Borivoj Bukva
---------------
JEDAN MOJ YOGGING /haibun/
---------------------------
Uobicajena marsuta kod yogginga polazi od starog dijela grada Rijeke, preko Piramide do Plumbuma i Vezice, tako natrag u ukupnoj duzini deset kilometara. Trcim uglavnom svaki treci dan. Iz autobusa ugledao me je Ivo Kajzer. Ivo s Vladimirom Bebicem par dana kasnije u jednoj ugodnoj trac partiji, prica mi Vladimir, ogovarali su me da sam ja najbolji Rijecki yogger. Kajzer rece: Bukva se autobusom vozi do Vezice, a odozgo nizbrdicom dokotrlja do centra. Lako je njemu tako trcati...
Maratonac i
vrijeme sto prolazi.
Rođen za utrke.
Na tu temu razmisljajuci i zamisljen, par dana kasnije opalim u jedan stup, i ispruzim se po asfaltu koliko sam dug i sirok. Brzo sam se podigao na noge i nastavio trceci, ne osvrcuci se iza svojih ledja. Neke malice veselo se kikotale, dok sam ja bježao s mjesta mog udesa...
U bijesu poceo sam i psovati: Ne moram uciti kako se pada, trebam vjezbati ustajanje s poda... Zivot se dogadja dok ja planiram nesto drugo... Nisam spor al sam temeljit, kupajuci se u znoju tijela svog... Samo ti ustrajno trci trku koja je postavljena pred tebe i ne obracaj paznju na Ivu i Vladimira.
Zguzvana u
maratonca jaja.
Sunce ih przi.
U to naleti, odnekud dobro poznati komad plavuse, i pade na pamet: - Sve je na tebi samo ja jos falim! Da pokusam, - danas je tesko biti bedast jer je prevelika konkurencija, i dobacih: - Molim da me se primjecuje!
Na pičkomet
ustalasana misao
zaustavlja se.
Na to, poznanica veselo uz smiješak dobaci: - Sacuvaj me boze smrti, bolesti i Tebe!... Odgovorih joj: - Kazu da nema ruznih zena, samo onih ljepih i manje ljepih! - ne osvrcuci se produzih dalje trceci...
Ciljnu vrpcu
presjekoh prsima.
Znojna majica.
Ako me pitate: Kako si? Kako se osjećaš? Odgovorit cu Vam: - Ko kurac u sladoledu!
U Rijeci, 15.11.2004.godine Borivoj Bukva
irida
bglavac
