Pazi na svoje misli;

one postaju riječi.

Pazi na svoje riječi;

one postaju djela.

Pazi na svoja djela;

ona postaju navike.

Pazi na svoje navike;

one postaju karakter.

Pazi na svoj karakter;

on postaje tvoja sudbina.

                                      Lao Tze

Inicijativa za dobar karakter

Ovih dana često razmišljam o pojmu karakter. Često sam u životu slušala o ljudima bez karaktera, a manje o ljudima koji imaju dobar karakter. Najčešće sam kao dijete samo nagađala o čemu se tu radi. Sad kad se smatram odraslo taj mi je pojam većim dijelom shvatljiv. Govori se o ljudima bez karaktera u politici, religiji, okolini, u obiteljima. Vrlo rijetko se govori o svom osobnom karakteru i kako ga usvojiti. A bez shvatanja i mijenjanja svog osobnog karaktera nema ni promjene u shvaćanju karakternih osobina obiteljskih,  društvenih i planetarnih odnosa.

Kad krenemo od sebe u prvi mah pomislimo da smo vrlo karakterne osobe cjelovite, savršene i dovršene.. Da li je to i koliko istina? Ko je od nas osobni karakter ikad propustio kroz sito istine?

Razmišljajući o sebi i okolnostima u kojim sam odrastala ne mogu reći da sam stekla niti dobar a kamoli besprijekoran karakter. Kakvom sam karakteru naučila svoju djecu i tu bih mogla nagađati istinu. Sa 41.godinom imala sam u svijesti šest pozitivnih pojmova koji su označavali moje dobre karakterne crte. Samo te pojmove mogla sam između redaka naučiti svoju djecu a i to više na nesvjesnoj nego svjesnoj razini svijesti. Društvo se kroz školstvo takođe ne trudi ugraditi u pojedinca karakterne pojmove kojih bi pojedinac bio stalno svjestan. O religiji i razočarenju u nju neću pisati. Njih smatram najviše odgovornima za nedostatak osobnog karaktera. Oni su ti koji poučavaju duhovne zakone po kojim bi bilo poželjno živjeti. Nalaze se na hijerarhijskoj ljestvici cara ili duha. Tim osobinama nisu naučili ni sebe a kamoli moje roditelje koji su mi duhovne zakone trebali prenijeti na ispravan način u zaštićenim životnim okolnostima, te na taj način ispravno usmjeriti moju ličnost.

Bilo kako bilo, obzirom da nisam zadovoljna svojim karakterom nema mi druge nego da se otisnem u potragu za njim. Sad sam odrasla osoba. Jasam li odrasla?

 Što se podrazumijeva pod pozitivnim karakterom? Osobine poštenja, tolerancije, dobrote, humanosti, morala, uslužnosti, marljivosti, pomaganja...ljubav neću ovdje namjerno staviti iz razloga što ima višestruko djelovanje i na pozitivan i na negativan način. Da, da ljubav je otrcan i nedostatan pojam jedna dvanaestina potrebnih osnovnih pojmova ljudskih osobina koje oslikavaju karakterne crte. Samo se ljutite na ovu izjavu, a karakter, zar nebi trebalo pročitati do kraja, pa onda donijeti svoj sud?

Sve što činimo obojeno je našim osobnim stilom života, trenutnim temperamentnim stanjem svijesti i površnog poznavanja događaja i situacija, ili nije. Možda je obojeno svim stilovima života koji se žive po inerciji čuvenog uvjerenja, trenutnog osjećaja i viđenog doživljaja.

Principe u koje osobno vjerujem tek nedavno sam izgradila. U prošlosti sam uglavnom živjela po naučenim principima iz obiteljskih i društvenih odnosa. Tako sam usvojila i svoj osobni osjećajni karakter kroz karakterne osobine najbližih srodnika i aktera u obiteljskom i društvenom sustvaranju. Temperament koji sam usvojila onda nije moja već naučena forma ponašanja. Moja ličnost nije moja, već ličnost obiteljskog i društvenog oblikovanja. Moje ponašanja prema ovom viđenju je predvidivo ponašanje većine aktera u zajedničkom sustvaranju. Ali ono što bode u oči...nije moje. Moje, moje...možda zato sve svojatam. Dugo vremena nisam priznavala istinu da ništa nije moje. To nepriznavanje nije umanjilo neumoljivu istinu.

Nemam ništa jer nemam sebe!

Nedosljedno ponašanje po tuđim naučenim formama laži, straha, nesigurnosti, osujećenosti, naprihvatanja, nepovjerenja, nepoštovanja i dosljedno ponašanje prema svojim odabranim formama istine, mira, ispravnog djelovanja, dobrote, humanosti, tolerancije, samodiscipline, prijateljstva, stabilnosti, sopstvene snage, zdravih odnosa, mudrosti i ljepote suživota dvije su potpuno različite karakterne forme. Ove pozitivne forme bilo bi poželjno čak i neophodno potrebno naučiti napamet i tek tad se one mogu i svjesno primijeniti kao izborne karakterne crte. To bi onda bilo istinski moja akumulacija iz koje bi brusila svoju čovječnost. S tim formama mogla bih prepoznati sebe, a samim tim bi privukla i slične forme ponašanja iz okoline. Mentalni život pojedinca na pozitivan način jest pokretačka sila koja transformira djetinje usvojenu osobnost na neispravan način kroz prve strahove za opstanak i snalaženje u nesigurnim životnim uvjetima.

Za društvo bi to možda bilo nepredvidivo ponašanje pojedinca, a za pojedinca neophodno potrebna akumulacija svijesti iz koje bi samostalno djelovao na pozitivan način. Usvajanje humanosti prema sebi na djelu otvara vrata i za humanost u svim drugim odnosima.

Postati samoaktivan u izgradnji osobnog karaktera čini mi se u prvi mah tako čudna zamisao iz prostog razloga što je neobična, nova, izazovna. Ona me podsjeća da nisam potpuna da mi nešto fali, a to mi je neprihvatljivo stanje, stanje koje me prosto tjera da iznova tražim neke nove sadržaje i životne forme. I, tu smo sad u centru zbivanja osobnosti (karaktera) ličnosti.

Tjera me... Ko me tjera i na što sam natjerana, prisiljena? Čija je to ličnost i čija karakterna osobnost?

Jesam li prevarom prisiljena ili nisam?

Šta sam spremna raditi dobrovoljno, a šta radim usiljeno što moram?

Moram?!

Tu je osobnost u deficitu.

Suficit bi bio neću ili hoću, osoban izbor. Imam li ja osobni izbor? Sad taj izbor imam i iz konteksta koji sam živjela kad ga nisam imala znam...

Ni jedan čovjek ne može imati osobni izbor na ispravan način dok ne osvijesti svoju ličnost ili dok je sam ne oformi na svoj način. Forma s kojom smo oblikovani nije naša. Ona je obiteljska i društvena i zato se osjećamo podvojeno, nesigurno, nestabilno. Htjeli ili ne htjeli sebi priznati...ne živimo svoj karakter.

Cjelovito, sigurno i stabilno osjećat ćemo se samo osobnim izborom samoizgradnje kroz odabrane forme.

Istina

Mir

Ispravnost

Sloboda

Zravlje

Snaga,

Radost

Zadovoljstvo

Prihvaćanje

Razlučivanje

Ravnoteža

Tolerancija

Pravičnost

Samodisciplina

Prijateljstvo

Stabilnost

Duhovnost

Univerzalnost

Cjelovitist

Mudrost

Povjerenje ili neke forme po osobnom izboru.

Učenjem pozitivnih formi mijenjaju se obrasci ponašanja. Stječe se savjesnost, otvorenost, prijatnost, prijemljivost, stabilan odnos iz negativnih u pozitivne forme shvatanja i prihvatanja osobne dobrote prema sebi koju nikad nismo usvojili.

Ovako izgrađena ličnosti je srž onoga što čovjek osjećajno jeste, što on kao pojedinac predstavlja u svom ponašanju i cjelovitosti.

Karakter čovjeka ograničava ili ga štiti svojom izgrađenom formom. Nije svejedno kad se živi rigidnost ili uljudnost. Rigidnost vodi u strah, ljutnju i agresiju, a uljudnost u otvorenost, slobodu odlučivanja,  sklad i progresiju kretanja u ispravnom smjeru.

Mišljenje, disanje i kretanje osnova su ljudskog života. Kako će ga ko živjeti nesvjesno ili svjesno ostaje izbor na svakom pojedincu.

Bez ispravnog mišljenja, nema ni disanja punim plućima, a i kretanje ima mnogo krivina. Nije li mnogo prihvatljivije znati smjer kretanja? Nije li lakše i brže putovati avionom nego pješice? Usmjerava li glava noge? Kuca li junačko i temperamentno srce u grudima...ili pesimizam...optimizam? Kakve karakterne crte struje kroz svijest fizičkog tijela?

U kratkim crticama u nastavku pričat ću vam o svojim usvojenim karakternim osobinama kako sam ih postajala svjesna i mijenjala u željene forme.