asurya nama te loka
andhena tamasavrtdh
tams te pretyabhigaććhanti
ye ke ćatma-hano janah

asuryah - namijenjeni asurama; nama - poznati po imenu; te – ti; lokah - planeti; andhena - neznanjem; tamasa - tamom; avrtah - prekriveni; tan - ti planeti; te - oni; pretya - nakon smrti; abhigaććhanti - odlaze na; ye - bilo tko; ke - svatko; ća - i; atmahanah - ubojice duše; janah - osobe.

Ubojica duše¹, ma tko bio, mora otići na planete poznate kao svjetovi nevjernika, pune tame i neznanja.

KOMENTAR: Ljudski se život razlikuje od životinjskoga po svojim velikim odgovornostima. Osobe svjesne tih odgovornosti, koje u tom duhu i djeluju, nazivaju se sure (božanske osobe), a oni koji zanemaruju te odgovornosti ili o njima ne znaju ništa nazivaju se asure (demoni). U cijelom svemiru postoje samo te dvije vrste ljudskih bića. U Rig Vedi je rečeno da sure uvijek teže lotosnim stopalima Svevišnjega Gospodina Višnua i djeluju u skladu s tom težnjom. Njihov je put obasjan poput sunčeve staze.

Inteligentna ljudska bića moraju uvijek imati na umu da su taj tjelesni oblik dobila nakon mnogih milijuna godina evolucije kroz krug kojim se seli duša. Materijalni se svijet uspoređuje s oceanom, a ljudsko tijelo s čvrstom lađom, posebno građenom za prelazak preko oceana. Vedski spisi i aćarye (sveti učitelji) uspoređuju se s iskusnim lađarima, a pogodnosti koje pruža ljudsko tijelo s povoljnim vjetrovima koji pomažu lađi da mirno plovi do željenog odredišta. Ako čovjek, uza sve te pogodnosti, svoj život ne iskoristi u potpunosti za samospoznaju, mora se smatrati ubojicom duše (atma-ha). Šri Išopanišada jasno upozorava da je ubojici duše suđena je patnja i ulazak u najtamniji predio neznanja.

Svinjama, psima, devama ili magarcima njihove su potrebe jednako važne kao nama naše, ali problemi tih životinja rješavaju se isključivo u prljavim i neugodnim uvjetima. Ljudskom su biću po zakonima prirode pružene sve pogodnosti za udoban život, jer je ljudski oblik života važniji i dragocjeniji od životinjskoga. Zašto su čovjeku pružene bolje pogodnosti za život nego svinji i drugim životinjama? Zašto se vladinom službeniku na visokom položaju pružaju bolje pogodnosti nego običnome činovniku? Zato što službenik obavlja odgovorniju dužnost. Slično tomu, dužnosti koje ljudska bića obavljaju važnije su od dužnosti životinja koje se uvijek bave uglavnom jedenjem. Međutim, suvremena civilizacija koja ubija dušu, samo je povećala problem „praznoga želuca". Kad pristupimo uglađenoj životinji u liku suvremenoga civiliziranog čovjeka i pokušamo u njoj probuditi interes za samospoznaju, ona kaže kako samo želi raditi da zadovolji svoj želudac i da gladnome čovjeku ne treba samospoznaja. Međutim, zakoni prirode tako su okrutni da čovjeku uvijek prijeti nezaposlenost, unatoč tomu što poriče potrebu za samospoznajom na uštrb spremnosti da teškim radom napuni želudac.

Ljudski oblik života nije nam dat za težak rad, kakav obavljaju magarci, psi i svinje, već za dostizanje najvišega savršenstva života. Ako zanemarimo samospoznaju, zakoni prirode prisilit će nas na težak rad, iako to ne želimo. Ljudska bića u ovome dobu prisiljena su naporno raditi poput magaraca i volova koji vuku kola. Ova strofa Šri Išopanišade opisuje neke predjele u koje se asure šalju na rad. Ako čovjek ne ispuni svoje dužnosti u ljudskome obliku života, bit će prisiljen da ode na planete zvane asurya i da se rodi u degradiranoj vrsti života kako bi teško radio u neznanju i tami.

U Bhagavad-giti (6.41-43) rečeno je da će se onaj tko prihvati put samospoznaje, ali tko unatoč iskrenom nastojanju da shvati svoj odnos s Bogom ne dovrši taj proces, imati prilike roditi u obitelji duhovno naprednih brahmana² ili obitelji trgovačke zajednice. To znači da se onome tko ne uspije dostići samospoznaju u sljedećem životu pruža bolja prilika, jer su njegova nastojanja u ovom životu bila iskrena. Ako se čak i onome tko padne pruža prilika da se rodi u uglednoj obitelji visoka roda, teško je zamisliti položaj onoga tko je postigao uspjeh. Zahvaljujući samom nastojanju da spozna Boga, čovjeku je zajamčeno rođenje u bogatoj ili plemenitoj obitelji. Međutim, onaj tko je suviše materijalističan, tko i ne pokušava spoznati Boga, tko želi biti prekriven iluzijom i tko je vezan za materijalno uživanje, mora otići u najtamnije predjele pakla. To je potvrđeno u svim vedskim spisima. Takvi asure materijalisti katkad glume religioznost, ali njihov krajnji cilj je materijalno blagostanje. Bhagavad-gita (16.17-18) ih osuđuje, nazivajući ih atma-sambhavitom, što znači da se njihova veličina temelji na prijevarama, a moć na glasovima neukih i vlastitom materijalnom bogatstvu. Takvi asure, koji nemaju znanja o jastvu i Gospodinovim pravu vlasništva nad svime što postoji, sigurno će otići u najtamnije predjele.