...Ja nisam anđeo…

…Ja nisam bezgrješno koračala ovom stazom života…

…Ja sam samo jedna nesavršena kapljica, u ovom Njegovom moru savršenstva…

…I to što  sam letjela, to je samo zbog nemira i neostvarenih snova…

 

…Ja nisam anđeo…

…Ja sam uvijek tražila nešto više…

…Tražila sam zagrljaj „bez razloga“…

…Tražila sam jutra, puna poljubaca…

…Tražila sam noći, pune mirisne strasti…

 

…Al, nisam ih našla…

 

…Nisam ih našla sve dok nisam srela…njega…

…Tada sam saznala , što znači bezrazložan zagrljaj…

…Saznala sam kako su jutra lijepa kad te netko poljupcima uvede u novi dan…

…Saznala sam svu ljepotu noći …noći pune onih mirisa obostrane strasti…

 

…Ja nisam anđeo…

…Ali,tada po prvi put osjetih da u meni nema više onih nemira…

…Osjetih ljepotu smirenosti…

…Osjetih onaj lagani anđeoski povjetarac…

 

…Tada pomislih…lijepo je osjetiti anđela u sebi…

…Lijepo je voljeti…i ne lutati mislima…

…Lijepo je u nekome naći sve…

 

…Ja nisam anđeo…

…Al ,njega volim savršeno čisto…

…Njegove usne su sasvim dovoljne mojima…

…I ja po prvi put osjećam, kako je lijep anđeoski dah,kojeg je on probudio u meni…

 

…Snovi su se moji ostvarili u njegovim rukama…