Datum objave: 04.06.2013

Nekoliko godina prije čuvenog 21.12.2012. spontano sam doživio povišeno stanje svijesti usred hodanja ulicom i pritom dobio uvid u eterički obrazac svijeta koji će se s vremenom materijalizirati. Ta nova verzija svijeta je uvelike ljepša od ove trenutne, no prije transformacije još se neke stvari moraju ugoditi. Budućnost planete je ispunjena lakoćom i radošću. Nakon ove direktne spoznaje teško mi je bilo povjerovati u proročanstva koja su govorila o potpunom uništenju svijeta i raznim varijantama holokausta. Katastrofe su se svakako događale u prošlim ciklusima, do te mjere da bi preživjela tek grupica ljudi, ali vjerujem da će u ovim našim vremenima Zemlju, uz određena čišćenja, ipak zadesiti drugačija sudbina.

Često su me pitali što mislim da će dogoditi 21.12.2012. Odgovorio bih da ništa posebno, iako su se energije definitivno bile intenzivirale. Tu su prvenstveno mislili na možebitnu katastrofu, koje, kao što svi znamo, nije bilo, ako ne ubrojimo ovu katastrofu u našoj državi. (Što se odmah mrštite, neću pričati o politici).

Po mojem će osjećaju potreba za ulogama buntovnika postupno jenjavati. Stoga je bitno da odemo korak dalje i raspravimo pitanje identiteta. Sjećam se istinite priče o čovjeku koji se 40 godina skrivao u šumi jer, jadnik, nije znao da je rat odavno završio. Sada su postavljena nova pravila. Rat je na izmaku. Ipak, još se dosta toga treba odraditi jer valja biti ukorak s globalnom energetskom promjenom. A ono što trebamo je prepoznati vlastitu (ego) sjenku i usmjeriti se prvenstveno na sebe i svoje interne probleme.

Identitet je nešto svojstveno egu. Ego je taj koji posjeduje, koji nešto jeste, koji nešto radi i koji pripada. Ego uvijek nešto predstavlja i uspoređuje. Ljudima su jako bitne titule i rijetko koji doktor će prilikom upoznavanja s drugom osobom izostaviti svoju titulu.
Na ovo moje izlaganje bi netko mogao reći "Stari, zabrijao si. Oni su se naradili i naškolovali za svoje postignuće, pa zar bi sada trebali skrivati svoj status i pripadajuće zasluge?".

Svakako da nije grijeh završiti fakultete (dapače!), ali ovdje pričam o zamci u koju nije teško upasti. Vjerujem da su titule, rase, spol, nacionalnost, zanimanja itd. samo uloge ili okviri koji služe kako bi svi mi, iz života u život, usvajali nove lekcije i odrađivali svoje poslanje. Ukoliko ne spoznaš tu istinu tvoja svijest ostaje fokusirana samo na taj jedan mali fragmentirani dio stvarnosti. Dok se ne odrekneš identiteta, ne možeš ni iskusiti osjećaj Velike slike. Prosvjetljenje ili Budnost znači sposobnost viđenja Velike slike. Ovdje svakako pomažu uvidi u prošle živote, jer počinješ shvaćati koliko si uloga odigrao i kako se, na kraju krajeva, ni ne možeš uhvatiti za ništa. Pitaj se što će dogoditi nakon tvog zadnjeg udaha u ovom tijelu? Pitaj se što je to smrt, kamo idemo kasnije? Da li uopće idemo? To je osnovno pitanje svakog duhovnog aspiranta, iza kojeg se skriva strah ili znatiželja. Što drugo bi te i ponukalo na duhovni razvoj?

Dakle, kao prvi korak odabirem odustajanje od identiteta. Ja nisam nitko i ne posjedujem ništa. Istovremeno- ja sam sve i sve mi pripada. (Huh, jedino kroz paradoksalne izjave moguće je, barem djelomično, opisati neke duhovne pojmove i stanja. Paradoks zaobilazi linearno razmišljanje i razbija ograničenost uma).

Identitet je bitan radi praktičnosti. Bilo bi smiješno da se predstavljam na način da kažem "Bok, u ovom životu se zovem Daniel". Ljudi bi pomislili da mi nisu sve daske u glavi na broju. (Istinu govoreći, meni ni nisu sve daske na broju jer
sam se nekoliko puta tako zaista i predstavio).
No važan je taj unutarnji odmak tj. nepoistovjećivanje sa samom ulogom.
Dok god postoji mali Ti, ne možeš doživjeti Velikog sebe. A taj veliki Ja nema nikakve veze sa onim što današnje društvo smatra velikim.

Poniznost je lijek za ego. Po meni, to je primarna lekcija koju ova civilizacija mora usvojiti. To nije poniznost koja poništava tvoju istinsku vrijednost ili glupo klanjanje pred drugima već vlastito neisticanje i minimalna vezanost za išta i ikoga uz istovremenu (još jedan paradoks) sposobnost da se cijeli svijet stavi u srce, poput najvećeg blaga.

Naglasio bih još kako su za iscjeljenje Zemlje i ugađanje na frekvenciju nove stvarnosti bitni:

- što češći boravak u prirodi,
- skromnost,
- jednostavnost i
- toplina srca.

Ženska načela su naš putokaz za kreiranje nove stvarnosti.

Kao pomoć ovom procesu kreirao sam posebno programiran brainwave CD "Grounding & Healing music".

 

Autor: Daniel Postružin
Svi članci autora: http://indigo-svijet.hr/clanci/dnevnik-indigo-djeteta/
Autorova usluga očitanja duše: http://indigo-svijet.hr/proizvodi/usluge/ocitanje-misije-duse/ocitanje-misije-duse-412/