Ivan Kuvačić

Ja sa njim nisam imao mnogo kontakata , ne vise nego ostali studenti mada sam ga jako dobro poznavao kao I sve njih I sva njihova djela. Na ispitu on bijase rezerviran mada se osjecao kao covjek koji ovoga nije uspio preveslati kao sto su to radili sa generacijama studenata. I on meni postavi pitanje o Fromu a ja mu kazem da se ja sa Fromom ne slazem vec da imam pozitivno misljenje o Reichu koji je takoder veoma znacajan znanstvenik I psihoanaliticar. Jer ja sam vec daleko bio odmakao od pocetnih razmisljanja o Fromu kojeg I dan danas jako cijenim ali uzimam u obzir I poznati disput sa Reichom I njemu dajem prvenstvo. On je bio jako iznenaden I konacno me ipak pusti sa ocjenom “dobar”. Medutim, kako je on dijelio istu sobu sa kolegom Suvarem to je iznad njegove glave na policama sa knjigama takoder bilo I primjeraka mojih “Pitanja” koje je Suvar tu donio I tu pohranio kao vidan primjer jednog svoga studenta koji se tako bavio sociologijom da je stekao popularnost I naklonost velike vecine sto se ne bi moglo reci za mnoge velike nase sociologe od glasa. I uopce kolega Suvar je znao cijeniti moj rad tako da je I broj mojih “Pitanja” o religiji I mladima javno prikazao I pohvalio pred svim studentima sociologije I to kod nekih izazva veliku zavist prema meni. Ja sam drzao Kuvacica osrednjim sociologom iz prostog razloga sto je on vjerovao da takozvana mala privreda moze gurnuti drustvo naprijed pa sam ja to I nazvao sociologijom male privrede, a isto sam tako mislio da je on u neku ruku nekrofil jer je jednu svoju knjigu posvetio svom pokojnom ocu Jeri docim knjige treba posvecivati ne mrtvima nego zivima. Razlozi te nekrofilije mozda leze I u sudbini njegovog rodnog sela Kuvacici koje strada u Drugom svjetskom ratu od ruke cetnika tako da bude 200 pobijenih mjestana od hordi koje su iz Kninske krajine upali u podrucje Dalmatinske zagore I uopce ta I takva historijska svijest duboko zivljase u mnogih nasih seljaka pa I u njemu jer se on nikada ne oslobodi svojih Kuvacica po uzoru na pjesme Jure Kastelana: “U mome selu ima puno jablana” I po uzoru na poeziju Ivana Gorana Kovacica:”Siri se miris paljevine sa zgarista moga sela”. A bijase I dugogodisnji zatocenik Golog Otoka zbog iskazane vjere Staljinu tako da njegov liberalizam bijase u neku ruku opravdanje za grijehe mladosti kojih se on nikada ne oslobodi ali, zahvaljujuci Praxisu I aktivnosti nase znanosti na medunarodnom planu , stekne takva velika prijateljstva kao sa Kurtom Wolfom na primjer I sa mnogim americkim uglednim sociolozima mada on sa njima nije dijelio isto misljenje I poglede jer to su ipak dva posve razlicita svijeta, priznali mi to sebi ili ne ,koji se mozda samo jos dodiruju na rubovima. Ja sam sa ovim Wolfom pokusao napraviti razgovor ali to bijase lose izvedeno te ja odustanem od objavljivanja a Wolf unaprijed upozoren od nasih stanovitih ljudi da bi mozda to mogli biti rezimski ljudi, staljinisti I tome slicno izvede svoje objekcije prilicno lose te sve propade mada sam imao najbolje namjere. A da je tome bilo tako pokazuje jedan moment u nasem razgovoru kada on na kraju naseg relativno kratkog druzenja zatrazi nasa imena te ih sve pomno ubiljezi na jedan komad papira. Jer oni su se prezentirali javnosti I svijetu kao u najmanju ruku oslobodioci a mnogi nasjedase naivno na te floskule tako da strada zapravo najnemocniji a u ovom slucaju to bijah ja I moja novina.

Dr. Zlatan Gavrilovic Kovac