Jakov Blazevic I Dusan Dragosavac!

O Jakovu je prilicno toga receno I prilicno toga se zna s obzirom na Titov odnos spram Katolicke Crkve u Hrvata koja trebase toboze biti odvojena od Vatikana I Europe pa biti narodnom Crkvom kao da ona to nije bila kao sto pokazuje najbolje primjer splitske nadbiskupije. U moje vrijeme on je vec kod nas pisao kako Stepinac nije kriv u neku ruku a onda bude polemika I kampanja u novinama posebno sa novinarom Ivakovicem iz Danasa I tu nasa novina Polet bude involvirana. Kasnije je I sam papa Woitila rekao ponekoju rijec o tome I sahranio Tita pred cijelom kulturnom Europom imenujuci Stepinca blazenim. Ja sam imao stenograme sa sudenja Stepincu neposredno nakon rata I tu je odigrao ulogu tuzioca upravo Jakov Blazevic I to bijase vjerojetno najveca greska njegova zivota tako da ga ja u moje vrijeme zatekoh medu hrvatskim politickim ljudima kao covjeka odana picu I velikim kolicinama alkohola. On je znao piti takozvani beton a to je piva pomjesana sa konjakom tako da mu oci bijahu crvene I mutne od pretjerana uzivanja alkohola. Njegova zena koju takoder upoznah bijase jedna prilicno primitivna partizanka I oni kao velikani hrvatske politike zivjahu u jednoj velebnoj vili cini mi se negdje prema Mihaljevcu u Zagrebu. Ne znam kako sa njima zavrsi ali znam kako zavrsi Ivo Mesaric, cini mi se da se zvao Ivo, a prezime je posve tocno, koji kao Stepincev ucenik bijase robijao 20 godina bez ikakva razloga. Jer je naime bilo dovoljno da ste u blizini te Crkve I njenih glavnih ljudi pa da vas nova socijalisticka vlast tako zestoko kazni mada Ivo nikome nista nije ucinio niti imase ikakav krvni delikt. Ja sam kod njega bio na stanu neko vrijeme jer I moja sestra je tu stanovala blizu a I danas je sa tom porodicom u susjedstvu. Tako da mi je on sve podrobno pricao. Puno je pio I bio je uglavnom vise pijan no trijezan sto nije cudo ukoliko zbrojite da je sa 19 godina otisao na robiju a sa 39 iz nje izasao. Radio je pruzi koju su radili politicki zatvorenici Samac-Sarajevo, bio je u tamnici 9 mjeseci, a to je toliko koliko “majka nosi dijete u svojoj urobi”, bio je svedokom egzekucija, hrana za zatvorenike bude bolja sezdesetih godina pa onda bude I malo mesa, imase zenu koju je stalno boljela glava I koja je radila kao radnica u tvornici tekstila u Supilovoj ulici na Kanalu u Zagrebu I , konacno, konstantno nije mogao zadrzati mokracu nego obrano tako da je njegova soba stalno neugodno vonjala po odstajaloj mokraci. Konacno jako oslabi I bude poput sjene, slab I tanak, a lice se izduzi I postane ruzno. Imao je jednu curu koja se kasnije uda a najdraza pjesma joj je bila “E moj Sasa, gdje je sada ljubav nasa” koju su lansirali grupa Magazin cini mi se koji nam budu susjedi takoder. Zbog, manje vise, nikakve krivnje. I jos mnogo godina kasnije , u moje vrijeme, njemu je dolazila policija I nadgledala njegov zivot. U njegovoj sam kuci poceo zivjeti u Zagrebu I to bijase doba kada upoznam Alicu koja je tada znala kroz prozor ulaziti u moju sobu I tu bi me cekala u ormaru. Za uzvrat ja sam dolazio kod Alice pa bi se pocesto takoder znao sakrivati od njena oca I macehe u njenom uskom ormaru. Dusan Dragosavac bijase opet u Predsjednistvu CK Jugoslavije I tamo su ga smatrali velikim teoreticarem mada njegov jezik bijase uzasan. On bi poceo: “A sada, drugovi, ja bi vami nesto o jeziku.” Takva nam dakle bijase Partija, Bogu za plakati, mada bijase bombas I jako hrabar kao mlad covjek a onda se opusti te stade “taktizirati” jer to bijase moderno u moje vrijeme. Ja sam se naravno mnogo sa njim susretao I bijase jedan susret oko Ivana Supeka gdje on pokaza svima njegove rijeci “ a onda dodosmo na teritorij NDH” docim to nije bila nikakva NDH, prema misljenju Dragosavca, nego upravo okupirani teritorij pa je prema tome rijec o razlikama perspektive. Tako bijase tada prije vise od dvadeset godina a danas je tom istom Supeku Tito najmarkantnija figura ovog stoljeca u Hrvata. Ja sam Dusana Dragosavca spomenuo javno samo jedanput I to upravo na velikom zagrebackom mitingu NINa jer se tamo naime skupise uglavnom srbi precani pa je taj skup trebao biti u neku ruku nacionalnim okupljanjem a ja im to onemogucim svojim nastupom kojeg prenese Nin I ostala glasila. Jer, naime, ja tu prvi u Hrvatskoj I Jugoslaviji stavim u pitanje cjelokupnu njihovu srbijansku politiku koja se vec tada pozivala na ideje radikalne srbijanske frakcije SPC na nacin da sam stavio u pitanje tezu patrijarha Germana “oprastano ali ne zaboravljamo” I tezu njihovog CK Srbije I drugih zajedno sa Isakovicem I SANU o “Ugrozenosti Srba u Hrvatskoj” I to izazva velike reakcije a ja Dragosavca I Jovana Mirica uvucem u tu igru sto mi oni naravno zamjerise I od mojeg nastupa se ogradise isto tako kao I famozna Zorica Stipetic koja tu bude, I famozni kadar partije Rade Serbedzija , a onda I Igor Mandic s kojim bas tada vodih javnu polemiku koji pokusa govoriti protiv mene a ja ga usutkam rijecima: “Znam Mandicu, znam, ali ja ne pristajem na razgovor sa mojim klasnim neprijateljima” na sto odjekne gromoglasni pljesak. Ta figura “klasni neprijatelj” nije bila originalno moja nego je bila iz arsenala predratnog boljsevizma, ali je u tom trenutku pasala. Medutim su neki stanoviti faktori to shvatili demonstracijom ustastva pa ja prodoh kako vec I opisah.

Dr. Zlatan Gavrilovic Kovac