Jedna moja stara, stara priča

Gospodin Z. stanuje dvije ulice ispod mene i često ga srećem u najbližoj trgovini kako kupuje namirnice, a subotom i nedjeljom u mom omiljenom kafiću gdje ja obično pijem makijato, a on čaj. On uvijek čita novine, skidajući pri tome naočale - vjerojatno je kratkovidan, ne sudjelujući u našim raspravama o nogometu, ženama i političkoj situaciji. Obično obučen u izblijedjele traperice, čak, rekao bih, siromašno i "demode", te mi se uvijek činio kao jedan od onih izgubljenih i nesretnih ljudi koji nemaju ni dobar posao, niti dobru ženu, niti pravog prijatelja s kim bi mogao piti.

Obično takve ljude, što se ono u narodu kaže gubitnike, ne bih ni primjećivao, da me nije nervirala njegova totalna nezainteresiranost za mene i moje društvo u ćošku kafića. Moj prezir prema njemu se još i povećao kada sam primjetio da vozi neku desetak godina staru krntiju od "Mazde" koja, već duže vrijeme, nema desni retrovizor. Valjda mu ga je netko razbio, a on ne želi, ili što je vjerojatnije, nema novaca da to popravi.

Također, gospodin Z. na posao ide na nekom starom biciklu, a ja ga često prestignem sa svojom bembarom po povratku.

S vremenom počeo sam primjećivati da se pojedine osobe, pa i konobari, s posebnim poštovanjem obraćaju gospodinu Z., donoseći mu, bez njegovog traženja, novine za čitanje i servirajući mu čaj na najbrži mogući način.

Također, jednom, začudilo me kad se poznati saborski zastupnik iz našeg malog grada zadržao u dužem razgovoru s gospodinom Z., kojom prilikom se Z. ponašao kao da su "zajedno ovce čuvali".

Zainteresiran, počeo sam polako, okolokole, kao ono nezainteresirano, ispipavati tko je gospodin Z. i zašto se ljudi prema njemu tako ponašaju.

Iznenadilo me je što sam saznao da gospodin Z. nije nikakav gubitnik, već se nalazi na vrlo visokom mjestu u državnoj firmi u kojoj sam se natjecao za posao. Shvatio sam da uopće nije siromašan i da ga poznaje većina ljudi koje i ja poznajem, a koji su se začudili činjenicom da ne znam tko je gospodin Z.

Slijedeće subote donio sam novine gospodinu Z. i platio mu čaj, započinjući razgovor o vremenu, djeci, kao i, diskretno mu dajući do znanja, da bih mu mogao nabaviti retrovizor kojim mu nedostaje ispod cijene, a ako treba i besplatno.

Bio je to početak jednog dugog i divnog prijateljstva