Naime, i moji kolege i ja znamo da su ljubav, zdravlje, posao i financije najčešće postavljana  pitanja, a onda slijede ostali međuljudski odnosi i sva ostala pitanja.Naravno da je ljubav na prvom  mjestu i tako i treba biti, jer ljubav nas čini najsretnijima, ali i najranjivijima.

No, kako smo mi ljudi skloni vjerovati da se nevolje uvjek događaju nekome drugome, kad se ti isti ili slični problemi počnu događati i nama, nemoćni kršimo ruke, cvilimo u sebi i zdvojno pitamo Nebo: "Zašto ja, zašto meni". Nemoćni da riješimo problem, nesposobni da prihvatimo novonastalo stanje, valjda nam je lakše tražiti krivca izvan nas, pa je  u zadnje vrijeme učestalo i pitanje: "Imam li ja uroke i tko mi ih je napravio? To pitanje je toliko učestalo da će ako opća nesigurnost jedinke u društvu bude i dalje rasla izbiti na prvo mjesto među najčešće postavljanim pitanjima.

Egzistencijalna nesigurnost, emocionalna nesigurnost, psihička nestabilnost...., bilo je toga oduvijek. Pa što je onda novo, što povećava tu opću klimu nesigurnosti, nevolja i nesretnosti?

A tu je i nova vrsta problema koje je donio ili potencirao informatički bum koji je ljudsko društvo promijenio iz temelja. Ponekda se stječe dojam da je to nova vrsta problema, ali ja mislim da su to stari problemi, samo u novom ruhu i sa tisuću novih mogućnosti.

S ulaskom virtualnog svijeta u ljudske živote čovjekovi problemi su dobili samo još jednu dimenziju nesigurnosti...Interntetske prevare svih vrsta, pa i one ljubavne prirode cvatu u milijunima cvjetova svih boja i nijansi...Internet je raj za varalice svih vrsta i profila. Osigurava anonimnost, zametanje tragova i brzi uzmak kad zagusti...

Nerijetko čujem izjavu: "Ma, moj brak je u redu, moje jedine suparnice su kompjuter i mobitel..., ubija me stalno, tajanstveno, skrivajuće sms-anje, ako se mobitel odmara, on je na kompjuteru"

Svi ćemo se složiti da ovakvo partnerovo funkcioniranje, bez obzira na spol, vodi zanemarivanju partnera i njegovih potreba, ali kad predložim takvoj osobi da i sama nauči osnove snalaženja na računalu, obično dobijem odgovor da nju to ne zanima, ali bi svom partneru to zabranila jer nju "kompjuter ugrožava"....???

Na ovaj članak me navelo zbunjeno pitanje mlade žene  koja je u "vezi" za koju nije sigurna može li se tako zvati....Otvorim joj karte i kažem da po kartama ispada da taj muškarac nije slobodan, ona tvrdi da jest....pitam je kako zna......, ona odgovara da joj je on to rekao...,pitam je da li mu vjeruje...., ona zbunjeno muca...., da mu vjeruje....na moje pitanje o tome kako su se upoznali, brzo odgovara da su se zapravo upoznali preko interneta..., susreli se tri puta u dva mjeseca...razmijenili brojeve mobitela i dalje se uglavnom sms-aju...udaljeni su nekih 20-tak km jedno od drugoga, ali se rijetko viđaju..."jer on puno radi"....vikende on provodi sa svojim prijateljima???   Pitam je da li je u redu da prijatelji budu na prvom mjestu, ako je to ljubavna veza, ona snebljivo kaže da nije....na moje  pitanje da li ga može nazvati u ponoć samo zato što želi razgovarati, ona kaže da nema telefoniranja...samo sms-anje....

Vidim da se već uspjela vezati za njega, dam joj prijedloge kako da provjeri ono što karte pokazuju i sama se uvjeri da nije slobodan, da je postala žrtva internetskog lovca i pustolova..., ona je tužna..., ja znam da je ona još samo jedna internetska žrtva više i nadam se da je još uvijek na vrijeme potražila savjet, dok nije posve, emocionalno zaglavila u bezizglednoj emocionalnoj priči...

Dakle, dragi moji, oprez s virtualnim ljubavima....virtuala je raj za varalice svih vrsta i profila...., a možete nažalost tako utrčati i u pravu "patologiju"...ako ne znate, ako vam je nešto sumnjivo i nejasno...pitajte!!!!

Čuvajte se i sretno!