Prva mantra

išavasyam idam sarvam
yat kinća jagatyam jagat
tena tyaktena bhunjitha
ma grdhah kasya svid dhanam

iša - Gospodin; avasyam - upravlja; idam - tim; sarvam - svim; yat kinća - sve što; jagatyam - u svemiru; jagat - živo i neživo; tena - On; tyaktena - namijenio; bhunjithah - trebamo prihvatiti; ma - ne; grdhah - pokušavati steći; kasya svit - tuđe; dhanam - bogatstvo.

Gospodin je vlasnik i upravitelj svega živog i neživog u svemiru. Zato trebamo prihvatiti samo ono što nam je potrebno; stvari koje su nam namijenjene. Ostale stvari ne bismo smjeli uzimati, znajući dobro kome pripadaju.

KOMENTAR: Vedsko znanje je nepogrešivo, jer se prenosi savršenim učeničkim slijedom duhovnih učitelja, počevši od samoga Gospodina. Prvu riječ vedskoga znanja izgovorio je sam Gospodin i ona se prima iz transcendentalnih izvora. Riječi koje je izgovorio Gospodin nazivaju se apaurušeya, što znači da ih nije izgovorila svjetovna osoba. Živo biće u materijalnom svijetu ima četiri nedostatka: (i) sigurno čini pogreške, (2) podliježe iluziji, (3) sklono je varanju drugih i (4) ima nesavršena osjetila. Nitko uvjetovan ovim nesavršenostima ne može izložiti savršeno znanje. Vede nisu stvorila takva nesavršena bića. Gospodin je prvobitno razotkrio vedsko znanje u srcu Brahme, prvog stvorenog živog bića, koji ga je potom prenio svojim sinovima i učenicima. Oni su ga, kroz povijest, dalje prenosili.

Budući da je Gospodin purnam, potpuno savršen, ne podliježe zakonima materijalne prirode kojima sam upravlja. Međutim, živim bićima i neživim predmetima upravljaju zakoni prirode, što znači da su neminovno pod upravom Gospodinove moći. Išopanišada je dio Yajur Vede i stoga sadrži znanje o vlasništvu nad svim stvarima koje postoje u svemiru.

U sedmom poglavlju Bhagavad-gite (7.4-5), koje govori o para i apara prakrti¹, potvrđeno je da je Gospodin vlasnik svega u svemiru. Svi prirodni elementi - zemlja, voda, vatra, zrak, eter, um, inteligencija i ego - pripadaju Gospodinovoj nižoj materijalnoj energiji (apara prakrti), dok živa bića, organska energija, pripadaju para prakrti, Gospodinovoj višoj energiji. Obje prakrti, obje energije, izviru iz Gospodina. On je vrhovni, krajnji upravitelj svega što postoji. Sve u svemiru pripada bilo para bilo apara prakrti; sve je u vlasništvu Vrhovnoga Bića.

Vrhovno Biće, Apsolutna Božanska Osoba, potpuna je osoba i posjeduje potpunu, savršenu inteligenciju kojom sve usklađuje, zahvaljujući Svojim različitim moćima. Vrhovno Biće često se uspoređuje s vatrom, a organska i anorganska očitovanja s toplinom i svjetlošću vatre. Kao što vatra širi energiju u obliku topline i svjetlosti, Gospodin očituje Svoju energiju na različite načine. Tako ostaje vrhovni upravitelj, održavatelj i vladar svega. Sve zna i dobročinitelj je svih živih bića. Posjeduje sve moći i šest nepojmljivih obilja: bogatstvo, snagu, slavu, ljepotu, znanje i odvojenost².

Zato uz pomoć inteligencije trebamo doći do zaključka da nitko, osim Boga, ničemu nije vlasnik. Trebamo uzeti samo ono što nam je Gospodin namijenio. Na primjer, krava daje mlijeko, ali ga ne pije. Ona jede travu i žito, a njezino mlijeko hrana je za ljudska bića. To je uredio Gospodin. Trebamo biti zadovoljni onime što nam je ljubazno namijenio i uvijek imati na umu komu naša imovina zapravo pripada.

Na primjer, za gradnju kuće potrebni su zemlja, drvo, kamen, željezo, cement i razni drugi materijali. Ako razmišljamo u skladu sa Šri Išopanisadom, moramo zaključiti da sami ne možemo proizvesti ni jedan od tih građevinskih materijala. Možemo ih samo prikupiti i svojim ih radom preobraziti u različite oblike. Radnik ne može tvrditi da je vlasnik stvari koju je napravio, samo zato što je u nju uložio veliki trud.

U suvremenom društvu uvijek vlada veliki sukob između radnika i kapitalista. Taj sukob poprimio je međunarodne razmjere, pa je svijet u opasnosti. Ljudi se gledaju neprijateljski i reže jedni na druge poput mačaka i pasa. Šri Išopanišada ne može davati savjete mačkama i psima, ali može prenijeti čovjeku Božju poruku preko vjerodostojnih aćarya (svetih učitelja). Ljudski rod treba prihvatiti vedsku mudrost Šri Išopanišade i okončati sporove oko materijalnih posjeda. Mora se zadovoljiti pogodnostima koje su joj dodijeljene Gospodinovom milošću. Ako komunisti, kapitalisti ili bilo koji drugi sloj ljudi svojata pravo vlasništva nad prirodnim bogatstvima, koja u potpunosti pripadaju Gospodinu - tada neće vladati mir. Kapitalisti ne mogu političkim potezima smanjiti utjecaj komunista, niti komunisti mogu poraziti kapitaliste tako da se bore za ukradeni kruh. Ako ne priznaju vlasništvo Svevišnje Božanske Osobe, sva imovina koju prisvajaju ukradena je. Zbog toga će ih stići kazna po zakonima prirode. I komunisti i kapitalisti imaju atomske bombe koje će na kraju sigurno uništiti obje strane, ako ne priznaju vlasništvo Svevišnjega Gospodina. Da bi se spasili i donijeli mir svijetu, i jedni i drugi moraju se pridržavati uputa Šri Išopanišade.

Ljudi nisu stvoreni da se svađaju poput mačaka i pasa. Pomoću svoje inteligencije moraju shvatiti važnost i cilj ljudskoga života. Vedski spisi namijenjeni su čovječanstvu, a ne mačkama i psima. Mačke i psi ne čine grijeh ubijajući druge životinje da bi se prehranili, ali ako čovjek ubije životinju da bi zadovoljio svoj neobuzdani jezik, odgovoran je za kršenje zakona prirode. Zato ga nužno stiže kazna.

Standard ljudskoga života ne može se primijeniti na životinje. Tigar ne jede rižu ili pšenicu, niti pije kravlje mlijeko, jer mu je dodijeljena hrana u obliku životinjskoga mesa. Neke životinje su biljojedi a druge mesojedi, ali ni jedna vrsta ne krši zakone prirode koje je uspostavila Božja volja. Sisavci, ptice, gmazovi i drugi niži oblici života strogo se pridržavaju zakona prirode. Zato ne
čine grijeh, niti su vedske upute njima namijenjene. Živo biće je odgovorno jedino u ljudskome obliku.

Netko može misliti da ne krši zakone prirode ako jede hranu biljnoga porijekla. Takvo mišljenje je pogrešno. I biljke imaju život. Premda je po zakonu prirode jedno živo biće hrana za drugo, ljudsko biće treba spoznati postojanje Svevišnjega Gospodina. Zato, nitko ne bi trebao biti ponosan na to što je strogi vegetarijanac. Životinje nemaju razvijenu svjesnost kojom mogu spoznati postojanje Gospodina, ali ljudska inteligencija je dostatna za proučavanje vedskih spisa. Pomoću nje može saznati kako djeluju zakoni prirode i steći dobrobit od takvoga znanja. Ako zanemarujemo upute vedskih spisa, izlažemo se velikoj opasnosti. Zato trebamo priznati autoritet Svevišnjega Gospodina i postati Njegovim bhaktom. Moramo koristiti sve za služenje Gospodina i jesti samo ostatke hrane ponuđene Njemu. To će nam omogućiti da pravilno ispunjavamo svoje dužnosti. U Bhagavad-giti (9.26) Gospodin otvoreno izjavljuje da prihvaća vegetarijansku hranu iz ruke čistoga bhakte. Ljudsko biće zato treba postati ne samo vegetarijanac, već i Gospodinov bhakta te svu svoju hranu ponuditi Gospodinu. Tek tada može primiti prasadam, Božju milost. Samo oni koji tako djeluju mogu pravilno ispunjavati dužnosti ljudskoga života. Oni koji ne nude hranu Gospodinu jedu samo grijeh i donose si razne patnje koje grijeh uzrokuje (Bg. 3.13).

Zanemarujući činjenicu Gospodinova vlasništva, ljudsko biće namjerno krši zakone prirode i to je korijen grijeha. Kršenje zakona prirode ili Gospodinove naredbe donosi čovjeku propast. Ali ako je razborit, svjestan zakona prirode i nije pod utjecajem nepotrebne vezanosti ili odbojnosti, Gospodin će ga sigurno prihvatiti, pa će se vratiti Bogu, u svoj vječni dom.