Kurentna antropologija Balkana! XXXXXX Nakon Karadžića, Ćamila Sijarića, Jovana Cvijića, Vere Erlich I drugih koji su prikupljali duhovne komponente balkanskih naroda, zapisa putopisaca I pjesnika mi ne možemo danas reći da nam je etnologija, etnografija I antropologija da su nam dakle tanki I da smo mi sa Balkana zakinuti u antropološkim spoznajama. Mi ne možemo to reći. Međutim ono što nastaje danas kao kurentna roba koja se dobro prodaje na tržištu jeste jedna etnologija koja je daleko , daleko , daleko ispod razine spomenutih nastojanja iz 19 I 20 stoljeća. Dobar primjer za to je knjiga koja je štampana u Zagrebu 2001 godine kojoj je autorica Smiljana Šunde I koja nosi naslov Sutikla, Crkva, legende I običaji u Podgori koja knjiga manje više obrađuje običaje uz smrt i sprovode, pa onda Podgoru I njene Crkve, Crkve I groblja, crkvene svece I tome slično. Ova slika koju dobijamo iz spomenute knjige jedne autorice kojoj ne treba osporiti dobre namjere toliko je bizarna slika prostora Podgore da to nije moguće iskazati riječima. Tako nam se ovdjeka otvara kakovi “podzemni svijet” svakojakih utvara I priviđenja koji su tek u nekoj posljednjoj instanciji etnografske vrijednosti ali bi se za njih teško moglo reći da odgovaraju pravoj antropološkoj slici Podgore. Za Podgoru kao i čitav Balkan vrijedi jedno osnovno pravilo a to je da antropologija svagda mora imati dodira sa potpunim životom ljudi jednoga kraja, da antropologija barata materijalom živih ljudi ili ljudi koji su ostali u sjećanjima porodica a nikako okultnim magijama. Ove okultne magije predmet su interesa drugih istraživača, ponajmanje antropologa. XXXXXX Nešto oko etnogeneze balkanskih naroda s obzirom na njemačke izvore! XXXXXX Ja ne želim posebno raspravljati ovaj problem. Ima jako mnogo Njemaca koji su očevidno daleko upućeniji u ovaj problem da im sve curi pamet na sve strane. Međutim ukoliko pogledate izvore koji su meni dostupni u sažetom obliku preko Interneta onda pod imenom Balkanske antropologije nailazite na Wikipediju na njemačkom jeziku pod naslovom Balkan-Agypter I tu dobijate jedan sažetak osnovnih ideja koje se vezuju za problem etnogenete balkanskih naroda. Prema ovim njemačkim izvorima balkanski narodi su zapravo egipatskoga porijekla I imaju sveze sa invazijama staroga Rima na prostore Egipta u doba prije pojave Isusa Krista pa su unekoliko potomci egipatske soldateske koja je tu bila naseljavana. Prema istim ovim teorijama Srbi kao I ostali narodi na Kosovu na primjer ili općenito na Balkanu također su I Cigani. Da ove tupave I čvornovate njemačke teorije postoje još I danas najbolje svjedoče izvori sa Interneta koji se bestidno štampaju u milijunskim izdanjima. To međutim ne bi bilo toliko sporno da jedan dobar dio Srba u doba vladavine Miloševića također nije prihvatio ovakve stupidarije. U tom svijetlu treba gledati I vladavinu kulta Ozirisa na Balkanu o kojem kultu sam ja već govorio I pisao napominjući da meni nije posve jasno odakle taj kult smrti na Balkanu. Taj je kult smrti I podzemnog svijeta reprezentiran pticom sokola. Međutim danas nakon jedne distancije od nekoliko godina ja sasvim sa velikim pouzdanjem mogu tvrditi pozivajući se baš na njemačke izvore da je ovaj kult kao I čitava ideologija Ozirisa kao I pitanje etnogeneze Balkanskih naroda plod čistih nacističkih izmišljotina I fantazija koje vezujemo za najmračnije periode njemačke povijesti I povijesti toga naroda. XXXXXXX Geografija Balkana! XXXXXXX Isto tako ukoliko gledamo njemačke izore navodno je prvi puta ime Balkan 1808 godine spomenuo berlinski geograf Johan August Zeune. Međutim treba reći da je on ovo ime pozajmio od starih antičkih geografa. Ovaj region I prema Zeuneu obuhvaća slovenske Alpe koje zajedno dijele na Balkanu Slovenija a na Apeninima Italija I označavaju visoko srednje gorje Alpskoga masiva u Europi. 1893 godine također prema njemačkim izvorima geograf Theobald Fischer je za balkansko gorje precizirao da je riječ o jugoistočnom europsko gorju. Kod nas na Balkanu mi kažemo za ovo gorje da je mlađe nabrano gorje Dinarida. Za ovo mlađe nabrano gorje važno je spomenuti da je kamen od kojeg je sačinjen čiste bijele boje za razliku na primjer od takvih starih kontinenata koji imaju kamen crvene I tamno smeđe boje kao što je to slučaj sa Australijom. Ovim pojmom Balkana Nijemci I danas naravno misle na prostore jugoistočne Europe koji su južno od granice sa Austrijom koju karakterizira zajedno sa Njemačkom na sjeveru njemački jezik i germansko etničko porijeklo. Isto tako ovim pojmom se I danas kod Njemaca naglašava da je riječ o prostoru kojeg karakterizira rusko-turska komponenta mada mi ne znamo baš po kojoj se znanosti došlo do takovih uvida . Vjerojatno prema Deutchewischenshaft. Za dojčevisenšaft karakteristično je obilje gluposti a mnogi I danas znaju o kakovim je glupostima riječ. U novije vrijeme do dana današnjeg- kao što najbolje pokazuje primjer nedavnog posjeta Balkanu I Sarajevu Potpredsjednika USA- pravi se razlikovanje takozvanog Istočnog od Zapadnog Balkana. Ovu podjelu prvi je izvio francuski geograf von Paul Vidal de la Blache koji je živio od 1845 do 1918 godine. Međutim ako se pažljivo pogleda ova podjela onda se vidi da Vidalovom teorijom ne vlada geografija jer je ovaj prostor geografski prilično jedinstven sve tamo do Krete nego nacionalna I vjerska različitost prostora pa je za Istočni Balkan kojem su pripisane posebne geografske specifičnosti podrazumijevani Pravoslavni vjerski sadržaj srpskoga, makedonskoga I grčkoga naroda dok je za Zapadni Balkan kojem su također neopravdano date posebne geografske specifičnosti podrazumjevani latinizam I katolicizam Hrvatske I Slovenije. Da su ovdje prije svega carevali kriteriji vjerske različitosti a ne geografske specifičnosti to je očigledno već na prvi korak. Tako je I kod Vidala u 19 stoljeću kao I kod Potpredsjednika USA u 21 stoljeću prije svega rezidualno ostala ideja podjele Balkana iz vremena trećeg stoljeća nove ere kada je ovaj prostor dijelila demarkaciona linija razdvajanja dva carstva: Istočnog I Zapadnog rimskoga carstva. Jedan dokaz! XXXXXXX Da su stari Iliri egipatskoga porijekla postojali bi također I drugi egipatski kultovi a ne samo kult Ozirisa. Kult Ozirisa je dobrim djelom kako se nadaje uveden na Balkan dugim stoljećima misionarenja Katoličke Crkve kod koje su najvjerojatnije najviše učešća imali upravo njemački misionari. XXXXXXXX U čemu se sastoji najveća razlika britanskog od slavenskoga karaktera? XXXXXXXX Pa slavenski faktor je u bitnome egalitaran. Odatle toliko snažna socijalistička ideja koja je proklamirala jednakost I bratstvo među narodima. Iz čega izvire ta egalitarnost? Pa ona izvire iz realnosti slavenskoga socijalnoga I političkoga života kojeg je možda najbolje opisao u Rusa Dostojevski. Kaže se da je Dostojevski religiozan pisac I u bitnome je to točno ali se često smeće sa uma da su krajnje konzekvencije njegove literature upravo bojni poklik socijalizma. Najbolje je taj problem Dostojevski dotakao u romanu Braća Karamazovi I to ne toliko direktnim raspravama o socijalizmu koje je on dobro poznavao a jednim dijelom I prezentirao u tom romanu koliko postavljanjem pitanja o socijalnoj stvarnosti ruskog društva I ruskog carističkoga poretka. Ja bih ovdjeka samo upozorio na razgovor braće Ivana I Aljoše o tome dali postoji Bog: Ivan pita svoga brata Aljošu: “Reci mi brate da li postoji Bog ukoliko vlastelin pušta pse da rastrgnu dijete pred očima njegove vlastite majke? Da li onda postoji Bog?!” U jednoj krajnoj metafizičkoj slici koja se provlači kroz cijeli roman Aljošin odgovor je: “Kada Boga ne bi bilo sve bi bilo dozvoljeno!” I sa time se svi slažemo. Odatle je naravno mali korak bio kako je to kod Mereškovskog čini mi se da se socijalizam proglasi konačnom solucijom za rusko društvo I novom vjerom prema kojoj je zagarantirana sloboda I jednakost svih I to ne samo pred Bogom nego I pred državom. Prema tome reći da je Dostojevski religiozan pisac nije dovoljno. Potrebno je dakako upozoriti na konzekvencije toga religioznoga stava. Stoga nije slučajno da I danas kod dobrog dijela ruske omladine religiozna ideja Dostojevskoga paralelno živi zajedno sa idejama socijalizma, slobode, bratstva I jednakosti ljudi. Sasvim drugačije ta stvar stoji kod britanskoga faktora koji je tu svoju prirodnu jednakost izgubio u dugom historijskom slijedu napuštanja rodovske plemenske zajednice I raslojavanjem keltskoga sela, dakle, u jednom procesu koji je trajao stoljećima do tamo negdje 6 ili 7 stoljeća nove ere. Prema tome ova prirođena nejednakost koja je postala takoreći “druga priroda” o kojoj se danas jako mnogo govori pa je se čak I matematički dokazuje takozvanom matematikom nejednakosti realnost je britanskoga subjekta već skoro dvije tisuće godina. I sada pokušati jednu egalitarnu zajednicu svoditi na proste jednačine znači zapravo čitav slavenski korpus baciti dvije tisuće godina unatrag I čekati jedno dvije tisuće godina da stvari poteknu na takozvani “prirodan način”. A to je nemoguće! XXXXXX Žene u okviru britanskoga subjekta I s obzirom na socijalističku praksu! XXXXXX Pa u okviru subjekta žene su svakako jako daleko otišle. Njih danas ima u bankama, za volanima autobusa I mostovima brodova, gotovo cijela medicina jeste u njihovim rukama, njih ima u upravi, one su pisci, pjesnici, režiseri, operne pjevačice itd.itd. Međutim to im ne dozvoljava da uobražavaju. U našoj socijalističkoj praksi na Istoku položaj žena je bio I još uvijek jeste ,rekao bih tako, sasvim drugačiji. One su prije svega borci koji podjednako sa muškarcima dijele vojničke rovove, one su zajedno sa njima na frontovima, u bunkerima, sa bombama, u zrakoplovima, u komandama itd.itd. U doba mira one isto tako mogu biti komandanti u porodicama, na hidrocentralama, u tvornicama, u livnicama, na univerzitetima, na televiziji, u kulturi itd.itd. Prema tome postoji prilična razlika u socijalnom položaju žene kod nas u bivsim socijalističkim zemljama I ovdjeka na Zapadu. To našim ženama omogućuje stanovitu veću ozbiljnost u prosuđivanju I donošenju odluka koje su kod nas svagda sudbinske. A to se vidi iz naših lica I bora naših majki I naših baki koje se već tisučljećima bore oko jednog takvog elementarnog prava kao što je pravo na život. XXXXXXX Neka pitanja takozvanih privatizacija ( jedno kratko razmisljanje) XXXXXXX Pretpostavimo da je rijec o drzavnoj kompaniji koja ostvaruje dobit. U procesu "razdrzavljanja" kapitala ova je kompanija putem dionica postala privatno vlasnistvo. Odatle slijedi da bi mehanizam jednog moguceg kapitalizma sa kojim ima smisla racunati bio taj da se dionicari oporezuju s obzirom na njihovo ucesce u kapitalu. Tako bi bila oporezivana dobit koja bi se dijelila na drzavnu i privatnu.U tom smislu postojala bi " dva vlasnika" nad dobiti kompanije.Sredstva za proizvodnju bila bi dakle privatna isto tako kao sto bi i amortizacija bila privatna kao i pitanje raspodjele dobiti. U konacnoj fazi dobit bi se dijelila izmedu drzave i privatnog poduzetnika. Akumulacija kapitala u rukama drzave mogla bi kasnije posluziti za otkup te iste kompanije odnosno sredstava za proizvodnju. Ja bih ovaj proces nazvao "postkejnezijanskim periodom". XXXXXXX Uposljavanje nezaposlenih mladih radnika u modelu 6satnog radnog vremena ( jedno kratko razmisljanje) XXXXXXX Nema nikakove sumnje da je pitanje nezaposlenosti mlade i najmlade generacije goruce pitanje suvremenoga vremena. Ova cifra sigurno za mnoge predstavlja vise od 10% koliko se predvida da je optimum rezervne armije rada. Ova situacija je rijesiva na nacin prelaska sa 8satnog na 6satni radni dan i uvodenjem cetvrte smjene radnika. Ukoliko je tvornica imala uposlenih 100 radnika u jednoj smjeni to je u 8satnom modelu predstavljalo posao za 300 radnika. Medutim ukoliko bi se uvela i cetvrta smjena i ukoliko bi cetri smjene trajala po 6 sati to bi predstavljalo zaposlenje za 400 radnika. Prema Marxovim uvidima smanjenje radnoga vremena istovremeno znaci intenzifikaciju ljudskoga rada, kao sto je to on objasnio u Prvom tomu Kapitala, a odatle isti ili veci visak vrijednosti . Ova potreba nastaje i kod uvodenja novih tehnologija kada one multipliciraju ljudski rad. Prema tome , moguce je rijesiti toliku nezaposlenost u Hrvatskoj samo je potrebno malo dobre volje i malo fleksibilnijega stajalista prema mladim ljudima. XXXXXXXXX zlatan gavrilovic kovac