Osamnaesta mantra

agne naya supatha raye asman
višvani deva vayunani vidvan
yuyodhy asmaj juhuranam eno
bhuyištham te nama-uktim vidhema

O, moj Gospodine, silni kao vatra, o, svemoćni, odajem Ti sad sve štovanje, padajući na zemlju pred Tvoja stopala. O, Gospodine moj, molim Te, vodi me pravim putem kako bih Te dostigao. Ti znaš što sam sve činio u prošlosti i zato me, molim Te, oslobodi posljedica mojih prošlih grijeha, tako da mogu nesmetano napredovati.

KOMENTAR: Predajući se Gospodinu i moleći Ga za bezuzročnu
milost, bhakta može napredovati na putu potpune samospoznaje. Gospodin je oslovljen kao vatra, jer može sve spaliti u pepeo, uključujući i grijehe predane duše. Kao što je opisano u prethodnim mantrama, pravi ili krajnji vid Apsoluta je Svevišnji Gospodin, a Njegov neosobni aspekt, brahmajyoti, blistavi je sjaj koji Mu prekriva lice. Koristoljubive djelatnosti, ili put samospoznaje zvan karma-kanda, najniži je stadij pri tom nastojanju. Čim takve djelatnosti neznatno odstupe od propisanih načela Veda, pretvaraju se u vikarmu (grešne djelatnosti), djelatnosti oprečne interesima onoga tko ih čini. Obmanuto živo biće djeluje tako samo radi ugađanja osjetilima, pa vikarma postaje zapreka na putu samospoznaje.
Samospoznaja je moguća jedino u ljudskom obliku života. Od 8 400 000 vrsta života, ljudski oblik koji se odlikuje brahmanskom kulturom predstavlja jedinu priliku za stjecanje znanja o transcendenciji. Brahmanska kultura obuhvaća istinoljubivost, vladanje osjetilima, toleranciju, jednostavnost, potpuno znanje i potpunu vjeru u Boga. Visoki rod ne služi tomu da čovjek bude na njega ponosan. Kao što se sinu liječnika pruža prilika da i sam postane liječnik, sinu brahmane pruža se prilika da postane brahmana. Međutim, to pravo stečeno rođenjem nije sve, jer on mora sam razviti odlike brahmane. Čim postane ponosan što se rodio u obitelji brahmane, pa zanemari razvijanje popratnih odlika, degradira se i pada s puta samospoznaje. Tako upropaštava priliku da ostvari svoju misiju u ljudskom obliku života.
U Bhagavad-giti (6.41-42), Gospodin nas uvjerava da duše koje su pale s puta samospoznaje, dobiju priliku da se poprave tako što se rode u obitelji dobrih brahmana ili u obitelji bogatih trgovaca. To rođenje pruža veće mogućnosti za samospoznaju. Ako zbog iluzije pojedinac zloupotrijebi takvo rođenje, gubi povoljnu priliku koju mu u ljudskom životu pruža Gospodin.
Kad se pridržava propisanih načela, pojedinac se uzdiže s razine koristoljubivoga djelovanja na razinu transcendentalnoga znanja. Nakon što je mnoge živote njegovao transcendentalno znanje, postaje savršen kad se preda Gospodinu. To je uobičajeni put. Međutim, onaj tko se preda na samom početku, kao što je preporučeno u ovoj mantri, odmah nadilazi sve pripremne stadije, prihvaćajući duh predanosti. U Bhagavad-giti (18.66) rečeno je da Gospodin odmah preuzima brigu o takvoj predanoj duši i oslobađa je posljedica njezinih grešnih djela.
Gospodin može učiniti da se čovjek rođen u obitelji brahmane degradira na položaj niskoga čovjeka koji jede pse, a čovjeka koji jede pse može uzdići na položaj viši od položaja brahmane, jednostavno na temelju predanog služenja. Svemogući Gospodin prebiva u svakom srcu, pa može Svoje iskrene bhakte voditi pravim putem. Takve smjernice daje posebno bhakti, čak i ako bhakta želi nešto drugo. Što se tiče drugih, Bog njihove postupke odobrava samo na njihov vlastiti rizik. Međutim, Gospodin bhakte upućuje na takav način da nikad ne djeluju pogrešno.
Griješiti je ljudski. Uvjetovana duša vrlo često čini pogreške i jedina mjera koju može poduzeti protiv takvih nenamjernih grijeha je da se preda Gospodinu kako bi pod Njegovim vodstvom izbjegla takve zamke. Gospodin preuzima brigu o potpuno predanim dušama. Stoga se svi problemi rješavaju predavanjem Gospodinu i djelovanjem u skladu s Njegovim uputama. Iskreni bhakta prima takve upute na dva načina: jedan je preko svetaca, spisa i duhovnoga učitelja, a drugi preko samoga Gospodina koji prebiva u svakom srcu. Tako je bhakta, potpuno prosvijećen vedskim znanjem, zaštićen u svakome pogledu.
Vedsko znanje je transcendentalno i ne može se shvatiti svjetovnim obrazovnim metodama. Vedske se mantre mogu shvatiti samo milošću Gospodina i duhovnoga učitelja (yasya deve para bhaktir yatha deve tatha gurau). Ako netko stane pod okrilje vjerodostojna duhovnog učitelja, smatra se da je stekao Gospodinovu milost. Gospodin se pred bhaktom pojavljuje kao duhovni učitelj. Duhovni učitelj, vedski spisi i sam Gospodin vode bhaktu, dajući mu snagu. Zato ne postoji mogućnost da bhakta ponovno padne u blato materijalne iluzije. Zaštićen sa svih strana, sigurno će dostići krajnji cilj savršenstva.
Slušanje i pjevanje o Gospodinovim slavama duhovno je djelo koje ne stvara karmu. Gospodin želi da svatko sluša i pjeva o Njegovim slavama, jer je dobronamjernik svih živih bića. Kad sluša i pjeva o Gospodinovim slavama, osoba se pročišćava od svega nepoželjnog i svoju ljubav posvećuje Gospodinu. U tom stadiju, razvija odlike brahmane, a utjecaj nižih odlika prirode (strasti i neznanja) u cijelosti nestaje. Zahvaljujući predanom služenju, bhakta postaje potpuno prosvijećen te spoznaje Gospodina i put koji vodi k Njemu.

   Tako se završavaju Bhaktivedantina komentari Šri Išopanišade,
znanja koje čovjeka približava Svevišnjoj Božanskoj Osobi, Krišni.