1. Tko je Karlo Šoštarić?
 Prijatelj djece i mudrih ljudi. Normalan, ako imamo kriterij za to. Znatiželjnik i zaljubljenik u pisanu riječ i ljude. Čitač, gutač novog, ne kao prijetnje. Sklon poticajima, a ne pokudi. U vlasti muza. Samouk, pisac, pjesnik, novog vjesnik. Penzić - radi više nego ikad, ali samo ono što ima smisla za većinu ljudi, da nikome ne naudi. Opet muze.

2. Vaši su interesi raznoliki.OtkudaVam poticaj i snaga za toliki angažman?
Život je samo jedan, manji od treptaja trepavice spram vječnosti (ah što je vrijeme ako ne izgovor za nerad). Predavao sam motivaciju i kreativnost, uz svoj posao. Dakle intrinzična motivacija, ideaciona, prema Maslowu i sličnima, visoko aktualizirana ličnost što odvaja bitno od nebitnog i bitno od hitnog. Ako nemam vremena uzimam od drugih, čitajući. Noć je samo ljepši dio dana – na tragu Konfucija: Uvijek se tužimo da su nam dani kratki, a ponašamo se da im nikad neće doći kraja… Između Pascala i Voltairea bez podvojenosti, znati o jednom puno ili od svega pomalo, izabrao svoj put: o svemu znati što više. Univerzalno površan, uvijek dodirljiv za tuđe probleme.

3. Predstavite nam svoj rad.
 Trajno učenje i kritičko provjeravanje (sve ono o čemu se puno razmišlja postaje dvojbeno, na kraju i ta misao, od Nietschea. Dok sam radio – učenje stranih jezika, organiziranje turističkih putovanja, vođenje, prevođenje, posjeti muzejima a ne robnim kućama. Crtanje, design, izložbe, logotipovi, kreativni iskoraci, predgovori katalozima, knjigama, ilustracije… vlastiti izumi, patenti i obličja, za istinske potrebe čovjeka, a ne robovanje stvarima i stvaranje smeća.

Pisanje, angažirano, povremeno, osim ekologije, za djecu, ljubavi, kontemplacija, refleksivne teme, dubioze, STVARANJE NOVE SINERGETIKE na tragu integrirane nanoetike, bioetike, ekoetike, geoetike, zooetike, infoetike… humane etike trećeg tisućljeća, imperativ bez alternative!

4. Raspon poezija - nanoetika.  Imaju li ove dvije
stvari dodirnih točaka?
  Ništa bez glazbe i poezije, kupelj duše, lirske niti između uma i srca! Nanoetika je jasan odgovor na nekritičko prihvaćanje tzv. upitnih dostignuća opasnih i nerazorivih materijala, što protuslovi definiciji života iz IZIDE I OZIRISA: „Život je sklad tvari i topline, izmjena tvari, pretvorba tvori ili transmutacija elemenata, reprodukcija tvari (ne kloniranje i GMO), a sve kao neuspješan uzmak pred smrću ili entropijom“. Pomisao na smrt inače zaglupljuje. Ništa se ne spaja u točci, već približava, dodiruje, čak i najmanje čestice su iste ali sa suprotnom rotacijom, kiralno,bez simetrije (priroda to mrzi). Udaljene se pojave nužno približavaju, (yin- yang), slične se nesretno zbližuju usamljene u grupi.

Novi način pripreme hrane! Uvažavajući prirodni tijek stvari. Dakle, minimum zagrijavanja ili kemijski tretirano, čisto, u određenoj mjeri (i mikroorganizmi nam trebaju za staranje imuniteta). Bez pesticida, insekticida, fungicida, herbicida… Povratak prirodi bez odlaganja, promjena metabolizma, jačanje imunostava, odustajanje od bjelančevina životinjskog podrijetla, unošenje prirodnih zdravih biljnih nezasićenih masnih kiselina, ne boriti se za dug, već kvalitetan život! Skratiti juvenalnost i starost kao produženu patnju! Izum montažne eko-gradnje, zaštita ljudi dobara i imovine, od elementarnih nepogoda.

 7. Nanoetika i ekocid česte su teme koje vas zaokupljaju. Ima neki poseban razlog?
 Ekocid je jednak suicidu, genocidu, biocidu…Zločin koji ne zastarijeva. Imamo jedan jedini planet, dom sviju ljudi i drugih vrsta, jedini raj u poznatom svemiru. Taoci smo a ne gospodari prirode. Trebamo suživot, a ne agresiju!

8. U svojim tekstovima govorite o tvz. "mentalnom onečišćenju". Izgleda da smo svi podložni onečišćenju kojem nisu izvori prirodne naravi. Objasnite čitateljima što je to i kako se boriti protiv toga..
Nisam jedini koji upozorava, od Homera, Cervantesa, Shakesparea, Rousseau, Darwina, do Einsteina, Cousteau, Al Gorea i Ujedinjenih naroda, Green peace i sličnih… Mentalna zagađenja (zavist, egoizam, ludost u akciji, naoružanje, neprijateljstva, gluposti, idolatrije, lagodnost, hijerarhije, robovanje nepotrebnim, suvišnim i opasnim stvarima, opća dekadencija – ima toga još u loncu masovne histerije) prethode fizikalnim, za ova potonja se valja pripremati. Mudrost u akciji, imperativ. Odmah, bez  odlaganja. Ukloniti iluzije – nema odlaska s ovog Planeta!!! Čitati vizije realnih i konstruktivno orijentiranih ljudi, napustiti privatno vlasništva ili ga barem ograničiti, zaustaviti sva neprijateljstva i gradnje koje sustavno uništavaju prirodne resurse, promijenit prijevoz i prometala koje zagađuju zrak, raspisati natječaje za najbolja ekološka ostvarenja, hitno pošumljavanje, zaustavljanje uništavanje algi (one proizvode više kisika od drveća), „zakrpati“ ozonske rupe, zabraniti sve kemikalije koje truju zrak, vodu i hranu, mudro ograničiti porast populacije, proglasiti opću uzbunu zbog očiglednih prijetnji za opstanak života na Zemlji; postići znanstveni konsenzus oko galopirajuće apokalipse samouništenja… Redefinirati vrijednosne sustave, odmah!!! Ponuditi realan izlaz iz tunela nagomilanih proturječnosti. To nisu utopije (ono što se nismo usudili pokušati).

 Mladi su oduvijek bili nositelji novog, iako nije pamet u godinama već u glavama. Opasni su sebični, posebno starci koji oduzimaju životni prostor, bježe od smrti, umjesto da se raduju životu. Kao da su zaboravili kako je puno groblje nezamjenjivih… Entuzijazam je oblik ljubavi, poslije razumijevanja, snošljivosti, privrženosti i solidarnosti, najveća svemirska energija.

11. Kad smo kod (ne)održivog razvoja, trebamo li se zaista ozbiljno zamisliti?
Razvoj u sebi nosi opasnost – prirodni resursi nisu neiscrpivi, političari jesu (Al Gore). Odmah treba revidirati temeljne znanstvene postulate, riječ je o opasnom halucinogenom prividu dostignuća. Treba ih kritički i temeljito obasjati s druge strane, vidjet će se kako su najveća dostignuća ustvari najveće prijetnje opstanku života na Zemlji. Hidroponika, aquaponika, aeroponika a ne GMO! Napuštanje stočarstva (ima puno gljiva i sl. vrsta koje su bolje od mesa, bogate mineralima), i ekstenzivne poljoprivrede! Turizam i profesionalni sport zamijeniti hodanjem, plivanjem, vikendice zamijeniti sadnjom voća i povrća… ah, iluzije….

I nikako ne zaboravite: objektivna i argumentirana kritika nije nihilizam!

Čovječanstvo boluje od kolektivne demencije (v. dekadencija, anomia), duhovnog smeća,  'oslobođeno' samoodgovornosti, na putu samouništenja, u kojem je novac halucinogeni element, a moderno ropstvo pravilo: posao je ucjena.

Zašto bogati ne pobiju siromašne? Pa nad kome bi se iživljavali (moderni gladijatori, cirkusi), prodavali zaglupljujuće tvorevine (proizvodnja otpada), drogu i oružje i iluzije?  Društvo, naravno, sustavno uništava sve kreativne ideje, pod izlikom: opasnost dolazi od novog (v. mizoneizam).  Društvo je amorfna pojava, izlika za pojedinačne poduhvate: drugi su moja prijetnja. Čovjek gubi dostojanstvo ulaskom  u društvo. Nažalost.

Dijagnostika je preuzela funkciju preventive. U tom slučaju bolest daje većem broju ljudi da od nje živi nego što od nje strada. To vrijedi i za definiciju gluposti.

(entropijski gledano, naravno da su sve iluzije ili utopije ali… bolje je upaliti i najmanju svijeću nego proklinjati mrak)

• Moguća rješenja su napuštanje globalnog tržišta i profita, te radikalna promjena društvenih odnosa, napuštanje država i birokracije, decentralizacija.
• Odmah vratiti u prirodne tokove sva jezera, potoke i rijeke.
• Započeti izmjenu gradnje, ili, humanizirati gradnju. To ne znači da se vraćamo u spilje ili na granu, odnosno u zemlju, poput patuljaka, nekakve kibuce.
• Napuštanje megapolisa kao nekropola s brojnim problemima (prometno zagušenje, kanalizacija,  otpad i drugo).
• Napuštanje prijevoza – putovanja, postojećim zagađivačima. Valja pogledati samo broj prometala, vozila, letjelica i plovila, pa da se čovjeku smrkne – sve se sustavno ZAGAĐUJE. Uz to, ona opterećuju tlo, betoniziranjem dehumaniziraju… Odavno postoje letjelice na zrak, ali ta prokleta žurba i profit…
• Stvaranje satelitskih naselja s okućnicama za uzgoj zdrave hrane i aktivan život uz zemlju, cvijeće…
• Zaštititi se od zračenja Sunca i drugih svemirskih pojava, uključivo prijetnje meteora i asteroida – težak ali ne i nerješiv problem.
• Obvezno, hitno i neodložno humaniziranje ukopa biorazgradivošću. (Osjetljiva tema, obzirom na nagomilanu lažnu etiku)
• Revitalizirati fitofarmakopeju i modernizirati vegetarijanstvo.
• Napuštanje tehnologije izrade nerazorljivih materijala (osim toga, mnoga štetno zrače),  posebno nuklearna istraživanja (unatoč nekim neupitnim prednostima), ABC oružja i sl.
• Redefinirati sustav kontrole, posebno u području elektrotehnike (negativna ionizacija zraka, kavezi, antene, frekvencije…)
• Pripremati se za elementarne nepogodne.
• Zaustaviti emisije štetnih čestica u zraku, vodu i hrani.
• Zaustaviti globalno zatopljenje (pojava boćate vode, podizanje razine mora, gubitak plodnog zemljišta…).
• Ograničiti i postupno napustiti korištenje energije koja grije zrak.
• Pošumljavanje pustinja, seoba iz hladnih krajeva u tople (zbog zagrijavanja prostorija), stvaranje zatvorenih i kontroliranih mikroklimatskih uvjeta.

 14. I za kraj,  koja pitanja ostaju otvorena?

Individualizam je nužan, ali  ne po svaku cijenu,  ne teret drugih.

Ostaje problem dekadentnih pojava, od dosade, dokolice, zabave, egoizma i kriminala do duhovne onanije (prestogo?). Integracija znanosti, sinergija! Znanost je potpisala duhovnu kapitulaciju i postala sluškinja politike. Istina, ona sama može stvoriti velika zla, bona fide, zato je nužna interakcija i kontrola: u što zadirati. Bolna je činjenica da sisavci, koji se razmnožavaju van kontrole (ljudi), životinje (zbog pogrešne prehrane),  te biljke (riža) ispuštaju ogromne količine metana!!! Uz to, griju zrak!