Bilo je to..negdje, u ovo doba godine…

Bilo je to…u ono vrijeme…kad jesen ,ne dozvoljava zimi…da urani sa svojim vjetrovima…i hladnim danima…

U ono vrijeme…kad jesen…prkosi …onim kišnim oblacima,što se danima skupljaju …negdje gore u visini…prkosi i …sa svojim starim prijateljem…ljetom…zabranjuje zimi da ustupi njeno  mjesto…

Baš tada…u to vrijeme…nakon dugo vremena…bila sam…tvoja…

Baš tada…kao što se zima polako uvlači u jesenske dane…baš tada sam ja  …isto tako …svoju dušu i tijelo …uvukla u…tebe…

Bilo je tako jednostavno…prepustiti se…tebi…tvojim rukama…dodirima i poljupcima…

Bilo je tako lijepo…postati…tvoja…

Darovao si mi svoju toplinu, a ja sam …te…noći… u tvom naručju ,udahnula…ljubav…

Jer…milovao si me…kao što jesen  miluje grane…

Onako nježno…dok sa njih polako lišće spada…

Tako si i ti mene…milovao…dok i zadnji …list…s mene …nije spao…dok ti u potpunosti…nisam …podarila …sebe…

A zatim si nastavio s milovanjem…i u meni budio…proljeće…

Svojom nježnošću…dodirnuo si svaku laticu …u tom…proljeću…

Dodirnuo si…sve…u meni…na meni…

I znam…ti nisi vidio onu suzu …što je na moje lice skliznula…te noći…

Nisi vidio suzu…što je…od ljepote tvojih poljubaca…od onog osjećaja što su  tvoji dodiri probudili u meni…pala na moje usne…

Nisi je vidio…i onako skrivenu…svojim usnama si je skinuo i odnio…sa sobom…

Odnio si …sve…te noći …kad si morao… dalje…

I sad …još uvijek…sve moje…je…u tebi…

Sve… tvoje…što si mi …dao…je u meni…

A dao si mi…puno…

 

             

 

Bilo je to…negdje ,u ovo doba godine…

Bila je to…i još uvijek je…moja nezaboravna  …jesenska …noć…