Kako god pogledamo sve što se događa na polju zvanom duhovna razina ili sebe-osvještavanje nailazimo na puno kontradikcija o tom smislu. Vidimo danas da ljudski životi definitivno nisu najradosniji, najnježniji ni najmirniji. Kakav je nečiji  pristup i na kojim se višim principima temelji um viđenje, gledište i svjesnost osobe ovisi o zrelosti i jednostavnosti, bez očekivanja. Značaj svjesnog viđenja ili uvida u duhovnoj praksi jest da vam daje pristup toj ili onoj točki dimenzija gdje fizičko i nefizičko su povezani. Svako  traži balans za unutarnju i vanjsku ravnotežu i zadovoljstvo. Kad je zadovoljstvo unutarnje to zovemo mirom i srećom. To vam dolazi prirodno ukoliko održavate osobnu svjesnu ravnotežu. Uostalom, vaš uspjeh u svijetu zapravo ovisi o tome koliko dobro iskorištavate snagu svoga uma i tijela. Dakle da biste postigli uspjeh, razlučivanje mora biti vaša temeljna unutarnja osobina, koja vodi transformaciji svijesti.

Duhovna evolucija dolazi samo iz iskustva, jer samo iz iskustva koje je protkano znanjem, možete doći do mudrosti.

Svijest je kvaliteta koji je u stanju da prepoznaje drugu i vlastitu samosvjesnost. Svijest je u stanju osjetiti vibracije drugih energija ili substance svega drugoga. Ključno je razumjeti da Svijest ili ono sto većina zove Bog ili život su izrazi za vibracije energije.

Kad smo utemeljeni, bez ego ambicija nema mjesta za maštu ili neozbiljan impuls, tada smo u svemu izvodljivi. Svijet je vrlo jednostavan, a istodobno i vrlo otvoren, jer se vaše nadahnuće temelji na osobnim iskustvima bilo sreće ili razočaranja. Ego je sklon zavodljivom bogaćenju mnogim oblicima duhovnog materijalizma.

Iz duhovnog procesa ne možemo stvoriti moral. Duhovnost je način na koji treba biti, a ne način na koji to treba činiti. Pitanje je ima li kreativnog procesa u smjeru nadilaženja svega što je snaga, dinamika zavodljive iluzije. Obmane su prisutne u mnogo oblika instant obećanja, zavođenja i trgovina moćnim riječima i formulama. Mnogi očekuju riješiti svoje probleme suočavajući se brzim sljedbama i tečajevima koji fino osnažuju ego. Ako stremite i zavodite se vanjskim ponudama i pozivima za duhovno buđenje koja nude oslobađanje od briga i patnje takozvanog željeznog lanca ne shvaćate da je to samo naoko zamjena zlatnim lancem. No svaki lanac zarobljava. Trendovski oblici materijalne duhovnosti su vrlo razgranati, primamljivi i nadasve pogoduju nesvjesnoj osobnosti da još ojača.

Sve dok se nečiji pristup duhovnosti temelji na obogaćivanju ega, onda je to duhovni materijalizam, prije samoubilački, a ne svjesni kreativni proces. Sva obećanja i pozivi koja izvana vam nude i garantiraju iscjeljenje, buđenje za spasenje i čuda, su samo gruba nesvjesna varka. Očekivati instant formulu za prosvjetljenje je upravo ono što očekivanja i jesu. Ono što vam stoji na putu nekog svjesnog pomaka jest što dopuštate imitirati kopije i naredbe nečijeg tuđeg iskustva. Životna energija koju nazivate „ja“ katkad je vrlo sretna, katkad nesretna, katkad spokojna, a katkad nemirna. Ista ta životna energija sposobna je postići sva ta stanja, ima izbor.

Vidjeti se onakvima kakvi jesmo, bez da veličamo bilo svoje vrline, bilo mane je jednostavno način samoprihvaćanja. To ne znači poricati svoje nedostatke ili odustati od napora da ih nadiđemo, iscijelimo. To znači da sami prepoznamo i radimo na svojim nedostacima bez da napadamo druge ili umanjujemo sebe zbog toga što ih imamo. Savjet je da kroz proces učenja naučimo kako kreirati radost za sebe. To ne može nitko umjesto nas samih učiniti. Duhovno poštenje je priznati da je to proces. To je razvoj. On podrazumijeva da se ono sto ne funkcionira zamijeni nečim što funkcionira.

Duhovni materijalizam je vrlo suptilni zavodnik i sigurni put ka  razočaranju. Što više nijansi samozavaravanja otkrijete postajete svjesni i život će postati finiji, inače ostajete i dalje u snovitom postojanju.

Destruktivno je ne upotrijebiti moćna iskustva u svrhu samotranscendencije, već s ciljem samoveličanja, kako bismo se učinili posebnim, važnim ili prosvjetljenim. Mnogo ste puta sebe mogli prigodom nekog dubokog uvida uhvatiti kako ponosno planirate to otkriće predstaviti. To je duhovni materijalizam, sklonost da prionemo uz duhovna iskustva, te ih izopačimo u egocentrične svrhe. Sve izlazi iznutra;  ne izvana.

Dostići razvijeniju svijest o tome da vidljiva realnost nije jedina realnost koja postoji, počinje s razumijevanjem da postoje neka pitanja na koja intelekt jednostavno ne može pronaći odgovore, bar ne u stanju razvoja u kome se nalazi. Tada se sve više koristi intuicija kada treba donesti neku važnu odluku. To se na kraju događa svakome tko traga i onda, kada shvati da je svijet škola, prepuna magičnih trikova.

Izlaz je unutra

Biti na duhovnom putu ponavljajući godinama iste lekcije znači da ni o čemu niste donijeli zaključak, već i dalje tražite. Biti tragač znači da želite znati jer može se tražiti samo kad se ne zna. Ako pretpostavimo da je kraj onaj magičan završetak Bog ili Mukti ili ovo ili ono, onda nema traženja. Ne govorimo ovdje o pukoj promjeni u mentalnom gledištu, već o promjeni u svijesti samoj. Ta promjena  je kompletna i apsolutna, obrat u osnovnom izvoru, kretnja je iznutra prema van. Transformiranoj svijesti sve se čini ne samo novo i različito, već gotovo obrnuto od onog kako je izgledalo običnoj svjesnosti. U uobičajenoj svijesti osoba napreduje polagano, putem postepenih iskustava, od neznanja prema dalekom i često, upitnom znanju. U transformiranoj svijesti vaša početna točka je znanje i ti krećeš od znanja prema mudrosti. Uobičajena svjesnost ne zna stvarnost stvari; ona vidi njihovu ljušturu. No istinska svjesnost je u centru, pri srcu stvarnosti i ima direktnu viziju izvora svih kretanja. Smještena unutar i iznad, ona zna izvor, uzrok i ishod svih stvari i snaga.

Promjena ne mora biti inicijalno finalna i definitivna; ponekad zahtjeva vrijeme da se trajno slegne i postane vaša normalna priroda. Ono što treba shvatiti  jednom kad se promjena dogodi, ona je tu, u biti, jednom i zauvijek; i onda ono što je potrebno je izraziti ju postepeno u detaljima i djelovanju praktičnog života.

Izlaz ili taj obrat promjene je neočekivan. Nešto se otvori unutar vas i odjednom se nađete u novoj dimenziji. Prva manifestacija svjesne svijesti uvijek se čini nenadana, vi ne osjećate da se mijenjate polako i postepeno iz jednog stanja u drugo, osjećate da ste odjednom probuđeni ili nanovo rođeni. Moguće se većina tražitelja upravo toga boje i radije ostaju u svojoj materijalnoj duhovnosti. Osoba koja ste bili prije i biće koje je poslije postalo, nije više isto jer pozicija koju sad imate sa svime i u svemu i u odnosu s time i sa razumijevanjem svega nije ista. Istinska trajna promjena biva u svemu.

Nikakav napor uma ne može vas odvesti u to stanje, jer umom ne možete zamisliti što ono jest i nikakav mentalni opis ne može biti adekvatan. Takva je početna točka integralne transformacije.

Svijet je veoma dobro svjesno planirana, tehnički savršena iluzija.

Samo je potrebno malo više hrabrosti, ništa se neće izgubiti, izgubiti se mogu samo zlatni lanci svjetovnog ropstva.

girija.info