Zakoračili smo…

Učinili smo korak više u ovoj našoj priči…

Prešli smo onaj dio, gdje smo se pitali…Što ako???...

I sad kad su nam koraci usklađeni,sad kad koračamo jedno prema drugome…sve više i više…postaješ dio moga dana,moje noći…moje jave i mojih snova…

Osjetila sam okus tvojih usana…osjetila sam dodir tvojih ruku i sad ih želim opet…i opet…A imam li pravo na to???

Imam li pravo željeti… tebe???

Tebe ,kraj kojeg se osjećam lijepo….

Tebe kraj kojeg mogu,bez straha i osude ,biti ono što jesam…

Tebe ,kraj koga mi osmjeh ne silazi s lica,a želja da ljubim ne prestaje ni nakon bezbroj podarenih poljubaca…

Imam li pravo željeti… tebe???

Tebe ..,koji me …čuje…koji zna prepoznati svaku moju misao…koji je uvijek tu…za mene…

Tebe,..kraj kojeg mogu pričati šutnjom i plakati s osmjehom…

Znam,mnogi će reći da nemam,jer…….ti si tu…a ja sam ovdje…

Ali,oni ne znaju …ne znaju da je moja duša odavno već pored tebe…i da sve što mi stvara radost i ljepotu ,nalazim samo u tvojoj blizini…u tvom dodiru i tvojim riječima…

Oni ne znaju… da duša ne pita …

Oni ne znaju ,da ona sama nađe ono što joj treba da osjeti …ljubav…

A upravo ti …ti si taj što mi je  pružio ruku,kad sam već odavno zaboravila što uistinu treba moja duša…

Ti si taj što mi je   na svom dlanu ponudio  …ljubav…

I nije mi važno imam li pravo ili ne…

Ja te ..,jednostavno želim pored sebe…želim da mi duša diše …i da me tvoje ruke opet i opet miluju…

Želim da na usnama ,kad ih približim tvojim grudima,osjetim otkucaje tvoga srca i da skupljena uz tvoje tijelo…dočekam jutro…

I…nije mi važno.. imam li pravo ili ne…

I nije mi važno kojim imenom će nazvati ovu našu ljubav…jer…ono pravo i istinito ime ove ljubavi…zna samo tvoja i moja duša…

Meni …sasvim dovoljno…