Eh...kad bih mogla vratiti vrijeme...

  Kad bih mogla vratiti vrijeme vratila bi se u svoju ranu mladost.U vrijeme kad je još uvijek sve oko mene bilo nevino i čisto.U vrijeme kad još nisam znala neke važne stvari,koje su s godinama postale dio svakodnevnice.Tada sam bila onakva kakva sam i trebala ostati...Ona slatka ,mala djevojčica koja je voljela sve oko sebe i koja je onako bila malo preplašena posljedica koje bi se javile pogrešnim koracima.No kako sam odrastala mjenjalo se moje okruženje,moje misli i moj svijet...I kao da je odjednom...kao da se iznenada prekinula ta moja lijepa mladost...ta bezbrižna .čista mladost.Kao da su se počeli javljati neki pogrešni tonovi u toj mojoj dotadašnjoj lijepoj melodiji.Nesklad je rastao...A ja sam bila svjesna tog nesklada...ili sam barem mislila da jesam....

        Dani su prolazili i ja sam uspijevala vratiti onu lijepu,slušnu melodiju...melodiju za uha ugodnu....onako satku i prihvatljivu svakome....No...svako malo kao da prsti poskliznu i pogrešna nota pokvari taj sklad.A ja znam da su mi prsti skliski i da bi trebala samo malo odmoriti..obrisati ruke ali ne...ja se bojm izgubljenog vremena...pa onako skliskih prstiju osluškujem svaki šum koji mi odvuće misli i pogled sa instrumenta kojeg sviram...Ali ,ja, svjesna da ću izgubiti ritam...ne želim propustiti taj zvuk koji se čuje iz daljine....jer možda ga više neću čuti...I eto,pogrešna nota je opet tu.

      Ponekad se pitam ,zašto se uopće osvrćem,zašto ne pratim svoje prste i nastavim dalje u lijepim tonovima koji me neće proganjati u snovima.Tko mi ne da???Tko mi šalje zvukove koji me tjeraju da pogriješim notu???Jednom je to bio katrastofalan zvuk.....A samo sam trebala obrisati ruke ... da ne budu skliske...

   Ono najgore od svega toga je što ja i dalje čujem te šumove...još uvijek me ometaju u mojoj melodiji....Ponekad se pitam možda to i nije moja melodija..ali već dugo je sviram...i ako nije ...postala je s vremenom...

    Ali ti šumovi znaju biti tako lijepi...nježni..čak se i spoje sa mojim notama pa se uopće i ne čuje nesklad kad odmaknem ruke...Ti šumovi su tihi i prolete poput anđela koji se igra sa mojim uvojcima i mojom skladbom.Koji me poškaklje po prstićima,izmami osmijeh na mom licu i ode...Ali i ti tonovi nisu dio moje melodije...

     Eh,kad bih mogla vratiti vrijeme ,vratila bi se u svoju ranu mladost.U vrijeme kad je  još uvijek sve oko mene bilo nevino i čisto....