jer se konačno pokazalo da niti u jednom od ovih slučajeva naša vrhovna komanda nije bila na visini zadatka. A svoje spoznaje temeljim na razgovorima koje sam  vodio sa preživjelim učesnicima Drugoga svjetskoga rata prije svega sa mojim Matom Krajinom sa Kuleževoga brijega nadomak Zagreba. I u tim pričama i  doskočicama  ja sam saznao da su partizani gotovo redovito ulazili u oružani sukob  pobjedonosnim poklicima ''Hura''.I  Mato veli: '' Nama se ledila krv u žilama od toga partizanskoga Hura''.  I doista kada pogledate zanos partizanskih boraca u otvorenom sukobu sa neprijateljem, pa onda kada gledate moralna načela kojima su oni bili rukovovođeni  onda doista imate osjećaj da je bilo riječi o velikoj filozofiji da komandant može raspolagati osobnim životom u cilju pobjede progresivnih socijalističkih snaga i da je velika požrtvovnost  partizanskih boraca  uvjetom  pobjede. I nema nikakove sumnje u to da je bilo riječi o velikoj filozofiji u kojoj osobni tragizam  jest u funkciji velikih ciljeva. Međutim sa  stajališta vojne taktike ovakova  filozofija se malo razlikuje od ludosti. Odnosno  vojna taktika kako je ona bila izgrađivana kod nas  zadnjih decenija bivše države  držala je  spomenutu  filozofiju  Titovim nebulozama koje su odgovarale jedino možda još nekolicini  njegovih bliskih suradnika. U svim drugim slučajevima za dobar dio našega novoga komandnoga sastava  ova filozofija bila je porazna filozofija  nepotrebnih gubitaka ljudskih života. Jer gotovo u pravilu bilo je riječi o angažirranju naših jedinica  koje su brisani prostor osvajale povicima '' Hura''. Sa stajališta emocija i moralnih načela svakako je bilo riječi o velikoj požrtvovnosti naših ljudi. Ali sa stajališta svakog normalnoga prosuđivanja vojne situacije bilo je riječi o ludosti. Jer je bilo dovoljno da neprijatelj ima na raspolaganju dva ili možda više puškomitraljeza koji su kao kosa kosili naše borce duž nezaštičenih ledina  i strmina. I Mato je u pravu kada  bi rekao da je njegov pištolj  bio nekoliko puta na njegovoj slijepoočnici samo zato da ga partizani ne uhvate živoga  jer je nakon kalvarije osvajanja brisanoga prostora bilo sasvim jasno što čeka slabijega protivnika.

Prema tome Tito i Titova komanda ne samo da su imale stanovitih jako značajnih propusta u smislu vojne strategije i strategije NOV u europskim konstelacijama  nego također se može reći i u smislu vojne taktike i operatike  jer je billa izgrađivana jedna  filozofija nepotrebnih  gubitaka ljudskih života kako bi se svima stavilo do znanja  da je riječ  o velikom i značanome  vojnome  subjektu koji suvereno vlada balkanskim područjima. Međutim sve je to bila velika Titova nebuloza  i nama današnjima ne preostaje ništa drugo nego da iz prošlosti izvučeno najkorisnije spoznaje  i pogledamo gdje je u najnovijim sukobima na Balkanu bilo riječi o ovoj prevadavajućoj filozofiji koju je  nadolazeće  vrijem e  totalno osporilo.

Zlatan gavrilović kovač