------------
U momentu prvih pojavnih oblika svijesti i vidjenju sve prisutne zbilje kojoj prethodi zamagljenost - nemogucnost u jasnom vidjenju i slusnosti koja nas okruzuje, mi trazimo utociste. Transcedentirajuca svijest nadilazi moc poimanja u svom razvojnom obliku, od momenta nastanka, radjanjem novog bica,za koje se moze reci da svijesnost ne postoji, bice ne posjeduje svijest o bilo cemu. Potpunim blazenstvom i mirom(nirvana) u utrobi majke kao i prvim mjesecima zivota, nasa podsvijest tezi toj izvornosti, otud povezanost i prisnost kao i teznja sjedinjavanju na izvoru zivota.
Impulsi svijesti prethodnih zivota jos iz utrobe majke nakon rodjenja, lagano se gube, zamjenjujuci svoje otcvale latice mladim pupoljcima novonastalog zivota.Nastanak nove u neprimjetnom nestajanju stare svijesti, to pretakanje i stapanje starog i novog, u nirvani nastalo, je izvor kojem tezimo.
Zivot misli zraci iz naseg bica prije rodjenja,ili jos bolje, prije zaceca. U njega se zelim ja vratiti.Da bi na svijesnom putu krenuli naprijed, potreba je za povratnim impulsom, onim nazadnim, rusilackim, po nas bolnim. Potreba za momentom kada smo nesvjesno u sveopcoj ruznoci kao cudo prirode, prvim udisajem zraka uz plac, ugledali svjetlo dana i nagovijestili prisutnost bica u nastanku. Uz bol i grc, to zlo urezano duboko u nasoj podsvijesti, dodato jos jedno u inkarnacijskom nizu nase sveprisutnosti, sada ojacano, - nece nam davati mira cijeloga zivota.
Tako i R.D.Laing kazuje da: "proces ulazenja iz ovog svijeta u drugi i vracanje iz drugog svijeta u ovaj svijet isto je toliko prirodan koliko smrt, porodjaj ili radjanje."
Nastavak slijedi...
irida
bglavac
