Dvanaesta mantra

andham tamah pravišanti
ye 'sambhutim upasate
tato bhuya iva te tamo
ya u sambhutyam ratah

andham - neznanje; tamah - tamu; pravišanti - ulaze u; ye - oni koji; asambhutim - polubogove; upasate - obožavaju; tatah - od toga; bhuyah - još više; iva - takvu; te - oni; tamah - tamu; ye - koji; u - također; sambhutyam - Apsolutom; ratah - zaokupljeni.

U najtamniji predio neznanja odlaze obožavatelji polubogova¹, a još više obožavatelji neosobnoga Apsoluta².

KOMENTAR: Sanskrtska riječ asambhuti odnosi se na one čiji bitak nije neovisan. Sambhuti je Apsolutan Svevišnji Gospodin koji je apsolutno neovisan. U Bhagavad-giti (10.2), Apsolutan Svevišnji Gospodin, Šri Krišna, izjavljuje:

na me viduh sura-ganah
prabhavam na maharšayah
aham adir hi devanam
maharšinam ća sarvašah

„Ni mnoštvo polubogova ni veliki mudraci ne znaju Moje porijeklo ili obilje, jer sam u svakom pogledu izvor polubogova i mudraca." Krišna je izvor svih moći polubogova, velikih mudraca i mistika. Premda su obdareni velikim moćima, one su ograničene, pa teško shvaćaju kako se Krišna osobno pojavljuje Svojom unutarnjom moći u obliku čovjeka.

Umni spekulanti ne znaju da je Apsolutan Svevišnji Gospodin Krišna, da je neosobni Brahman blistavi sjaj Krišnina transcendentalnog tijela, a da je Paramatma, Nadduša³, Krišnina sveprožimajuća potpuna ekspanzija. Ne znaju da Krišna ima Svoj vječni oblik s transcendentalnim odlikama vječnoga blaženstva i znanja. Ovisni polubogovi i veliki mudraci pogrešno zaključuju da je Krišna moćni polubog, a sjaj Brahmana Apsolutna Istina. Samo Krišnini bhakte spoznaju da je On Apsolutna Osoba i da sve izvire iz Njega, jer Mu se predaju i neokaljano su Mu predani. Takvi bhakte neprekidno s ljubavlju služe Krišnu, porijeklo svega.

U Bhagavad-giti (7.20, 7.23) rečeno je da samo neinteligentni, zbunjeni ljudi, vođeni snažnom željom za ugađanjem osjetilima, obožavaju polubogove radi privremenoga ublažavanja privremenih problema. Zaplevši se u materijalni život, živo se biće mora potpuno osloboditi materijalne vezanosti kako bi dostiglo trajno oslobođenje na duhovnoj razini vječnog života, blaženstva i znanja. Šri Išopanišada nas stoga poučava da ne težimo privremeno ublažiti svoje poteškoće obožavajući ovisne polubogove koji mogu pružiti samo privremenu dobrobit. Moramo obožavati Apsolutnoga Svevišnjega Gospodina, Krišnu, koji sve privlači i koji nam može podariti potpuno oslobođenje od materijalne vezanosti tako da nas povede kući, Bogu.

U Bhagavad-giti (7.23) rečeno je da obožavatelji polubogova mogu otići na planete polubogova. Obožavatelji mjeseca mogu otići na mjesec, a obožavatelji sunca na sunce. Suvremeni znanstvenici pokušavaju otići na mjesec svemirskim brodom, ali takav pokušaj nije nov. Ljudska bića, sa svojom naprednom svjesnošću, prirodno su sklona međuplanetarnim putovanjima i žele otići na druge planete: to čine svemirskim brodovima, mističkim moćima ili obožavanjem polubogova. U vedskim spisima rečeno je da osoba može dostići druge planete na bilo koji od ova tri načina, ali najuobičajeniji način je obožavanje vladajućega poluboga određenoga planeta. Na taj način čovjek može otići na mjesec, sunce ili čak Brahmaloku, najviši planet u ovome svemiru. Međutim, svi planeti u materijalnom svemiru privremena su prebivališta. Jedini vječni planeti su Vaikunthaloke na duhovnom nebu, gdje vlada sam Svevišnji Gospodin. Gospodin Krišna kaže u Bhagavad-giti (8.16):

a-brahma-bhuvanal lokah
punar avartino 'rjuna
mam upetya tu kaunteya
punar janma na vidyate

„Svi planeti u materijalnom svijetu, od najvišega do najnižega, mjesta su patnje na kojima se odvija uzastopno rađanje i umiranje, ali onaj tko dostigne Moje prebivalište, o Kuntin sine, nikada se više ne rađa."

Šri Išopanišada ističe da obožavatelji polubogova, koji dostignu njihove materijalne planete, ostaju u najtamnijem predjelu svemira. Cijeli svemir je prekriven ogromnim materijalnim elementima i nalik je na kokos do polovice ispunjen vodom. Budući da je prekrivač svemira nepropusan, u svemiru vlada gusta tama, pa ga moraju osvjetljavati sunce i mjesec. Izvan svemira nalazi se beskrajno prostranstvo brahmajyotija⁴, ispunjeno Vaikunthalokama⁵. Najviši planet u brahmajyotiju je Krišnaloka, ili Goloka Vrndavana, na kojoj prebiva Svevišnja Božanska Osoba, Šri Krišna. Gospodin Krišna nikad ne napušta Krišnaloku. Iako boravi tamo sa Svojim vječnim pratiocima, prisutan je u svim materijalnim i duhovnim kozmičkim očitovanjima. To je bilo objašnjeno u četvrtoj mantri. Gospodin je, poput sunca, svuda prisutan, a ipak prebiva na jednom mjestu, kao što se sunce nalazi u svojoj nepromjenjivoj orbiti.

Životni problemi ne mogu se riješiti odlaskom na mjesec ili neki drugi planet, iznad ili ispod njega. Zato nam Šri Išopanišada savjetuje da ne trošimo svoju energiju na dostizanje bilo kojeg odredišta u ovome mračnom materijalnom svemiru, već da pokušamo izaći iz njega i ući u blistavo Božje carstvo. Ima mnogo lažnih obožavatelja koji postaju vjernici samo zbog imena i slave. Takvi ljudi ne žele napustiti ovaj svemir ni dostići duhovno nebo. Pretvarajući se da obožavaju Gospodina, žele samo održati status quo u materijalnom svijetu. Ateisti i impersonalisti⁶ vode takve budalaste, lažno religiozne ljude u najtamnije predjele (u pakao) propovijedajući kult ateizma. Ateist izravno poriče postojanje Svevišnje Božanske Osobe, a impersonalisti podržavaju ateiste tako što naglašavaju neosobni vid Svevišnjega Gospodina. Do sada u Šri Išopanišadi nismo naišli ni na jednu mantru u kojoj se poriče postojanje Svevišnje Božanske Osobe. Rečeno je da Gospodin svakoga može prestići. Oni koji pokušavaju stići na druge planete zacijelo su osobe. Kako onda Gospodin, koji trči brže od svih, može biti neosoban? Neosobno shvaćanje Svevišnjega Gospodina predstavlja još jedan oblik neznanja, utemeljen na nesavršenom shvaćanju Apsolutne Istine.

Neuki, lažni vjernici i tvorci tobožnjih inkarnacija koji izravno krše vedske naredbe, otići će u najtamniji predio svemira, jer zavode svoje sljedbenike. Ti impersonalisti obično se predstavljaju kao inkarnacije Boga pred budalastim ljudima koji ništa ne znaju o vedskoj mudrosti. Kad takve budalaste osobe imaju neko znanje, ono je u njihovim rukama opasnije od samoga neznanja. Takvi impersonalisti ne obožavaju čak ni polubogove u skladu s preporukama spisa. U spisima je pod određenim uvjetima preporučeno obožavanje polubogova, ali istodobno je izjavljeno da to obično nije potrebno. U Bhagavad-giti (7.23) jasno je rečeno da rezultati dobiveni obožavanjem polubogova nisu trajni. Budući da je čitav materijalni svemir prolazan, sve što se stekne u tami materijalnog postojanja također je prolazno. Pitanje je kako se može dostići pravi, vječni život.

Prema Gospodinovim riječima, onaj tko Ga dostigne predanim služenjem (koje predstavlja jedini način prilaženja Božanskoj Osobi) odmah se potpuno oslobađa ropstva rađanja i umiranja. Drugim riječima, put oslobođenja od okova materije potpuno ovisi o načelima znanja i odvojenosti, koji se stječu služenjem Gospodinu. Lažni vjernici nemaju znanje, niti su se odrekli vezanosti za materijalna zbivanja, jer većinom žele živjeti u zlatnim okovima materijalnog ropstva, zaklanjajući se filantropskim djelima koje prikazuju kao vjerska načela. Lažnim iskazima vjerskih osjećaja glume predano služenje, istodobno obavljajući svaku vrstu nemoralnih djelatnosti. Na taj način izdaju se za duhovne učitelje i Božje bhakte. Takvi kršitelji načela religije nimalo ne poštuju autoritativne aćarye, svete učitelje u učeničkom slijedu. Ne obaziru se na vedsku naredbu aćaryopasana: „Moramo obožavati aćaryu", niti na Krišninu izjavu u Bhagavad-giti (4.2): evam parampara praptam, „Ovo vrhovno znanje o Bogu prima se kroz učenički slijed." Umjesto toga, da bi zavarali ljude, sami postaju takozvani aćarye, ali se ne pridržavaju načela aćarya.

Ti nitkovi su najopasniji elementi u ljudskom društvu. Kako ne postoji religiozna vlada, oni izmiču kazni prema državnim zakonima, ali ne mogu izmaknuti zakonu Svevišnjega, koji je jasno izjavio u Bhagavad-giti da će zavidni demoni u ruhu pobornika religije biti bačeni u najtamnije predjele pakla (16.19-20). Šri Išopanišada potvrđuje da ti lažni vjernici srljaju prema najpogubnijem mjestu u svemiru, do kojeg će doći kad okončaju svoju ulogu duhovnoga učitelja koju prihvaćaju samo radi ugađanja osjetilima.