Borivoj Bukva
---------------

IMAJU LI ZIVOTINJE DUSU?
----------------------------





U jedinstvu covjeka i ostalog biljnog i zivotinjskog svijeta, koje nikada nije bilo toliko naruseno kao u
nase doba, najjasnije mozemo vidjeti koliko smo se udaljili od prirode. Pokusavajuci uvijek iznova da joj zagospodari, ljudski rod je dozivljavao i dozivljava neprekidne poraze u toj borbi ali nije nista naucio iz nje.
Ovladao je jedino biljnim i zivotinjskim carstvom - podrucjem za koje bi po nenapisanom zakonu Kozmosa morao biti odgovoran jer je na nizoj evolutivnoj lestvici. I naravno, upravo tu on iskazuje svoju nadmoc.
Biljke i zivotinje nemaju razum pa covjek s toga dozvoljava sebi neogranicenu manipulaciju s tim bicima. Instikt zivotinja da je: gladna, zedna, nagon samoodrzavanja, predosjetiti opasnost. Dali se instiktom mogu objasniti pojave koje spadaju iskljucivo u domen osjecaja, u unutarnji svijet bica zivotinje? Tom svijetu se jos uvijek nismo dovoljno priblizili, jos uvijek su nam pojave u njemu zagonetka i predstavlja kljucnu tocku u sporazumijevanju s njom.



Na fotografiji kci Nataša i pekinezerica Mrvica


SUZE IZ OKA PEKINEZERICE "MRVICE"
---------------------------------
U sijecnju mjesecu ove godine, u poslijepodnevnim satima dosao sam doma tuzan i neraspolozen, nista mi toga dana nije polazilo za rukom. Peh za pehom redjao se, i to tri za redom u komadu. Legao sam na trosjed i moj psic, pekinezerica Mrvica to je osjetila. Prisavsi mi i zavalivsi svoju umiljatu gubicu medju moje ruke, pocela se umiljavati i maziti. Ja sam je obgrlio oko vrata i primio u ruke. Da bi se rijesio psica, podigao sam lopticu sa poda i dva tri puta bacio u pravcu hodnika.
U naletu ona bi hvatala i donosila meni pred noge. Kod treceg bacanja od siline i zestine trka, zaletila se u nogu stolice i udarila glavom. Udarac je bio silovit, da je na trenutak zastala. Uhvatila lopticu, ispustila pred moje noge, skocila na trosjed i zasla mi u krilo.
Samo sto nije kazala: "Zasto mi to cinis, ja te zelim udobrovoljiti a ti mi bacas tako jako da je ne mogu uhtiti, pa sam se udarila!"
A zatim sam, sasvim jasno, ugledao nesto sto je ukocilo cak i moju tugu. Niz Mrvicinu gubicu koja je podrhtavala kao malenom djetetu kad place, klizile su suze. Mrvica je stvarno plakala s kupa
samnom... Kako mi je prisla, kako je mogla znati da sam tuzan!? Ni jedan zoolog nece me ubijediti da su to bili instikti. Za suze je potreban osjecaj, ono sto i ljudsko bice cini ljudskim. Blago sam je pomazio po glavi i privio uz prsa, dok je ona umiljato mrmljala na svom psecem jeziku...

ZAPAMTITE
---------
Ovo sam procitao na mnogo mjesta i prenosim Vam do sada vec steceno znanje generacije odgajatelja pasa:

- Pas se uci od malih nogu,
- Covjek nije nista izmislio kod psa, koristi samo njegove nagone i pravilno ih usmjerava,
- Pri obuci psa izbjegavati primjenu sile jer sila nikad nikom dobro nije donijela,
- Kroz igru i stimuliranje odredjenih nadrazaja pomocu
hrane i igracke mozete psa nauciti mnogim stvarima,
- Ne zaboravite da pas vanjsku sredinu pretezno "vidi" nosem,
- Omogucite vasem ljubimcu da ima i svoj pseci zivot, a za to vam je potrebno dnevno samo 10 - 15 min,
- Prije nego se odlucite za psa i nabavite ga, potrudite se da naucite nesto o njemu.

U SVAKODNEVNOJ KOMUNIKACIJI
---------------------------
Nevjerojatno je veliki broj izreka kojima covjek svakodnevno "priziva" psa. Donosim one koje su u najcescoj upotrebi, a vi sami utvrdite dali su opravdane:
- Vjeran kao pas,
- Poslusan kao pas,
- Izdrzljiv kao pas,
- Laze kao pas,
- Gladan kao pas,
- Zedan kao pas,
- Napusten kao pas,
- Bijesan kao pas,
- Zivi gore od psa,
- Izgrdio ga kao psa,
- Pretukao ga kao psa,
- Postupa s njim kao s psom,
- Radi kao pas,
- Bacili su mu (...) kao psu,
- Izbjegava kao pas motku,
- Tijerali su nas kao pse,
- Ljuta kao napusten pas,
- Rezi kao pas,
- Sunja se kao pas,
- Ujeda kao pas,
- Obilazi kao pas oko vruce kase,
- Grizu se kao psi,
- Zijeva kao pas.

Na kugli zemaljskoj kao jedina ljudska civilizacija koja priznaje samo opipljive stvari, mada zivi i umire za posve neopipljive - slobodu, ljubav, vjeru... U tom po nas zagonetnom kontekstu postavljati pitanje o zivotinjskoj dusi, o njihovom "unutarnjem svijetu", zbilja moze biti samo provokativno na svim podrucjima od religije pa do znanosti. A morali bi ga postaviti, zbog nas samih.
"Imaju li zivotije dusu", bogohulno pitanje pred kojim
na zalost bijezi oficijelna znanost.

U casopisu "Svjetlost" br.21/svibanj2002.u clanku"Upoznajte zivotinju u sebi" Julijana Strok navodi:...Razumijevanje zivotinjske prirode je proces kojemu valja pristupiti ponizno i intuitivno. Kada se taj proces zaustavi, istodobno se prekidaju i magija i zivot. Ono sto su drevni Indijanci shvatili i usvojili kao najvecu maksimu jest: Moc se temelji na postivanju svih zivih bica, jer oni su nasi ucitelji...

Uloga zivotinja u duhovnom prosvetljenju, procesu samospoznaje i znanju o nasoj proslosti, sadasnjosti i buducnosti, poznata je od prapovijesti. Kako bismo doista postigli unutrasnju ravnotezu i sklad s prirodom koja nas okruzuje, moramo postiviti nase zivotinjske saputnike i slusati njihove poruke..."



U Rijeci 04.05.2002. Borivoj Bukva

http://budan.blog.hr/