U svetištu vremena, na ognjištu žudnji plamti vatra. Svećenice, Vestalke, te vjerne čuvarice vječnog ognja me pozivaju na ples oko izvorišta sreće. U bjelini plamtečih želja vidim iskričavost trenutka, Boga koji bdije nad pretakanjem ovoga sada u ponovno sada. U raspršivaću tog blještavila se nazire sveprisutnost božanske iskre, tog svevremenog nebeskog ljepila koje razigranost lepršavih struna dijeli u trenutke sreće i  spaja u vječnost ljubavi. Iz plodnosti Elizejskih poljana niću cvjetovi znamenjem osrčja ljuvene stvarnosti. Maleni spomenak nezaborava izranja iz stiha pjesme nad pjesma i sa lica skida svilenkaste krinke i sjedinjuje ga sa naličjem istine. Plamti oganj svevremena, Vestalke osuđene na vječno bdijenje nad ognjišem snova, zatvorene u svetištu očuvanja plama ljubavi zatvaraju krug oko moje duše i nedozvoljavaju joj da napusti izvorište dugo tražene ljepote. Plešem menuet sanja sa Kairosom, uranjam u njegov bitak, čutim njegovu snagu, čujem njegov smijeh u krošnji svjesnosti. Lagan kao leptir, slobodan kao ptica, lijep kao ljubav taj Bog pretače svoju snagu u dubinu želja i osvjetljava mi staze ka njegovom umiranju i njegovom ponovnom rađanju u kolopletu svjetlostnih niti vremena. U tvojim očima, u ozračju sreće, u srcogradu ljuvenog jezika tvoje   radosti naslućujem nezaustavljivost ljepote postojanja u tvom zagrljaju. Budim se u tvom naručju i pretačem odsanjani san u trenutak praskozorja na obzorju mladoga dana.

http://sretan-trenutak.blospot.com