KAKO JE
DRIVER BOLJI OD DOKTORA

 

 

 

 

 

Pa ja bih
htio ovom prilikom reći par riječi oko jedne čudnovatosti u Australiji
na primjeru vozača lokalnih autobusa i nas migranata koji dolazimo iz Hrvatske
i koji tvorimo posljednju generaciju migranata iz jugoistočne Europe koja se
danas značano razlikuje od stare migracije upravo zbog toga što je prilično
educirana.  Jer stara migracija sa
jugoistoka Europe kao što je i inače slučaj sa australijskom migracijom nije
bila posebno obrazovana , ona je  bila
više radničkoga ili seljačkoga podrijetla 
bez stručnih osnova koji su joj omogućavali promociju u novim
okolnostima. Međutim sasvim drugačija je nova migracija koja je uglavnom
prilično obrazovana i koja dolazi u 
Australiju sa visokim specijalističkim znanjima koji joj omogućavaju
napredovanje u okviru struka kojima raspolažu.  Međutim i ta migracija vrlo često doživljava
nebrojene neugodnosti mada predstavlja motor socijalnoga razvoja suvremene
Australije i bez koje se ne da razumjeti socijalni  razvoj društva koje danas predstavlja jedno
od najbogatijih društava na svijetu. Pokušat ću to ilustrirati primjerima: mi
koji smo uglavnom orijentirani na gradski prevoz možemo uživati u udobnostima
suvremenih australijskih autobusa koji imaju unutrašnje hlađenje ili grijanje
zavisno od sezone i godišnjega doba, možemo biti komotni na udobnim sjedalima
ovih suvremenih autobusa a da posebno ne brinemo na uzance jer gužvi uglavom
nema i svi se manje više ugodno osjećaju u vožnji gradom. Tako se osjećaju i stare
osobe kao i osobe sa invaliditetom jer je za njih predviđen poseban prostor na
prednjim sjedalima koji je posebno označen riječima na engleskom jeziku.
Međutim i u tom komotnom ambijentu migranti često  nailaze na nerazumijevanje lokalnih vozača u
zavisnosti od toga kako ste obućeni , kako izgledate i da li imate brkove ili
bradu, da li ste obućeni u vjetrovke ili nosite kape, da li govorite engleski
jezik i ako ga govorite kako ga već govorite....sve to može značano otežati vaš
položaj u autobusu pa se onda može dogoditi da doživite i neugodnosti iako se
svi toga klone i uglavnom prijateljski završavaju sa otpočetim svađama i
nesporazumcima. To se prvo ogleda u konkretnom prvotnom kontaktu sa vozačem
koji je na samim ulaznim vratima i koji vam naplačuje vašu dnevnu transportnu
kartu pri tom često sa neskrivenom ljutnjom ukoliko nemate točan iznos ili
ukoliko plaćate sa krupnom novčanicom. Jer je istina da ljudi pokatkada nemaju
sitnoga novca kojim bi platili svoju dnevnu kartu ali zato imaju krupnijih
papirnatih novčanica kao što je to redovito slučaj u penzijskom danu. Onda se
dogodi da kusur sav bude u kovanicama iako vi sasvim dobro znate da vozači
imaju i papirnatih moneta. A onda se često zna također dogoditi posebno sa
vozačima indijske nacionalnosti da vam 
bude uzvraćen kusur isključivo u kovanicama od pet centi jer ti ljudi
kao da kane  reći- pa vi i niste za ništa
bolje jer ste i sami sitniš. Da čovjek pukne od smijeha. A znate zašto? Pa zato
jer sam ja daleko obrazovaniji od  vozača
mada sam kako se može pretpostaviti ''samo sitniš''.  Jer je moje obrazovanje trajalo sveukupno
nekih 20 ili 25 godina dakle polovicu moga sveukupnoga života za razliku od
njegova obrazovanja koje se uglavnom svodi na driver licence koja mu omogućuje
vožnju gradskim autobusima. Prema tome nema nikakove sumnje u to da će
Australija trebati posebno računati  na
ovaj sektor javnoga prevoza koji daje sliku suvremene Australije i odnosa u
njoj  posebno imajući na umu ambicije
Australije da bude Meka i Medina suvremenoga turizma u ovome dijelu svijeta .
Međutim to sigurno neće biti moguće ukoliko u gradskim autobusima budu vozači
koji namjerno ne otvaraju prednja vrata kako bi putnici izašli na njih nego
sile putnike da izlaze na stražnja vrata ili da vozač zatvori vrata autobusa
pred samim nosom putnika koji potražuje vožnju i da se pri tome pravi sasvim
''lud'' – kao on toga putnika nije niti primijetio. Dakle sasvim je sigurno da
slika koju ostavljaju  gradski vozači u
prvom kontaktu sa putnicima nije zadovoljavajuća i da steti turističkoj
industriji Australije  koja time  može ostvariti samo gubitke- nikako  dobitke. A to je onda prava šteta za sve nas.

 

 

Zlatan gavrilović kovač