Izmedu Filozofije aritmetike I Logickih istrazivanja Huserl je kontinuirano bio koncentriran na filozofska pitanja o logickom racunu, na neke probleme logicke semantike, na Brentanovu deskriptivnu psihologiju I konacno na probleme geometrije I probleme prostora. U drugom kritickom osvrtu na Schroderova Predavanja o algebri logike Huserl razlikuje logicki racun I logiku samog racuna. Schroder je prema njegovom misljenju razvio ovo prvo ili kako Huserl razumijeva stvari Schroderova Algebra puki je calculus koji ne sadrzi samu teoriju toga calculusa dakle teoretske fundacije za kalkulatorne tehnike. I dalje, Huserl odbacuje Schroderovo stajaliste da logicki calculus moze biti samo calculus klasa dok Huserl preferira jednu intencionalnu interpretaciju logike. U svom eseju Der Falkerungskalkul und die Inhaltslogik Huserl kaze: “Tocno u istom smislu u kojem je takozvana extensionalna logika kao solidna teorija, tako “logika idealog sadrzaja” moze takoder biti konstruirana sa tehnikama koje su identicne sa ovim prethodnim, extensionalnom logikom.”

Problemi logicke semantike nasli su svoje mjesto u eseju Internationale gegestande kao takoder I tekst Towardowskog Zur Lehre von Inhalt und Gegestand der Vorstelungen koji su ugledali svjetlost dana tek u skorasnje vrijeme. Ovdje je postavljen problem objektivnosti predodzbe – svaka predodzba predstavlja jedan objekt I ima predodzbi za koje ne postoji korespondirajuci objekt. Slijedeci Brentana Towardowski rjesava ovaj paradoks razlikujuci “intencionalnu egzistenciju” od “istinite egzistencije”. Stoga se moze reci da svaka predodzba ima objekt u smislu jednostavna intencionalna egzistirajuceg objekta. Istinita egzistencija cak pretpostavlja intencionalnu egzistenciju. Suprotno ovim solucijama Huserlovo pitanje jest distinkcija izmedu jednostavnog intencionalnog ili imanentnog objekta I istinski egzistentnog objekta argumentirajuci da se objekti ne mogu razdijeliti u dvije klase, dakle, od kojih su neki istinski egzistentni dok drugi egzistiraju u smislu jednostavne intencionalnosti. Postoje radije dvije vrste istog objekta. Izricaj “objekt” I “aktualni egzistirajuci objekt” potpuno su isti. Stoga Huserl zakljucuje: sto esencijalno pripada predodzbi jest njeno znacenje, Bedutung, dok relacije objekta , gegenstandlishe Beziehung, jesu tocke medurelacija istine ili sudenja Wahrheits, Urteilszusammenhange. Sadrzaj, Inhalt, predodzbe nije jedan “imanentan” objekt kao slika na primjer nego upravo samo njeno znacenje. Istina kao korespodencija znacenja I objekta mora biti razumjena kao koincidencija, Deckung, znacenja I njegove pune intuicije.

Huserlov rad na Brentanovoj deskriptivnoj psihologiji tijekom ovog perioda koncentrira se na probleme predodzbe. Negdje oko 1893 on razmatra psihicke akte slijedeci Brentana I Stumpfa kao one koji imaju sadzaj ili objekt. Ali on jos ne razmatra problem intencionalnosti u onom smislu u kojem se ovaj pojam pojavljuje kasnije. U centru njegove paznje je distinkcija izmedu dvije vrste predodzbi: intuitivne I reprezentirajuce. Tu razliku nisu poznavali Brentano ili Stumpf na primjer. Huserl se jos uvijek ovdje drzi Brentanova vjerovanja da je sadzaj intuitivnog akta imanentan ili realan dio samog akta. Predodzbeni akt koji poentira jedan objekt sa distancije, kroz drugi objekt, pretpostavlja intuitivni akt. Mi se odmicemo od sadrzaja akta objekta samog koji je aktualno prezentiran prije nas. Specifican mod svijesti koja karakterizira predodzbene akte Huserl zove Meinen ili intendirano. U tekstu iz 1893 specijalno u svezi sa predodzbenim aktima Huserl dolazi do koncepta intencije. Ali on ide do toga da kaze da je intencija “tenticki interes” direktno prema sadrzaju koji nije dat. U ovom slucaju Huserl stoji pod uticajem Herberta. Nesto kasnije u kontekstu rasprave sa Towardowskim on je dosao do koncepta intencionalnosti koji karakterizira oboje, predodzbeni I intuitivni akt.

Huserl je bio okupiran problemima geometrije od 1886 do 1903 I predavanja u Halleu tijekom zimskog semestra 1889/90 ukljucuju predmet geometrije. On je razmisljao o radu koji bi promatrao probleme prostora, takozvanog Raumbuch, a takoder je razmatrao ove probleme u dnevniku koji nosi naziv Tagebuch zum Raumbuch od 13 oktobra 1893 nadalje. U ovom radu on se bavi geometrijskim problemima, idejama Brentana I Stumpfa o prostoru, William Jamesom I njegovom teorijom prostorne percepcije I takoder I nadasve Lippsom I Lotzeom. Huserl razlikuje cetri razlicita koncepta prostora: prostor svakodnevnog zivota sto je predznanstveni prostor, prostor ciste geometrije, prostor primijenjene geometrije I prostor metafizike. Postoji izvjesni poredak u ovoj listi prostora: prva tri rade oko ovog posljenjeg. On takoder razlikuje logicki I psiholoski tretman prostora, psihologijski bitak biva razdiljen u deskriptivni racun sadrzaja ideje prostora, a geneticki racun porijekla ideje prostora. Od ova cetri prostora cak predznanstveni prostor nije u posljednjim konzekvencijama razumljen te je prema tome jedan idealni entitet. Prostor ciste geometrije je logicko konceptualna struktura, produkt idealizacije vidljivog prostora. I ovdje je mjesto koje mozemo pratiti do njegove Krize znanosti. No ovdje vidimo kod Huserla da idealizacija geometrije nije arbitrarna vec utemeljena u samoj prirodi stvari, da je trodimenzionalan Euklidov prostor prostor u striktnom smislu, da geometrija nije kompletno formalizirana kao ostali dio matematike: ona ima reduktibilan kontekstualni karakter. Cak I jednostavna formalna deterinacija ideje manifolda moze producirati Euklidski manifold I Euklidski manifold nije konkretan prostor kao sto trodimenzionalni prostor ne moze biti logicki deduciran nego je jedan empirijski akt. I konacno psihologijsko objasnjenje privilegiranog statusa trodimenzionalnog prostora moguce je u pojmovima kooperacije vizuelnih I motornih senzacija.

Medutim Huserl je I mijenjao svoja stajalista. U pismu Natorpu od 29.marta 1897 on je branio deduktivnu teoriju geometrije koja esencijalno ne treba intuiciju kao sto je takoder branio ideju koncepcije geometrije kao cistog manifolda. Kasnije, takoder u jednom pismu Natorpu on je branio legitimaciju drugih koncepata vremena ukljucujuci I ideju n-dimenzionalnog vremena I u kasnijim manuskriptima notirao da prostor fizike treba biti razumljen cisto logicki I matematicki I moze biti manifold strukturiran razlicito od manifolda ciste geometrije.

Gottingenski period

1901 Husserl je dosao u Gottingen. Negdje koncem 1890tih on je razvio ideju ciste logike. To sto je Huserl odbacio psihiologizam kao teoriju logike nije proizaslo iz uticaja sto ga je na njega ostavio Frege nego vise Iz vlastite promjene filozofske pozocije I filozofije matematike kombinirano sa uticajima Leibniza, Bolzana I Lotzea. On je tako stigao do aksiomatickog razumijevanja matematike. Formalna matematika je sada uzeta kao dio ciste logike. U svojim Selbstanziege Prolegomene iz 1900 Huserl kaze da je on na sebe preuzeo dva zadatka: prvo on je htio razviti ideju ciste logike protivno ideji logike kao umjetnosti, kao Kunstlehre, kao sto je to u slucaju Brentana vec vise kao tehnologiju I kao normativnu znanost. Cista logika je sistem idealnih zakona I teorija koje su utemeljene cisto u smislu idealnih znacenjskih kategorija kao nominalnim znacenjima, propozicionalnim znacenjima I slogistickim strukturama. I drugo, on je formulirao zadatak odbaciti psihologisticke zakone I u tom smislu on je formulirao tezu da epistemoloske I teoretske fundacije logike leze u znacenjima fundamentalnih koncepata logike.

Drugi dio Logickih istrazivanja sadrze sest odijeljenih istrazivanja. Prvi imenom Ekspresija I znacenje razlikuje, sa subjektivne strane, akt ekspresije, znacenja, intendirani akt I znacenje izvrsenje akt I, sa objektivne strane, izmedu njihova sadrzaja ili izmedu ekspresije, njena znacenja I objekta koji referira. Znacenje jest jedan idealan entitet. U ovom svjetlu identiteta znacenja Huserl razmatra “indexicals” cije znacenje je u zavisnosti tko govori I u kojim slucajevima zastupa misljenje da indexicals moze biti zamjenjen “objektivnom” ekspresijom sa idealnim znacenjem. IstrazivanjaII brane tezu da su species univerzalni objekti I jedan nereduktibilni entitet I daje detaljnu elaboraciju I kritiku empiricistickih I nominalistickih teorija apstrakcije. Pozitivni argument sadrzan je u stavu da je aprehenzija univerzalija specifican mod svijesti I ne moze biti reducirana na mod u kojima partikularno jest aprehendirano. Istrazivanja III razvijaju teoriju cjeline I dijela slijedeci Brentanove I Stumpfove distinkcije izmedu zavisnog I nezavisnog objekta, izmedu razlicitih vrsta dijelova I cjelina, izmedu razlicitog smisla zavisnosti I nezavisnosti, separabilnosti I neseparabilnosti, izmedu “materijalnih “zakona” neodvojive esencije I formalnoanalitickih zakona. Svi ovi koncepti I distinkcije drze domen objekta I prema Huserlovoj kasnijoj terminologiji pripadaju formalnoj ontologiji. Sinteticki a priori zakoni pripadaju, medutim, regionalnoj, materijalnoj, ontologiji.

Istrazivanja IV razvijaju ideju ciste gramatike koja sadrzi zakone kombinacija znacenja racunajuci na distinkciju razum, ne-razum I na apriori logicke zakone konzistencije I nekontradikcije. Tema Istrazivanja V jest “intencionalno iskustvo I njegov sadrzaj” . Zapocinjuci sa problemom ideje svijesti intencionalnog iskustva ili akta Huserl razmatra strukturu intencionalnosti uzimajuci u obzir distinkciju izmedu akt-kvalitet I akt-materija izmedu objekta koji je intendiran I objekta koji je jedan akt u totalitetu upravljen I objekta ciji parcijalni akti jesu upravljeni. Akt-materija determinira objektivnu referenciju jednog akta, takoder se zove Sinn akta a nekoliko godina kasnije to je “noema” akta. Ovo istrazivanje takoder ispituje ideju predodzve, Vorstellung I ideju Sachrerhalt kao objektivnog korelata sudenja. Sesto istrazivanje pod naslovom Elementi Fenomenoloske klasifikacije spoznaje razvijaju distinkciju izmedu znacenje-intencija, znacenje-zavrsetak, nesto sto je uzeto prazno a onda intuitivno ucinjeno da bude, I distinkciju izmedu razlicitih stupnjeva dovrsetka I definira istinu kao evidenciju. Poznato je da je Huserl gledao na Logicka istrazivanja kao na rad koji vodi ka fenomenologiji. On je bio zaokupljen faktom unutrasnjeg jedinstva Prolegomene I sesti istrazivanja. Njihova svrha bila je dati metodicki princip korelacionog istrazivanja za koji je a priori objektivnost logicke strukture bila nuzan korak naspram neautenticnih subjektivizacija I relativizacija. U Predgovoru prvom izdanju kao takoder I u mnogim drugim prilikama Huserl je naglasavao da je svrha upravo izvidjeti relacije ili radije korelacije izmedu subjektivnosti I objektivnosti sadrzaja spoznaje. U isto vrijeme Huserl je takoder realizirao da rani rad ima neke manjkavosti I on je to pokusao otkloniti u drugom izdanju. Ovdje su bitna dva momenta: Prvo Huserl je uvidio da je karakterizacija fenomenologije kao deskriptivne znanosti ili psihologije jest uistinu pogresna. Fenomenologija mora biti eideticka znanost, dakle znanost koja uzima u obzir esencijalne strukture svijesti u aktualnoj praksi naspram jedne mozda pogresne impresije da je ovdje rijec o deskriptivnoj psihologiji logickog misljenja. Drugi veliki nedostatak Logickih istrazivanja Huserl je naveo Gottinskim predavanjima o teoriji znacenja 1908 kada je ukazao na razlike izmedu noetickog I noematickog sto ranije nije bilo ucinjeno. I ono sto je narocito vazno to je bila metodoloska ideja fenomenoloske redukcije. Huserl je otkrio redukciju u ljeto 1905 godine. Druge promjene koje su uslijedile u drugom izdanju Logickih istrazivanja koje ukljucuju odbacivanje nekih ranijih pogleda jest razmatranje cistog “Ja” kao porijekla I nuzne referencije cijelog intencionalnog iskustva bez koje referencije ono ne moze egzistirati. Huserl pise:” U meduvremenu ja sam morao uciti naci (cisto “ja”). Cisti ego sada je ego kao aprehendiran u aktualnoj izvedbi intencionalnog akta."”

Tijekom skolske godine 1904/5 Huserl je drzao predavanja pod naslovom Hauptstucke aus der Phanomenologie und Theorie der Erkenntnis. Ova predavanja imala su cetri dijela: percepcija, Meinen, fantazija I slika svijesti I fenomenologija vremena. U tim predavanjima Huserl zapocinje razmatrati vise intelektualne akte ne samo matematicke operacije I logicke akte nego takoder ovdje razmatra I takove akte kao sto su percepcija, memorija, fantazija I slikovna reprezentacija. U ljeto 1905 on pise stranice danas poznate kao Seefelder Blatter u kojima nalazimo prvo stajaliste “redukcije”. Problem noema takoder je implicitno sadrzan u njegovim razmatranjima I sada ovaj problem zadobija na cistoci formulacije. U predavanjima iz sk.g.06/7 o Logici I teoriji spoznaje metod fenomenoloske redukcije je primijenjen prvi puta u svrhu fundiranja pretpostavki znanosti. Koncept “phenomenon” u ovim predavanjima je jos uvijek terminoloski ogranicen na “realno imanentno” sto je realni dio mentalnog zivota koje je distingvirano od intencionalno imanentno sto je dakle korelat mentalnog akta. Cak I 07 godine njegov je interes predominantno akt orijentiran spram hileticke datosti I njihove interpretativne aprehenzije. U Huserlovim istrazivackim manuskriptima iz semptembra 1907 ideja korelacije izmedu noesis I noema pronadena je eksplicitno prvi put. Kasnije je data distinkcija onticke fenomenologije I noeticke fenomenologije. U godini 08 Gottingensko predavanje Urteil und Bedeutung razmatra distinkciju izmedu phanologischer I fenomenoloskog koncepta znacenja kao korelata u smislu korektnosti I napredovanja u zaghaften Halbheiten teoriji znacenja logickih istrazivanja.

Sa danom 25 septembra 1096 Huserl je upisao u svoj dnevnik jednu vaznu notu o efektima detaljnog ispitivanja ideje fenomenologije razuma I da je nuzno razmotriti “fenomenologiju percepcije, fantazije, vremena I stvari.” Svaki od ovih momenata pripada takozvanom pre-predikativnom nivou iskustva koji je nuzno ispitati ako vec radimo na utemeljenju logickog, matematickog I znanstvenog misljenja. Ovaj pojam kao sto znamo razvijan je u radovima Formalna I transcedentalna logika I Iskustvo I sudenje. Predavanja iz 1907 Stvar I Prostor razvijaju ideje koje je Huserl upisao u svoj dnevnik. Uvod u ova predavanja danas je publiciran kao pet predavanja pod naslovom Ideja fenomenologije. U teoriji koju razvija stvar-pojava Dingenscheinung, ima dva nivoa , stvar-shema, Dingschema I pojavno kauzalno vlasnistvo stvari. Poslije 1907 njegov interes se usmjerava na supstancijalnu I kauzalnu realnost od res extensa prema res materialis. Shema ,sto jos uvijek nije stvar sama je analizirana u smislu spacijalne forme, bez supstancijalnosti I kauzalnosti, vrijeme shema I senzorni osjecaji. Sve tri zajedno konstituiraju ono sto huserl zove “phantom”. Kada razmatra problem prostora Huserl uvodi koncepte “vizualnog polja” I “totalnog polja”. Polje treba razumjeti kao dvodimenzionalni fenomenalni manifold koji nije niti trodimenzionalni prostor sam niti plan u tom prostoru. Vazno Huserlovo pitanje jest: Kako ideja trodimenzionalnog prostora izrasta iz ovog fenomenalnog polja? Uzimajuci Bainsovu teoriju da muskularni osjet sadrzi vizije I taktilnost pa prema tome Huserl sugerira da je to kinematicka senzacija razumljena kao svijest aktualne I potencijalne akcije. Ovo je bilo vazno otkrice koje ce kasnije biti razmotreno u okviru problema konstitucije objekta. Huserl razmatra I fantaziju drugacije od Brentana I Stumfa razlikujuci intuitivnu I distingvirajuci je od konceptualne prezentacije. Intuitivni akt nije niti percepcija, Gegenwartigungen, niti fantazija Vergegenwartigungen. Od predavanja iz 04/5 Huserl je odbacio teoriju fantazije kao neke vrste slikovne svijesti. On je takoder odbacio Brentanovo stajaliste da je fantazija-predodzba neka vrsta spoja intuicije I koncepta. Fantazija je sada uzeta kao originalni mod intuicije u kojoj su fantazirani objekti prezentirani. Ali oboje, percepcija I fantazija imaju hileaticki ili osjetni sadrzaj. Ova sadrzaj-interpretacija, Inhalt-Auffassung, je sada primijenjena na sve vrste iskustva. Svako intencionalno iskustvo treba biti interpretirano kao ono koje ima neku signifikaciju. 1909 Huserl pise: “ svijest sadrzi nista drugo do svijest I senzacije su I cak fantazme, svijest.” One nisu sadrzaji, nisu hileaticke datosti. Percepcija je svijest sadasnjosti, fantazija je reproduktivna modificirajuca osadasnjena svijest. Fantazija je modifikacija perceptualne svijesti, ne tek mod svijesti kojoj je nesto “tjelesno”dato. Istrazivanja percepcije I fantazije determinirala su kasnija Huserlova istrazivanja prirode naseg iskustva vremena. Prva predavanja o vremenu Huserl je dao u Gottingenu rano 1905 godine. U Idejama on se poziva na gottingenska preddavanja uvodeci u razmatranje vrijeme-svijest. Brentano je reducirao moment vremena na “primarni sadrzaj”. Huserl pak objasnjava razlike vremenitosti kao razlike u aprehenziji ili interpretaciji. Dva su razvojna momenta bitna u Huserlovom poimanju vremena. Tijekom godina 01/7 on je razumio vrijeme-svijest u pojmovima sadrzaj-aprehenzija shema: svaki mod svijesti, percepcija, memorija I ocekivanja u ovom smislu imaju vlastiti sadrzaj I mod aprehenzije. Sadrzaj u svakom slucaju jest ne-temporalni materijal dok aprehenzija jest ili sada-aprehenzija, proslost-aprehenzija ili buduce-aprehenzija. Svaka faza svijesti sadrzi svo troje: sada,primarnu memoriju I ocekivanje. Ali nakon sto je sadrzaj-aprehenzija shema odbacena svijest je pojmljena metaforicki kao plutanje koje nije u vremenu ali koje je konstitutivni izvor temporalnosti.

Ideen zu einen reinen Phanomenologie und phanomenologische Philosophie pojavile su se 1913. To je bio prvi sistematican publiciran rad koji uzima moto redukcije kojeg je Huserl otkrio 1905. Huserl ovdje ne razmatra unutrasnje vrijeme svijesti. On je ovdje nastavio na problemima sadrzaj-aprehenzija shema, hyle-noesis. Medutim IdeenI prvi su Husserlov publicirani rad koji prezentira redukciju, ideju konstitucije, noema I transcedentalnu subjektivnost. U ovom radu Huserl nikada ne kaze “transcedentalni idealizam” ili “fenomenoloski idealizam” kao neka vrsta idealizma u kojem svijest sama posjeduje apsolutni bitak, svjetski bitak je samo pretpostavljajuci, svijet ima svoje porijeklo u smislu svog vlastitog bitka kroz strukturu svijesti I domen fenomenologije postaje noesis-noema korelacija. Objekti svijeta su konstituirani prosirenjem s one strane noemata. Relacija svijest datog objekta je relacija noema I njeno unutrasnje srediste. Svi ovi momenti razumljeni su kao bitak koji je samo srce epoche koji stavlja sve u poziciju etiteta u svijetu, jedan svijet-istina kao takoder sve naturalisticke interpretacije svijesti ostavljajuci cistu svijest samu kao reziduum ali ne kao drugi region bitka nego radije apsolutni temelj bitka. Radikalna priroda epoche I teze konstitucije nije bila potpuno u smislu punog autorovog zadovoljstva, dijelom zbog udjela koncepta hyle dijelom zbog napustanja teme unutrasnjeg vremena svijesti I takoder indikativnom expozicijom koncepta transcedentalnog ega kao izvora svog znacenja. Ekspozicija epoche u Idejama I kako je Huserl kasnije najavio u svojoj Krizi djeluje pretjerano kartezijanski. Tu je postavljen problem relacije od onog naturalnog ka transcedentalnom. Huserl je pisao u Idejama da je knjigu zamislio u tri dijela. Plan knjige izgleda ovako: I) Opci uvod u fenomenologiju, fundamentalna fenomenoloska razmatranja I analiza ciste svijesti, II)Problem povezan sa relacijom fenomenologije I prirodne znanosti, psihologije I ostalih znanosti I prije svega a priori znanosti , III) Zakljucne diskusije o ideji filozofije utemeljene u fenomenologiji kao uvjetu svekoliko metafizike. Knjiga II bila je pisana 1912 ali nikada nije publicirana za Huserlova zivota vjerojatno zato jer je sada detaljizacija problema konstitucije zaokupljala njegovu paznju. 1913 on je pripremio veliki manuskript Natur und Geist razmatrajuci probleme konstitucije. Analiza konstitucije zauzela je gotovo citavu Knjigu III tako da relacija fenomenologije I znanosti nije nasla mjesto u manuskriptu. Ovaj je manuskript dozivio nekoliko revizija: Edit Steinovu dvije revizije, jednu 1916 a druga 1918 godine. Landgrebeovu reviziju uzeo je Biemel za Husserliana ediciju. Manuskript koji rzamatra relacije fenomenologije I znanosti sada su u Husserliana V. Ideje III uredene od strane Marlie Biemel u stvarnosti su drugi dio manuskripta Ideen II.

I konacno, pri kraju danasnjeg predavanja o historiji Huserlovog ranog perioda ja bih samo nadodao da onda slijedi njegov boravak U Freiburgu. On je tamo dosao u ljeto 1916 I nastavio poducavati do 1928 godine. Ovo je bio period tijekom kojeg je pokusao publicirati temeljne radove iz fenomenologije. U ovim godinama on se bavio problemimma inkorporacije problema povijesti unutar transcedentalne fenomenologije, radikalizacijom transcedentalne fenomenologije u smjeru egologije I kasnije monadologije, problemom intersubjektivnosti, idejom genericke konstuitucije, idejom transcedentalne logike, idejom logike kao pre-predikativnog iskustva, idejama zivot-povijest, problemom mundanog karaktera transcedentalne subjektivnosti I problemom fenomenologije fenomenologije. Evo dragi moji prijatelji to bi za danas bilo sve, a slijedece predavanje slijedi iduce sedmice na ovom istom mjestu. Hvala!

Nota autora: S obzirom na cinjenicu da vojna znanost izuzev tehnicke terminologije ne poznaje zapravo za filozofski vokabular kojeg je takoder moguce primijeniti to nam se cini nuznim uznastojati na novoj izgradnji pojmovnog aparata vojne znanosti koji bi mogao dovoljno jasno I precizno uspostaviti deskripciju njenih nacela I principa. Tako se cini da nova pojmovna gradnja ove znanosti jest daljni zadatak bez kojega nije moguce zamisliti suvremeni napredak u ovom podrucju ljudskoga znanja.